Problemi s koljenima pogađaju ogroman broj ljudi i mogu drastično smanjiti kvalitetu života, no postavljanje točne dijagnoze prvi je i najvažniji korak prema oporavku. Donosimo sveobuhvatan vodič kroz najčešća stanja, simptome i metode liječenja koje vas očekuju na tom putu.
Suočavanje s dijagnozom problema s koljenom trenutak je koji donosi mješavinu olakšanja zbog konačnog odgovora i tjeskobe zbog onoga što slijedi. Bol u koljenu, bila ona tupa, oštra, iznenadna ili postupna, prestaje biti samo neugodna smetnja i postaje medicinsko stanje s imenom i prezimenom. To je stanje koje može značajno narušiti kvalitetu života, pretvarajući najjednostavnije radnje poput hodanja, penjanja uz stepenice ili ustajanja sa stolca u svakodnevni izazov. Mnogi se tada pitaju kako će njihova dijagnoza utjecati na posao, sportske aktivnosti i općenitu neovisnost, a neizvjesnost može biti jednako iscrpljujuća kao i sama fizička bol.
Među najčešćim dijagnozama -osteoartritis
Spektar problema koji mogu zahvatiti ovaj složeni zglob iznimno je širok. Među najčešćim dijagnozama ističe se osteoartritis, poznat i kao artroza koljena, degenerativna bolest koja uzrokuje postupno propadanje hrskavice i pogađa velik broj osoba starije životne dobi. S druge strane, mlađa i aktivnija populacija, osobito sportaši, često se susreće s akutnim ozljedama poput puknuća prednjeg križnog ligamenta (ACL) ili oštećenja meniskusa, koje nastaju uslijed naglih pokreta uvijanja ili udaraca. Tu su i stanja uzrokovana prenaprezanjem, kao što je patelarni tendinitis, poznatiji kao “skakačko koljeno“, ali i Bakerova cista, oteklina ispunjena tekućinom iza koljena koja je često znak nekog drugog, dubljeg problema unutar zgloba.
Često se javljaju i oteklina, crvenilo te osjećaj topline u zahvaćenom području, što ukazuje na upalni proces
Simptomi koji prate ove dijagnoze rijetko se svode samo na bol. Često se javljaju i oteklina, crvenilo te osjećaj topline u zahvaćenom području, što ukazuje na upalni proces. Pacijenti se žale i na ukočenost, osobito ujutro ili nakon duljeg sjedenja, kao i na smanjen opseg pokreta koji im onemogućuje da u potpunosti saviju ili ispruže nogu. Zastrašujući, iako ne uvijek opasni, mogu biti i zvučni fenomeni poput pucketanja ili škripanja u zglobu pri kretanju. Kako bi se točno utvrdio uzrok ovih tegoba, liječnički pregled gotovo je uvijek nadopunjen slikovnim pretragama, pri čemu rendgen, ultrazvuk ili magnetska rezonancija (MRI) daju ključan uvid u stanje kostiju, hrskavice, ligamenata i mekih tkiva.
Dugotrajna bol i ograničena pokretljivost ne utječu samo na fizičko, već i na opće zdravlje. Smanjena sposobnost kretanja često vodi u sjedilački način života, što može uzrokovati debljanje i povećati rizik od drugih kroničnih bolesti. Utjecaj na radnu sposobnost, posebno kod poslova koji zahtijevaju stajanje ili fizički napor, može biti golem, a odricanje od sportskih i rekreativnih aktivnosti vodi socijalnoj izolaciji i padu raspoloženja. Upravo zato, nakon postavljene dijagnoze, ključno je što prije krenuti s adekvatnim liječenjem kako bi se spriječile dugoročne negativne posljedice.
Što doista pomaže?
Pristup liječenju ovisi o dijagnozi i težini stanja, no u većini slučajeva započinje konzervativnim metodama. Prva linija obrane obično uključuje lijekove za smanjenje boli i upale, poput analgetika i nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID). Uz to, ključna je prilagodba životnog stila, što podrazumijeva održavanje zdrave tjelesne težine kako bi se smanjilo opterećenje na zglob, izbjegavanje aktivnosti koje pogoršavaju simptome te nošenje adekvatne obuće. U nekim slučajevima, liječnik može preporučiti i injekcije koje se primjenjuju izravno u zglob, a mogu sadržavati kortikosteroide za brzo smirivanje upale, hijaluronsku kiselinu za “podmazivanje” zgloba ili plazmu bogatu trombocitima (PRP) za poticanje regeneracije tkiva.
Okosnicu konzervativnog liječenja gotovo uvijek čini fizikalna terapija. Njezin cilj nije samo ublažavanje simptoma, već jačanje struktura koje podupiru koljeno i vraćanje njegove pune funkcije. Program vježbi individualno se prilagođava svakom pacijentu, s posebnim naglaskom na jačanje mišića kvadricepsa koji igra presudnu ulogu u stabilizaciji koljena.
Okosnicu konzervativnog liječenja gotovo uvijek čini fizikalna terapija. Njezin cilj nije samo ublažavanje simptoma, već jačanje struktura koje podupiru koljeno i vraćanje njegove pune funkcije. Program vježbi individualno se prilagođava svakom pacijentu, s posebnim naglaskom na jačanje mišića kvadricepsa koji igra presudnu ulogu u stabilizaciji koljena. Uz vježbe za povećanje opsega pokreta i poboljšanje stabilnosti, fizioterapeuti se koriste i raznim tehnikama poput magnetoterapije, elektroterapije, laserske terapije i kinezio-tapinga kako bi ubrzali oporavak i smanjili bol. Važno je naglasiti da je kretanje, unatoč boli, neophodno za zdravlje hrskavice jer potiče njezinu prehranu.
Kada je operacija jedino rješenje?
Kirurško liječenje razmatra se tek kada konzervativne metode ne donesu željeno olakšanje ili u slučajevima teških strukturalnih oštećenja. Ovisno o problemu, operativni zahvati kreću se od minimalno invazivnih do velikih rekonstruktivnih operacija. Artroskopija je postupak kojim se kroz male rezove ulazi u zglob pomoću kamere i specijalnih instrumenata, a koristi se za popravak meniskusa, rekonstrukciju ligamenata ili uklanjanje oštećenih dijelova hrskavice. Za pacijente s teškim, završnim stadijem osteoartritisa, kod kojih je hrskavica gotovo potpuno uništena, rješenje je često artroplastika, odnosno ugradnja umjetnog zgloba koljena. Iako je riječ o velikom zahvatu, ova operacija može dramatično smanjiti bol i vratiti pokretljivost, omogućujući pacijentima povratak aktivnom životu.
Prevencija je ključna, a uključuje redovitu tjelesnu aktivnost s pravilnim zagrijavanjem i istezanjem, održavanje optimalne tjelesne težine i korištenje zaštitne opreme u rizičnim profesijama ili sportovima.
Bez obzira na metodu liječenja, dugoročno zdravlje koljena zahtijeva aktivan pristup. Prevencija je ključna, a uključuje redovitu tjelesnu aktivnost s pravilnim zagrijavanjem i istezanjem, održavanje optimalne tjelesne težine i korištenje zaštitne opreme u rizičnim profesijama ili sportovima. Najvažniji savjet je slušati svoje tijelo i potražiti stručnu pomoć pri prvim znakovima problema, jer pravovremena intervencija može spriječiti razvoj ozbiljnijih oštećenja i osigurati zdrav i pokretan život. ( Ordinacija.hr )
