Specijalistica pedijatrije i gastroenterologije objašnjava kako prepoznati alergiju na hranu kod djece, koji su najčešći simptomi i kada potražiti hitnu medicinsku pomoć
Alergije na hranu danas su jedan od najčešćih zdravstvenih izazova kod djece i predstavljaju brigu ne samo za roditelje nego i za odgojno-obrazovne ustanove. Iako se često poistovjećuju s intolerancijom na hranu, riječ je o dva različita stanja koja zahtijevaju različit pristup. O tome što zapravo jest alergija na hranu, kako je razlikovati od intolerancije, koji su najčešći uzroci i simptomi te kako roditelji i institucije mogu najbolje zaštititi djecu, razgovaramo s prim. dr. Alemkom Jaklin Kekez, specijalisticom pedijatrije i gastroenterologije iz Poliklinike za dječje bolesti Helena.
1. Možete li objasniti što zapravo jest alergija na hranu i kako se razlikuje od intolerancije?
Alergija na hranu neprimjerena je imunološka reakcija na određeni sastojak hrane koji imunološki sustav ne prepoznaje kao koristan i na njega reagira. Alergena svojstva u namirnicama imaju većinom proteini (bjelančevine), rjeđe glikoproteini. Rezultat su različiti simptomi poput kožnih, probavnih, respiratornih ili sistemnih. Alergijske reakcije ponekad se zamjenjuju s intolerancijom na hranu.
Međutim, intolerancija znači nepodnošenje određenog sastojka hrane uslijed nemogućnosti njegove probave, najčešće je to enzimatski nedostatak, no može biti i neki drugi neimunološki razlog. Tako primjerice kod intolerancije kravljeg mlijeka osoba ne podnosi mliječni šećer (laktozu) uslijed nedovoljne količine enzima za njegovu razgradnju, dok alergiju na kravlje mlijeko uzrokuje bjelančevine iz mlijeka, tj. imunološka reakcija na njih.
2. Koji su najčešći uzroci alergija na hranu kod djece?
Kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, pšenično brašno, soja, orašasti plodovi, riba i školjke namirnice su koje izazivaju 90% svih alergija u djece. Među njima najčešći alergen je kravlje mlijeko. U većini slučajeva alergije se javljaju u ranoj životnoj dobi, kod dojenčeta ili malog djeteta, a sazrijevanjem imunološkog sustava i probavnog trakta se povlače, većinom do 3. ili 5. godine djetetova života. Alergije na hranu koje se javljaju u kasnijoj životnoj dobi uglavnom su trajne, a obično ih uzrokuju školjke, kikiriki, orašasto voće ili riba. Kod starije djece i odraslih alergije mogu izazivati i neki aditivi koji se dodaju namirnicama.
3. Koliko su alergije na hranu česte kod djece u Hrvatskoj? Koje su najčešće?
Alergijske reakcije u globalu, pa i na hranu, u porastu su posljednjih desetljeća. Prema populacijskim studijama procjenjuje se da se alergijsko reagiranje na hranu javlja kod 6-8% djece u dobi do 3 godine, dok dalje učestalost opada, u predškolskoj i školskoj dobi na oko 4%, te iza toga na manje od 2%. Kod male djece najčešće su alergije na proteine kravljeg mlijeka, zatim jaja i kikiriki.
4. Koji su simptomi alergijske reakcije na hranu kod djece?
Simptomi alergije na hranu se mogu javljati u različitim vremenskim odmacima od konzumacije alergena, nisu uniformni tj. mogu imati različite manifestacije. Prema brzini javljanja razlikujemo rane i kasne alergijske reakcije. Rane nastaju nakon nekoliko minuta do 2 sata od unosa alergena te ih se lako poveže s hranom koja ih je izazvala. Kasne nastaju više sati, pa i do 72 sata od konzumiranja alergena stoga je teže detektirati koja hrana izaziva reakciju.
Najčešći simptomi su sa strane kože, zatim probavnog sustava, a rjeđe je zahvaćen dišni sustav, kako za rane tako i za kasne alergijske reakcije. Na koži se mogu javiti različiti osipi, primjerice koprivnjača s oteklinama mekih tkiva, dermatitisi, suhoća kože, svrbež… Ako je zahvaćen probavni sustav to mogu biti grčeviti bolovi, povraćanje ili učestalo bljuckanje kod manje djece, ponavljane proljevaste stolice, tračci krvi u stolici. Ove tegobe nerijetko idu s odgodom pa se tada teže povezuju s hranom.
U takvim situacijama dijete može i lošije napredovati na tjelesnoj masi, tj. neprepoznata nutritivna alergija se može reflektirati na rast i razvoj djeteta. Nekada imamo i križna reagiranja između hrane i peludi, takozvani oralni alergijski sindrom koji se očituje peckanjem, svrbežom, žarenjem ustiju, ponekad otokom usne i nepca, no bez drugih težih simptoma. Primjerice alergični na ambroziju mogu reagirati na lubenicu i bananu, alergični na brezu na jabuku, celer, mrkvu…
Otežano disanje i/ili sekrecija iz nosa sa svrbežom primjer su alergijskih reakcija sa strane dišnog sustava koje nisu tako česte. Ponekad ih viđamo u kombinaciji s drugim simptomima kod najžešće alergijske reakcije ranog tipa, a to je anafilaktična reakcija. Tada organizam burno reagira, te dolazi do kolapsa cijelog organizma (oticanja, otežanog disanja, pada krvnog tlaka, obilne sekrecije iz dišnih puteva…). Iznimno je opasna, no srećom vrlo rijetka. Najčešće ju viđamo kod alergije na orašide i školjke.
