Iako bi rehabilitacijski postupci trebali početi što ranije, nažalost ne dobiju ih svi pacijenti na vrijeme ni u potrebnoj mjeri. Razlozi su većinom ograničeni kadrovski i organizacijski kapaciteti, kazala je Dinah Vodanović, logopetkinja sa Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb.
Prevladava shvaćanje da se logopedi bave samo govornim teškoćama djece, no oni su ključni i u terapiji odraslih s vrlo ozbiljnim zdravstvenim stanjima kao što je moždani udar, kada pacijent ne može govoriti, gutati ni disati. U javnozdravstvenoj akciji Dan crvenih haljina, koja podiže svijest javnosti o specifičnostima, uzrocima i posljedicama moždanog udara u žena, razgovarali smo o važnosti logopedske terapije s logopetkinjom Dinom Vodanović sa Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb.
Što sve obuhvaća logopedska terapija i kojim je pacijentima ona potrebna?
Unatoč raširenom mišljenju i percepciji logopedske struke, logopedi se u velikoj mjeri bave odraslom populacijom, osobito u bolničkom i kliničkom okruženju. Moje radno iskustvo posljednjih 15 godina podrazumijeva da radim isključivo s odraslim osobama, od toga primarno u jedinici intenzivnog liječenja. Radim s osobama koje su doživjele moždani udar, nakon hipoksija, osobama koje su skinute s mehaničke ventilacije, tzv. respiratora ili su u procesu skidanja, zatim s osobama kojima je postavljena trahealna kanila za disanje zbog produljene mehaničke ventilacije. Dominantno se bavim simptomima poput gutanja i disanja jer za potrebe govora prvotno nam je disanje, to jest respiratorno-fonatorna funkcija. Djelomično radim u operacijskoj sali, i to čak posljednjih 10 godina kao članica operacijskog tima za tumore mozga koji se operiraju u budnom stanju. Stoga, iz mojeg primjera, da se zaključiti da govor i klasičan pogled na logopeda ovdje nije primjenjiv jer u akutnim uvjetima prva linija rada su fiziološki i životno primarni postupci koji se tiču disanja i gutanja. Naš posao jest dijagnostika i rehabilitacija, ali i prevencija mogućih posljedica, na primjer komplikacije koje nastaju nakon gubitka funkcije gutanja. Logopedska vrsta posla u ovom okruženju izrazito je specifična, visokorizična i vrlo odgovorna.
Koliko pacijenata godišnje treba logopedsku terapiju nakon moždanog?
Imamo različitih podataka, ali globalno neki podaci govore o milijunima, čak spominju i 12 milijuna moždanih udara godišnje na svjetskoj razini. Dostupni podaci iz raznih izvora govore da više od polovine, tj. između 60 i 80% osoba razvije posljedice moždanog udara koje zahtijevaju promptno uključivanje logopeda u postupak. U Hrvatskoj ne raspolažem točnim brojkama, posebice jer su logopedi u ovoj domeni još nedovoljno prepoznati kao stalni članovi timova. Pritom ne mislim samo na Zagreb, u kojem ja radim, već smatram da bi u neurološkim jedinicama intenzivnog liječenja i drugim akutnim odjelima koji zbrinjavaju akutna zbivanja u mnogočemu mogli uživati korist od znanja i vještina kojima jedan logoped raspolaže. Moram napomenuti kako u kliničkoj praksi to samo znači da je logoped sastavni, a ne dodatni član tima u zbrinjavanju bolesnika nakon moždanog udara. I nadam se širenju logopedske struke na više razina i područja.
U kojoj mjeri se kao posljedica moždanog udara javljaju govorni problemi i kako se manifestiraju?
Govorni i komunikacijski poremećaji vrlo su česta posljedica moždanog udara. Najčešće se javljaju u obliku: afazije (nemogućnosti razumijevanja ili izražavanja), dizartrije (motoričke nemogućnosti izgovaranja), apraksije (poremećaja planiranja govora), kognitivno komunikacijskih teškoća, gdje su zahvaćeni i pažnja i pamćenje i organizacija govora. Stoga, što god da se javi kao simptom, nisu u pitanju samo teškoće u govoru, već je to dio većeg problema koji dovodi do narušenog svakodnevnog funkcioniranja i mogućnosti komunikacije. Utječe na socijalnu uključenost, narušava sve aspekte života i utječe na nemogućnost povratka u radno okruženje.
Kako izgleda logopedska terapija nakon moždanog? Koliko je učinkovita? Koliko traje?
Logopedska terapija nakon moždanog udara idealno započinje u akutnoj fazi, čim je osoba medicinski stabilna. U intenzivnoj je primarni fokus na: sigurnosti, prevenciji, posebice kad se radi o gutanju, uspostavi funkcionalnog disanja, tj. govornog disanja, ranoj procjeni komunikacije. U daljnjim fazama svi se postupci individualno prilagođavaju i uključuju rad na jeziku, govoru, glasu, kognitivno-komunikacijskim funkcijama i strategijama svakodnevne komunikacije. Logopedska rehabilitacija dokazano je učinkovita, međutim njezin stupanj učinkovitosti dodatno se povećava ako je započeta rano, dovoljno intenzivno i dovoljno dugo. A njezino trajanje je od tjedana do godina. Ovisno o vrsti i težini simptoma.
Dobiju li svi terapiju na vrijeme? Kada nakon moždanog treba početi s logopedskom terapijom?
Nažalost, moj će odgovor još godinama, sve dok se mi kao struka ne krenemo više uključivati, biti – ne. Ne dobivaju sve osobe pristup rehabilitacijskim postupcima na vrijeme, ali ni u mjeri koja je potrebna. Moram navesti da ovo je velikom većinom rezultat ograničenih kadrovskih i organizacijskih kapaciteta, primarno jer, kao što smo već ranije svjedočili u medijima, logopeda jednostavno nema dovoljno. Stručno gledano, rehabilitacijsko postupanje, ne samo kad je riječ o logopedu, treba krenuti što ranije te se nadam da ću ja kao članica Organizacijskog odbora kampanje Nacionalnog Dana crvenih haljina iskoristiti priliku da istaknem kako su nam, po nastanku moždanog udara – kapaciteti rehabilitacije nedostatni u odnosu na sve veće potrebe. Ističem kako su potrebe za rehabilitacijskim postupcima svih oblika svakim danom sve veće, a isto je višestruko veće od raspoloživih resursa. Svaka odgoda ili nedostatna dostupnost rehabilitacije znači gubitak vrijednog neurorehabilitacijskog vremena koje onda nepovoljno utječe na ishode. ( Romana Kovačević Barišić )
