Razlozi nastanka fantomske boli još nisu u potpunosti poznati, a simptomi se mogu manifestirati kao peckanje, grčenje, probadanje ili trnci. Liječenje zahtijeva kombinaciju lijekova i inovativnih terapija poput zrcalne i virtualne terapije.
Fantomska bol je simptom koji se javlja nakon amputacije dijela ili cijelog ekstremiteta, najčešće ruke ili noge, a rjeđe i nakon amputacije drugih dijelova tijela, poput dojke. Riječ je o boli koja se osjeća u dijelu tijela koji više ne postoji, što ovaj fenomen čini posebno zbunjujućim i teškim za osobe koje ga doživljavaju.
Prvi opis fantomske boli dao je još u 16. stoljeću francuski “brijač-kirurg” Ambroise Paré. Tijekom rada s ranjenim vojnicima primijetio je da mnogi i nakon amputacije osjećaju bol, kao da je ud i dalje prisutan. Već tada je pretpostavio da se izvor boli nalazi u mozgu, a ne u amputiranom dijelu tijela – što je i danas jedna od vodećih teorija. Unatoč velikom napretku medicine, fantomska bol i u 21. stoljeću ostaje velik terapijski izazov.
Koliko je fantomska bol česta?
Do amputacija dolazi najčešće zbog teških ozljeda, ali kod starijih osoba one su često posljedica vaskularnih bolesti ili komplikacija nereguliranog dijabetesa. Bez obzira na uzrok, procjenjuje se da se fantomska bol javlja kod čak 80 do 85% osoba nakon amputacije.
Kod većine bol s vremenom slabi i postaje rjeđa, no kod 5 do 10% osoba ostaje izrazito jaka, dugotrajna i onesposobljavajuća, značajno narušavajući kvalitetu života i godinama nakon amputacije.
Fantomska bol nije “u glavi”
Pojava boli u nepostojećem dijelu tijela nije znak nenormalnosti niti psihičkog poremećaja. Kako gotovo svi ljudi s amputacijom imaju neki oblik fantomskog osjeta, to govori o zakonitostima načina na koji se mozak i tijelo prilagođavaju novonastaloj situaciji, ističe psiholog dr. sc. Dragutin Ivanec.
Osim fantomske boli, mnoge osobe doživljavaju i tzv. fantomske senzacije – osjećaj topline, hladnoće, svrbeža, pritiska ili čak pokreta amputiranog uda, ali bez boli. Ovi osjeti smatraju se normalnom pojavom i ne treba ih miješati s fantomskom boli.
Zašto se javlja fantomska bol?
Točan uzrok fantomske boli još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Smatra se da u njezinu nastanku sudjeluje više mehanizama, kako perifernih, tako i središnjih.
Dugo je prevladavala teorija da bol nastaje zbog iritacije presječenih živčanih završetaka i stvaranja neuroma – zadebljanja na kraju presječenog živca. No suvremena istraživanja, uključujući magnetsku rezonancu i PET CT, pokazala su da se tijekom fantomske boli aktiviraju područja mozga koja su bila zadužena za amputirani ud.
Mozak ne ‘zaboravlja’ amputirani ud onog trenutka kada on nestane. Neuronske mape tog dijela tijela mogu ostati aktivne godinama, a ponekad se ta aktivnost doživljava upravo kao bol, objašnjava dr. sc. Ivanec.
Drugim riječima, mozak i leđna moždina i dalje „očekuju“ signale iz dijela tijela koji više ne postoji, a ta zbrka u živčanom sustavu može rezultirati doživljajem boli.
Kako se fantomska bol manifestira?
Fantomska bol se može pojaviti nekoliko dana nakon amputacije, ali i kasnije. Najčešće nije stalna, već dolazi u epizodama, a može trajati od nekoliko minuta do više dana.
Osobe je opisuju kao:
- peckanje ili žarenje
- probadanje ili bockanje
- stezanje ili grčenje
- trnce, svrbež ili lupanje
- osjećaj uvijanja uda
Poznato je i da određeni „okidači“ mogu potaknuti pojavu boli, poput dodira, emocionalnog stresa, promjene vremena, izloženosti hladnoći, pušenja, pa čak i mokrenja ili pražnjenja crijeva.
Važno je naglasiti da fantomska bol nije zamišljena bol. Ona je stvaran i često vrlo intenzivan doživljaj koji može ozbiljno narušiti svakodnevno funkcioniranje osobe.
Kako se postavlja dijagnoza?
Fantomska bol je prvenstveno dijagnoza isključenja i temelji se na detaljnoj anamnezi. Laboratorijske pretrage uglavnom nisu potrebne, ali se mogu koristiti za isključivanje infekcija. Ultrazvuk se ponekad koristi za otkrivanje neuroma, a u određenim slučajevima korisna može biti i psihološka procjena.
Mogućnosti liječenja
Liječenje fantomske boli zahtijeva multidisciplinarni pristup, a idealna terapija još ne postoji. Najčešće se koriste lijekovi koji djeluju na živčanu bol, poput antidepresiva i antikonvulziva, ali i nesteroidni antireumatici, opioidi, mišićni relaksansi i beta-blokatori. U nekim slučajevima primjenjuju se lokalni anestetici ili botulin toksin.
Od nefarmakoloških metoda primjenjuju se:
- TENS (električna stimulacija živaca)
- akupunktura
- masaža zaostalog uda
- biofeedback
- glazbena i vizualna terapija
Posebno se ističe zrcalna terapija, kojom se s pomoću ogledala mozak „vara“ da vidi amputirani ud u pokretu. Redovitim provođenjem ova metoda može dovesti do smanjenja intenziteta boli.
Psihološke tehnike, poput zrcalne terapije, ne djeluju zato što osobu uvjeravaju da bol ne postoji, već zato što pomažu mozgu da reorganizira informacije koje prima – ili više ne prima – iz tijela, ističe dr. sc. Ivanec.
U novije vrijeme razvijaju se i terapije temeljene na virtualnoj i proširenoj stvarnosti, koje predstavljaju napredni oblik zrcalne terapije, no još su potrebna veća istraživanja.
Izazov moderne medicine
Fantomska bol ostaje jedan od složenijih problema suvremene medicine. Iako se ne može uvijek u potpunosti ukloniti, kombinacijom medicinskih i psiholoških pristupa moguće je ublažiti simptome i značajno poboljšati kvalitetu života osoba koje žive s ovim zahtjevnim stanjem.
(Ordinacija.hr)
