Iako na prvi pogled mogu izgledati slično, čirevi i prištevi su potpuno različite kožne promjene. Dok su prištevi uglavnom bezopasna upala začepljenih pora, čir je bolna i potencijalno opasna bakterijska infekcija koja zahtijeva oprez i pravilan tretman.
Čir, medicinski poznat kao furunkul, predstavlja duboku infekciju folikula dlake koju najčešće uzrokuje bakterija Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok). Za razliku od prišta, koji nastaje zbog začepljenih pora bakterijom P. acnes i nakupljenog sebuma, čir je prava infekcija koja prodire dublje u kožu. Zbog toga su čirevi znatno bolniji, veći i potrebno im je dulje vrijeme da zacijele, ponekad i tjednima, a često ostavljaju i ožiljak. Dok prištevi obično nestaju sami od sebe, čirevi mogu zahtijevati i liječničku intervenciju. Infekcija se može proširiti i na druge dijelove tijela ili čak na druge osobe bliskim kontaktom ili dijeljenjem osobnih predmeta poput ručnika i britvica.
Razvoj čira započinje kao tvrda, crvena i osjetljiva kvržica veličine graška. Koža oko nje može biti crvenkasta ili ljubičasta i topla na dodir. Tijekom sljedećih nekoliko dana, kvržica postaje mekša, veća i sve bolnija jer se unutar nje stvara džep ispunjen gnojem. Na vrhu se često formira žućkasto-bijela točka, što je znak da je čir “sazrio” i da će uskoro puknuti kako bi se gnoj ispraznio. U nekim slučajevima, više čireva može se pojaviti u grupi, stvarajući povezano područje infekcije poznato kao karbunkul. Karbunkuli uzrokuju dublju i težu infekciju, češće ostavljaju ožiljke, a mogu biti praćeni i općim simptomima poput povišene temperature, zimice i osjećaja slabosti.
Karbunkuli uzrokuju dublju i težu infekciju, češće ostavljaju ožiljke, a mogu biti praćeni i općim simptomima poput povišene temperature, zimice i osjećaja slabosti.
Čirevi se mogu pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, no najčešći su u područjima s dlakama, gdje dolazi do pojačanog znojenja ili trenja kože o kožu i odjeću. To uključuje lice, stražnji dio vrata, pazuhe, stražnjicu, prepone i unutarnju stranu bedara. Trenje uslijed nošenja uske odjeće, posebno sintetičkih materijala tijekom vježbanja, može pogoršati stanje. Čirevi se mogu javiti i na neuobičajenim mjestima, poput desni, gdje se nazivaju parodontalni apscesi i najčešće su posljedica loše oralne higijene i bolesti desni. Važno je razlikovati čir na licu od cističnih akni; iako mogu izgledati slično, ciste su ispunjene tekućinom i nisu zarazne kao čirevi.
Čirevi se mogu pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, no najčešći su u područjima s dlakama, gdje dolazi do pojačanog znojenja ili trenja kože o kožu i odjeću. To uključuje lice, stražnji dio vrata, pazuhe, stražnjicu, prepone i unutarnju stranu bedara
Glavni uzročnik čireva je stafilokokna bakterija koja u tijelo ulazi kroz sitne posjekotine, ogrebotine ili ubode insekata, omogućujući joj da dopre do folikula dlake. Iako se svatko može zaraziti, neki faktori značajno povećavaju rizik. Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, primjerice zbog dijabetesa, raka ili drugih kroničnih bolesti, teže se bore protiv infekcija. Također, postojeća stanja kože poput ekcema ili akni oštećuju zaštitnu barijeru kože i čine je podložnijom infekcijama. Rizik povećavaju i pretilost, loša higijena te bliski kontakt s osobom koja već ima stafilokoknu infekciju. Ponavljajuća pojava čireva može ukazivati na to da je osoba kliconoša stafilokoka ili da ima nedijagnosticirani zdravstveni problem.
Liječenje kod kuće
Kod manjih, pojedinačnih čireva, kućna njega može biti dovoljna. Ključan korak je stavljanje toplih, vlažnih obloga na zahvaćeno područje nekoliko puta dnevno po 10-15 minuta. Toplina potiče cirkulaciju, smanjuje bol i pomaže da se gnoj skupi na površini, što ubrzava prirodno pucanje i drenažu čira. Najvažnije pravilo je da čir nikada ne smijete samostalno istiskivati, bušiti iglom ili rezati. Takvi pokušaji mogu potisnuti infekciju dublje u tkivo, proširiti je na okolnu kožu ili čak u krvotok, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija i većih ožiljaka. Područje oko čira treba održavati čistim, prati ga dvaput dnevno sapunom i vodom te ga nježno osušiti. Nakon čišćenja, čir prekrijte sterilnom gazom ili flasterom kako biste spriječili širenje bakterija. Obavezno temeljito operite ruke nakon svakog kontakta s čirom.
Iako se mnogi čirevi mogu sanirati kod kuće, u nekim situacijama je nužno potražiti liječničku pomoć. Liječniku se obratite ako se čir pojavi na licu, posebno u blizini očiju ili nosa, ako postane izrazito bolan, ako se naglo širi ili ako je praćen povišenom temperaturom. Pomoć je potrebna i ako čir ne zacijeli unutar dva tjedna unatoč kućnoj njezi ili ako se čirevi stalno ponavljaju. Ponavljajući čirevi mogu biti znak ozbiljnije infekcije, poput MRSA (meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus), ili simptom nekontroliranog dijabetesa. Liječnik će procijeniti stanje i, ako je potrebno, izvesti postupak incizije i drenaže (I&D), pri čemu se sterilnim instrumentima napravi mali rez kako bi se gnoj sigurno ispraznio. Ponekad će uzeti i uzorak gnoja za kulturu kako bi odredio točnu vrstu bakterije i propisao odgovarajući oralni antibiotik za suzbijanje infekcije. ( Ordinacija.hr )
