Gastropareza je kronični poremećaj koji onemogućuje pravilno pražnjenje želuca bez prisutnosti mehaničke prepreke, a često ostaje neprepoznata unatoč teškim simptomima. Njezine komplikacije mogu drastično narušiti kvalitetu života i dovesti do ozbiljnih zdravstvenih rizika.
Gastropareza, što u doslovnom prijevodu znači paraliza želuca, predstavlja složeno medicinsko stanje karakterizirano odgođenim pražnjenjem želučanog sadržaja u tanko crijevo, a nastaje kada mišići želuca ne funkcioniraju onako kako bi trebali. U zdravom probavnom sustavu snažne mišićne kontrakcije potiskuju hranu kroz probavni trakt, no kod pacijenata s gastroparezom ti su pokreti slabi ili potpuno izostaju, zbog čega hrana ostaje zarobljena u želucu dulje nego što je to normalno. Glavni krivac za ovo stanje često je oštećenje vagusnog živca, ključnog živca koji kontrolira mišiće želuca i signalizira im kada se trebaju stegnuti kako bi potisnuli hranu dalje u crijeva. Kada je taj živac oštećen, proces probave se usporava ili potpuno zaustavlja, što dovodi do niza neugodnih i iscrpljujućih simptoma. Iako se gastropareza može pojaviti iz nepoznatih razloga, što se naziva idiopatskom gastroparezom i čini značajan udio slučajeva, najčešći poznati uzročnik je dijabetes, bilo tipa 1 ili tipa 2, jer visoke razine šećera u krvi s vremenom mogu trajno oštetiti živce, uključujući i vagus. Osim dijabetesa, uzroci mogu biti i komplikacije nakon operacija na želucu ili jednjaku, određene virusne infekcije, neurološke bolesti poput Parkinsonove bolesti ili multiple skleroze, te upotreba određenih lijekova koji usporavaju probavu, poput opioida ili nekih antidepresiva.
Češće kod žena nego kod muškaraca
Prepoznavanje gastropareze može biti izazovno jer njezini simptomi često oponašaju druge gastrointestinalne poremećaje, poput funkcionalne dispepsije ili gastroezofagealnog refluksa (GERB), no postoje specifični znakovi koji bi trebali upaliti alarm. Najčešći simptom, prisutan kod velike većine pacijenata, jest kronična mučnina, koju često prati povraćanje neprobavljene hrane pojedene nekoliko sati ranije, što je jasan znak da želudac ne obavlja svoju funkciju pražnjenja. Pacijenti se često žale na osjećaj rane sitosti, odnosno osjećaju se punima nakon što pojedu samo nekoliko zalogaja hrane, što s vremenom može dovesti do nenamjernog gubitka tjelesne težine i pothranjenosti jer osoba jednostavno ne može unijeti dovoljno kalorija. Ostali simptomi uključuju nadutost trbuha, bol u gornjem dijelu abdomena, žgaravicu te fluktuacije razine šećera u krvi koje su posebno opasne za dijabetičare. Zanimljivo je da statistički podaci pokazuju kako je ovo stanje češće kod žena nego kod muškaraca, a simptomi mogu varirati od blagih do teških, ponekad se pojavljujući u ciklusima. Ako primijetite kombinaciju ovih simptoma, ključno je potražiti liječničku pomoć kako bi se provela odgovarajuća dijagnostika i isključili drugi uzroci poput čireva ili mehaničkih opstrukcija.
Nakon što se postavi sumnja na gastroparezu, slijedi niz dijagnostičkih postupaka kako bi se potvrdila dijagnoza, pri čemu je zlatni standard scintigrafija pražnjenja želuca. Ako nakon četiri sata u želucu ostane više od 10 posto hrane, to se smatra potvrdom gastropareze. Osim scintigrafije, liječnici mogu koristiti i druge metode poput izdisajnih testova gdje se mjeri prisutnost određenih tvari u dahu nakon jela, ili korištenje bežične kapsule (SmartPill) koju pacijent proguta, a koja mjeri pH, temperaturu i tlak dok prolazi kroz probavni sustav. Prije samog testiranja iznimno je važno da pacijent, u dogovoru s liječnikom, privremeno prekine uzimanje lijekova koji mogu utjecati na motilitet želuca, poput lijekova protiv bolova na bazi opioida, kako bi rezultati bili vjerodostojni. Također, često se izvodi i gornja endoskopija kako bi se vizualno pregledao želudac i isključile bilo kakve fizičke blokade koje bi mogle uzrokovati slične simptome.
Osim scintigrafije, liječnici mogu koristiti i druge metode poput izdisajnih testova gdje se mjeri prisutnost određenih tvari u dahu nakon jela, ili korištenje bežične kapsule (SmartPill) koju pacijent proguta, a koja mjeri pH, temperaturu i tlak dok prolazi kroz probavni sustav.
Liječenje gastropareze je kompleksno i zahtijeva multidisciplinarni pristup jer trenutno ne postoji lijek koji bi u potpunosti izliječio ovo stanje, već je cilj terapije kontrola simptoma i održavanje adekvatne uhranjenosti. Temelj liječenja su promjene u prehrani koje podrazumijevaju uzimanje manjih, ali češćih obroka, obično šest puta dnevno umjesto tri velika, te izbjegavanje hrane bogate mastima i vlaknima jer masti prirodno usporavaju probavu, a vlakna se teško probavljaju i mogu stvoriti blokade. Preporučuje se kuhano povrće umjesto sirovog, te hrana mekše teksture ili čak tekući obroci u težim fazama bolesti. Farmakološko liječenje uključuje lijekove koji potiču kontrakcije želucai lijekovi za suzbijanje mučnine. U slučajevima kada lijekovi i dijeta ne pomažu, razmatraju se invazivnije metode poput električne stimulacije želuca ili kirurško postavljanje cijevi za hranjenje direktno u tanko crijevo kako bi se zaobišao želudac i osigurala prehrana.
Opasnosti i moguće komplikacije
Gastropareza nosi sa sobom niz ozbiljnih komplikacija koje mogu biti opasne ako se ne liječe pravovremeno i adekvatno. Jedna od najozbiljnijih prijetnji je stvaranje bezoara, čvrstih masa neprobavljene hrane koje se mogu stvrdnuti u želucu i uzrokovati potpunu blokadu probavnog sustava, što zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Osim toga, kronično povraćanje i smanjen unos hrane vode do teške dehidracije i malnutricije, stanja koja iscrpljuju organizam i slabe imunološki sustav. Za pacijente s dijabetesom, gastropareza stvara začarani krug jer nepredvidivo pražnjenje želuca uzrokuje nagle skokove i padove razine šećera u krvi, čineći kontrolu dijabetesa iznimno teškom, a loša kontrola šećera povratno dodatno oštećuje živce i pogoršava gastroparezu. Istraživanja su pokazala da, iako gastropareza nije izravan uzrok smrti, ona je povezana s povećanim rizikom od mortaliteta jer često ukazuje na loše opće zdravstveno stanje i prisutnost drugih teških komorbiditeta. Stoga je ključno shvatiti da ovo nije samo “uznemiren želudac”, već ozbiljno medicinsko stanje koje zahtijeva doživotno praćenje i prilagodbu životnog stila. ( Ordinacija.hr )
