Hodanje se čini kao najjednostavnija aktivnost, no način na koji koračamo nakon 70. godine života otkriva zapanjujuće informacije o našem zdravlju. Promjene u brzini hoda nisu samo neizbježan znak starenja, već i moćan pokazatelj općeg stanja organizma, kognitivnih sposobnosti, pa čak i očekivanog životnog vijeka.
Sve do otprilike 70. godine života, brzina kojom hodamo ostaje iznenađujuće stabilna. No, ulaskom u osmo desetljeće, događa se tiha, ali značajna promjena. Brzina normalnog hoda počinje opadati za otprilike 15% po desetljeću, dok se brzina brzog hoda smanjuje za čak 20%. Ovo usporavanje nije samo osjećaj, već mjerljiva pojava koja znanstvenicima i liječnicima služi kao svojevrsni prozor u naše cjelokupno zdravstveno stanje. Hodanje, naizgled jednostavna motorička radnja, zapravo je složen proces koji zahtijeva usklađen rad srca, pluća, živčanog sustava, mišića i kostiju. Stoga, kada korak postane sporiji, to može biti prvi signal da jedan ili više tih sustava nailazi na poteškoće.
Kraći koraci – slabljenje mišića potkoljenice
Glavni razlog usporavanja leži u promjeni mehanike koraka. Starije osobe počinju raditi kraće korake, što je najčešće posljedica slabljenja mišića potkoljenice, ključnih za pogon tijela prema naprijed. Kako bi to kompenzirali, nesvjesno počinju više koristiti mišiće pregibače i ispružače kuka. Istovremeno, produžuje se i vrijeme dvostrukog oslonca – faza koraka u kojoj su oba stopala čvrsto na tlu. Kod mlađih odraslih osoba ta faza čini oko 18% ciklusa hoda, dok kod zdravih starijih osoba raste na 26% ili više. Time se postiže veća stabilnost, ali se smanjuje vrijeme za iskorak i dodatno skraćuje dužina koraka. Ponekad se čini kao da osoba hoda po skliskom ledu, oprezno prebacujući težinu i tražeći sigurnost u svakom pokretu. Mijenja se i držanje; zdjelica se rotira prema naprijed, a donji dio leđa postaje izraženije zakrivljen, što je često povezano sa slabljenjem trbušnih mišića i nakupljanjem masnog tkiva.
U dobi od 75 godina, osobe koje hodaju brže imaju značajno veće izglede da će živjeti dodatnih pet do deset godina u usporedbi s onima koji hodaju sporije. Spor hod može ukazivati na to da tijelo troši previše energije na kretanje, što može biti posljedica skrivenih problema u kardiovaskularnom, respiratornom ili nekom drugom sustavu.
Ono što je najfascinantnije jest da je brzina hodanja postala jedan od najsnažnijih prediktora dugovječnosti. Znanstvene studije, poput opsežne analize objavljene u časopisu JAMA, pokazale su da je brzina hoda jednako moćan pokazatelj preživljenja kao i broj kroničnih bolesti ili hospitalizacija koje je osoba imala. Podaci su nedvosmisleni: u dobi od 75 godina, osobe koje hodaju brže imaju značajno veće izglede da će živjeti dodatnih pet do deset godina u usporedbi s onima koji hodaju sporije. Spor hod može ukazivati na to da tijelo troši previše energije na kretanje, što može biti posljedica skrivenih problema u kardiovaskularnom, respiratornom ili nekom drugom sustavu. Zbog toga neki gerijatrijski stručnjaci počinju tretirati brzinu hoda kao “šesti vitalni znak”, uz tlak, puls, disanje, temperaturu i bol.
Veza između načina na koji hodamo i onoga što se događa u našoj glavi dublja je nego što se misli. Usporenje hoda može biti jedan od najranijih znakova kognitivnog pada, koji se pojavljuje godinama prije nego što standardni testovi pamćenja pokažu bilo kakve probleme. Istraživanje objavljeno u časopisu Alzheimer’s & Dementia pratilo je ispitanike 15 godina i otkrilo da se usporavanje hoda pojavljuje i do devet godina prije klinički vidljivog kognitivnog pada. Štoviše, ubrzano usporavanje povezano je s prisutnošću amiloidnih plakova u mozgu, što je ključna patološka karakteristika Alzheimerove bolesti. To sugerira da promjene u hodu mogu odražavati rane, suptilne neurološke promjene.
Ključno je ostati tjelesno aktivan, a hodanje je idealan početak. Uz to, preporučuju se vježbe snage za donji dio tijela, poput čučnjeva na stolici, podizanja na prste i bočnog podizanja nogu, kako bi se ojačali mišići ključni za stabilan i brz korak.
Kako prepoznati i reagirati na promjene?
Stručnjaci smatraju da je normalna brzina hoda za starije osobe između 1,2 i 1,4 metra u sekundi . Brzina ispod 1,0 metra u sekundi smatra se znakom za uzbunu i može ukazivati na potrebu za dodatnom procjenom ili rehabilitacijom. Iako precizno mjerenje zahtijeva stručnu procjenu, svatko može raditi na očuvanju i poboljšanju svoje sposobnosti hodanja. Ključno je ostati tjelesno aktivan, a hodanje je idealan početak. Uz to, preporučuju se vježbe snage za donji dio tijela, poput čučnjeva na stolici, podizanja na prste i bočnog podizanja nogu, kako bi se ojačali mišići ključni za stabilan i brz korak. Također je važno obratiti pozornost na držanje, jer pogrbljenost može značajno usporiti kretanje. Vježbanje hoda uz obavljanje dodatnih zadataka, poput nošenja šalice kave ili prelaženja preko niskih prepreka, može ojačati neuronske puteve odgovorne za koordinaciju. Vaš korak je više od pukog kretanja – on je odraz vaše vitalnosti. Osluškivanje njegovog ritma može vam pomoći da na vrijeme prepoznate signale koje vam tijelo šalje i poduzmete korake prema zdravijem i dužem životu.
( Ordinacija.hr )