5. Koji znakovi zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju?
Kod ranih alergijskih reakcija češće imamo potrebu za medicinskom intervencijom, budući da su opasnije, odnosno mogu ugrožavati dijete. To je prije svega anafilaksijska reakcija koja ide jako brzo nakon unosa sporne namirnice. Također, koprivnjača s otokom i jakim svrbežom, ali i reakcije koje idu s intenzivnim povraćanjem zbog čega dijete može dehidrirati, zahtijevaju medicinsku intervenciju. Najvažnije je da osoba uz dijete ostane pribrana i da ne reagira panično te da se na vrijeme potraži liječnička pomoć.
6. Koje su najpouzdanije metode za dijagnosticiranje alergija na hranu kod djece?
Kod dijagnosticiranja alergijske reakcije važno je povezati reagiranje s unosom hrane. Naravno, uz to nekada radimo i određene dijagnostičke testove kako bismo upotpunili procjenu kao i zbog daljeg praćenja. Također se u nekim slučajevima rade i eliminacijski pokusi (isključivanje namirnice kroz neko vrijeme), pa vraćanje prema uputama (provokacijski pokus), pogotovo u situacijama kada imamo odgođena reagiranja koje se teže povezuju s određenom namirnicom, a za koja su nam alergo testovi manje pouzdani.
7. Kada preporučujete testiranje, a kada promatranje i vođenje dnevnika prehrane?
Vođenje dnevnika, tj. bilježenje reakcija/simptoma u odnosu na konzumaciju hrane i njezinih sastojaka izuzetno je važno kod nutritivnih alergija. Što se tiče alergijskog testiranja imamo više tipova testova, koji su različite osjetljivosti i specifičnosti, od kojih se neki rade kod ranih, a drugi kod kasnih tipova reagiranja. Najbolju procjenu da li i koji test primijeniti može donijeti liječnik koji prati dijete. U slučaju alergije na hranu često kombiniramo praćenje dječjeg alergologa i gastroenterologa.
8. Može li se alergija na hranu spriječiti ili smanjiti rizik njenog razvoja?
Nema dokaza da hipoalergena prehrana u vrijeme trudnoće prevenira alergiju na hranu te se ne preporučuje, tim više što redukcija u jelovniku trudnica može imati neželjene učinke za majku i dijete. S druge strane pokazalo se da dojenje od prvog dana ima povoljan učinak u prevenciji alergije.
Djeca koja su isključivo dojena u prvih 4-6 mjeseci rjeđe razvijaju atopijski dermatitis i imaju manje epizoda otežanog disanja. Što se tiče uvođenja dohrane (nemliječnih namirnica) u jelovnik djeteta koje ima obiteljski rizik za alergiju, ne preporučuje se odgađanje uvođenja potencijalno alergenih namirnica budući da isto ne sprječava alergiju.
Dapače, nova istraživanja su pokazala da uvođenja takvih namirnica u početku dohrane, može povoljno djelovati da se alergija ne razvije. Kod uvođenja dohrane bitno je da se svaka pojedina namirnica uvede izolirano i postupno kroz 3-4 dana u rastućim količinama kako bi se moglo lakše nadzirati eventualno alergijsko reagiranje.
9. Na što sve roditelji moraju paziti ako je njihovo dijete alergično na određenu hranu?
Najvažnija mjera je eliminacija namirnice koja izaziva reakciju iz jelovnika. Kod jakih alergija, nekada i inhalacija kod spremanja ili kontakt s kožom mogu pobuditi alergijske reakcije te se tada preporučuje da se takve namirnice ne pripremaju niti za druge ukućane u prisustvu djeteta koje je alergično. Također, kod svih socijalnih događanja važno je unaprijed upozoriti okolinu na alergiju kako bi se preveniralo da takva hrana bude servirana ili se ponudi djetetu.
Manju djecu u takvim situacijama treba imati stalno pod nadzorom kako ne bi nehotično sami uzeli nešto od alergene hrane. Problem može biti i jedenje u restoranima kada se kod djece sklone jačim reakcijama mora paziti da ne dođe do kontakta hrane koja se priprema za alergično dijete s alergenima iz ostale hrane.
Naravno i kod kupnje namirnica potrebno je čitati etikete i paziti na sastojke hrane. Ako se radi o alergiji na veći broj namirnica, onda je bitno i praćenje nutricioniste kako bi se jelovnik dobro izbalansirao i ne bi nastali nutritivni deficiti.
10. Na što je važno obratiti pažnju kod djece s alergijom na hranu u kolektivu (vrtiću ili školi)?
Za djecu koja pohađaju kolektiv bitno je da odgajatelji i učitelji budu informirani o alergijama, ali i da se za dijete predvidi i formira jelovnik koji smije konzumirati te se nadzire konzumacija hrane. Također je potrebno imati u pripremi antihistaminik za slučaj da treba reagirati, a za djecu koja su sklona burnim alergijskim reakcijama i autoinjektor što roditelji kojima je to preporučeno iskomuniciraju sa zdravstvenom voditeljicom.
11. Što bi svaka obitelj s djetetom alergičnim na hranu trebala imati kod kuće ili u torbi?
Kada se zna da postoji sklonost alergijskom reagiranju roditelji u kućnoj apoteci, odnosno torbi trebaju imati antihistaminik te znati koju dozu primijeniti u slučaju reakcije. Ako je reakcija burna ili ima tendenciju pogoršavanja, usto hitno treba potražiti liječničku pomoć. Kod djece za koje postoji prijetnja anafilaksijske reakcije roditelje se opskrbljuje i s autoinjektorima koji su sada dostupni i na recept liječnika te ih se instruira kako ih upotrijebiti za slučaj nužde.
(Ida Balog)
