Bulimija je ozbiljan i potencijalno smrtonosan poremećaj prehrane koji se često odvija u tajnosti, skriven iza fasade normalne tjelesne težine. Prepoznavanje suptilnih znakova ključno je za pravovremenu reakciju i pružanje pomoći, jer osobe koje pate od ovog stanja rijetko će je same zatražiti.
Bulimija je kompleksna mentalna bolest koju karakteriziraju ponavljajuće epizode prejedanja, pri kojima osoba u kratkom vremenu konzumira velike količine hrane uz osjećaj potpunog gubitka kontrole. Nakon toga slijede kompenzacijske metode s ciljem sprječavanja debljanja, poput samoiniciranog povraćanja, zlouporabe laksativa i diuretika ili kompulzivnog vježbanja. Ovaj opasan ciklus nije stvar izbora, već je vođen dubokim osjećajem srama, krivnje i gađenja prema samome sebi, što oboljele tjera da svoje ponašanje skrivaju od obitelji i prijatelja. Jedan od najvećih izazova u prepoznavanju bulimije jest činjenica da oboljeli često održavaju prosječnu ili čak blago povišenu tjelesnu težinu, zbog čega problem godinama može ostati neprimijećen.
Prvi alarm je promjena ponašanja
Prvi alarmi najčešće se očituju u promjenama ponašanja. Osoba može početi izbjegavati obroke u društvu, jesti u tajnosti ili razviti neobične rituale vezane uz hranu. Česti i dugotrajni odlasci u kupaonicu neposredno nakon jela, osobito ako su popraćeni zvukovima vode koja prikriva povraćanje, jedan su od najočitijih znakova. Mnogi razviju i opsesiju vježbanjem koje postaje prisilno i nezaustavljivo, čak i u slučaju ozljede ili bolesti. Preokupacija tjelesnom težinom, izgledom i kalorijama postaje središnja tema njihova života, a pronalaženje skrivenih zaliha hrane ili praznih omota može dodatno potvrditi sumnje. Socijalno povlačenje i izbjegavanje aktivnosti koje uključuju hranu također su česti pokazatelji da nešto nije u redu.
Preokupacija tjelesnom težinom, izgledom i kalorijama postaje središnja tema njihova života, a pronalaženje skrivenih zaliha hrane ili praznih omota može dodatno potvrditi sumnje.
Fizičke posljedice, iako ponekad suptilne, mogu biti razorne i otkrivaju što se događa s tijelom. Kronična upala grla, promuklost i otečene žlijezde slinovnice, koje licu daju podbuhao izgled, izravna su posljedica čestog povraćanja. Želučana kiselina trajno oštećuje zubnu caklinu, uzrokujući karijes i preosjetljivost zuba. Na nadlanicama se mogu pojaviti ožiljci ili žuljevi, poznati kao Russellov znak, koji nastaju zbog guranja prstiju u grlo. Unutarnji kaos očituje se i kroz stalni umor, vrtoglavicu, probavne smetnje te opasne poremećaje elektrolita, posebice gubitak kalija, što može dovesti do nepravilnog rada srca, grčenja mišića, pa čak i zatajenja bubrega.
Paralelno s fizičkim i bihevioralnim promjenama odvija se i duboka emocionalna borba. Osobe s bulimijom imaju izrazito nisko samopouzdanje i iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu, a njihova samovrijednost gotovo je isključivo vezana uz tjelesnu težinu i izgled. Prisutan je iracionalan i sveprožimajući strah od debljanja koji upravlja njihovim odlukama. Česte su i promjene raspoloženja, razdražljivost, tjeskoba te osjećaj beznađa koji nerijetko prerasta u depresiju. Iako mogu djelovati perfekcionistički i težiti kontroli u drugim aspektima života, osjećaj gubitka kontrole nad prehranom stvara unutarnji konflikt koji dodatno produbljuje osjećaj srama i izolacije.
Kako razgovarati i ponuditi podršku
Ako sumnjate da bliska osoba pati od bulimije, ključno je pristupiti joj s empatijom i podrškom, a ne s osudom ili optužbama. Otvoren i iskren razgovor, u kojem ćete izraziti svoju zabrinutost za njezino zdravlje, prvi je korak. Koristite “ja” poruke, poput “Zabrinut/a sam za tebe jer primjećujem da…” umjesto optužujućih izjava. Važno je upamtiti da ne možete nekoga prisiliti na liječenje, ali možete biti snažna podrška. Ponudite pomoć u traženju stručnjaka, poput liječnika opće prakse, psihologa ili psihijatra, te se ponudite da idete s njom na prvi pregled. Već i sama spoznaja da nije sama može biti presudna.
Važno je educirati se o bolesti kako biste bolje razumjeli kroz što osoba prolazi. Uz pravovremenu intervenciju i adekvatnu podršku, potpuni oporavak je moguć, a osoba može ponovno uspostaviti zdrav odnos s hranom i sa samom sobom.
Liječenje bulimije je dugotrajan proces koji zahtijeva stručnu pomoć i multidisciplinaran pristup. Učinkovita terapija najčešće uključuje kombinaciju psihoterapije, posebice kognitivno-bihevioralne terapije koja se pokazala vrlo uspješnom, savjetovanja o prehrani te, prema potrebi, medikamenata poput antidepresiva. Podrška obitelji i prijatelja nezamjenjiva je na putu oporavka. Važno je educirati se o bolesti kako biste bolje razumjeli kroz što osoba prolazi. Uz pravovremenu intervenciju i adekvatnu podršku, potpuni oporavak je moguć, a osoba može ponovno uspostaviti zdrav odnos s hranom i sa samom sobom. ( Ordinacija.hr )
