Gennaro Gattuso, legendarni talijanski nogometaš koji se 2013. godine oprostio od aktivne igre i krenuo u trenerske vode, a posljednju sezonu proveo je na klupi splitskog Hajduka, tijekom karijere postao je poznat i cijenjen zbog borbenog duha i karaktera “ratnika”. Manje je poznato kako već više od petnaest godina vodi životnu borbu daleko od očiju javnosti – protiv podmukle autoimune bolesti. Miastenije gravis. Baš danas obilježava se i Svjetski dan te teške i ozbiljne bolesti.
Dvoslike kao jasan simptom
Kada se 2011. godine u prvoj utakmici sezone u dresu Milana sudario sa suigračem Alessandrom Nestom morao je izaći iz igre u 20. minuti. Kasnije je otkrio da je tijekom početnih minuta vidio suigrača Zlatana Ibrahimovića na četiri različita mjesta na terenu te da zbog toga nije mogao vidjeti Nestu, što je dovelo do njihovog sudara. Kada mu se lice 2020. izobličilo pred kamerama, a pogled postao nepravilan i nestabilan, javnost se pitala: “Što se događa s Rinom?” Odgovor koji je uslijedio bio je šokantan, ali i duboko ljudski.
Što je mijastenija gravis?
Mijastenija gravis (lat. myasthenia gravis) rijetka je autoimuna bolest koja uzrokuje slabost i zamaranje skeletnih mišića. Kod oboljelih tijelo greškom proizvodi antitijela koja blokiraju receptore za acetilkolin – neurotransmiter odgovoran za pokretanje mišića. To rezultira smetnjama u komunikaciji između živaca i mišića, a time i gubitkom kontrole nad mišićima, osobito onima očiju, lica, vrata, a u naprednijim slučajevima i ekstremiteta. Svi voljni mišići postaju slabi i brzo se zamaraju. Za to stanje ne postoji lijek, ali odgovarajućim liječenjem simptomi se mogu ublažiti. Bolest se može držati pod kontrolom primjenom kortikosteroida i drugih imunosupresiva. Terapija je dugotrajna, iscrpljujuća i često praćena nuspojavama poput nesanice, promjena raspoloženja i kroničnog umora.
Gattuso boluje od okularnog oblika bolesti, koji je ograničen na očne mišiće i manifestira se kroz: diplopiju (dvostruki vid) i ptozu (spuštene vjeđe). Okularna mijastenija, u posebnom je obliku, ograničena samo na mišiće oka i vjeđa. Krajem prosinca 2020., Gattuso se pojavio na klupi Napolija s očiglednim problemima s vidom. Lice mu je bilo asimetrično, a pogled “raspršen”. Glasine o ozbiljnim bolestima i čak terminalnom stanju brzo su se proširile medijima – na što je Gattuso odlučio odgovoriti jasno i bez patetike:
-Bolujem od autoimune bolesti, mijastenije. Već mjesec dana kruže glasine da umirem, ali ne brinite – ne umirem. Vidjeti udvostručeno je velik problem i već mjesec dana nisam svoj. Mislim da su i moji igrači patili zbog toga. – rekao je tada za Sky Sport Italia. U istom razgovoru dodao je i kako je ovo treći put u posljednjih deset godina da mu se stanje ozbiljnije pogoršalo, ali da ne odustaje.
-Samo luđak poput mene može stajati uz aut-liniju s dvostrukim vidom i voditi utakmicu kao da je sve normalno. No, takav sam. Ne predajem se.- kazao je.
Liječenje mijastenije zahtijeva redovnu primjenu kortikosteroida, koji uz pomoć imunosupresiva i drugih lijekova pomažu u suzbijanju simptoma. No to dolazi s cijenom. -Uzimam kortizon zbog zdravstvenih razloga i zato ne spavam puno – maksimalno pet sati dnevno. Tijelo se nosi kako zna, ali nisam se nikada predao, ni u životu, ni na terenu.- rekao je. Ova izjava odjeknula je diljem Europe jer je prikazala Gattusa u onom najljudskijem svjetlu – ne kao ratnika koji se ne boji nikoga, nego kao čovjeka koji se ne boji ni vlastite slabosti. Gattuso je 2024. godine, u razgovoru za televiziju Talijanskog nogometnog saveza Vivo Azzurro, prvi put detaljno progovorio o razmjerima svoje bolesti.
-Imam mijasteniju već 15 godina. Tisuće ljudi mi pišu za savjet, pitaju kako imam toliku energiju s tom bolešću… Četiri-pet godina sam se odricao stvari koje sam volio, čaše vina. Kad dobiješ diplopiju, kad vidiš dvostruko – nije lako. Ali uvijek sam vjerovao da sam jači od bolesti. – kazao je. Posebno je naglasio koliko mu je važno otvoreno govoriti o svojoj dijagnozi kako bi inspirirao druge, osobito mlade sportaše, da ne odustaju.
-Smeta me kad vidim talentirane klince kako se na prvu prepreku predaju i ne pokušaju dati više od sebe. To me izluđuje. Ja se ne skrivam, niti se sramim.-
Ratnik na klupi – i u životu
Gattusova borba s mijastenijom nije samo osobna priča – ona je postala i profesionalni izazov. Iako suočen s problemima vida, nesanicom i fizičkom iscrpljenošću, Gattuso nije napustio trenersku klupu, ni kao trener Napolija, ni kao trener Valencije, Marseillea, a posljednju sezonu – splitskog Hajduka.
-Moji igrači pate što sam u ovakvom stanju, znam to, ali živ sam. I ne odustajem. Možda imam problema s okom, ali vidim dovoljno da znam kada se treba boriti, a kada stati.- rekao je. Upravo ta filozofija borbe i ustrajnosti učinila ga je omiljenim među navijačima i poštovanim među kolegama. O svojoj borbi progovorio je i tijekom boravka u Hajduku i do zadnjeg kola borio se za naslov prvaka koji u Splittu čekaju već 20 godina.
– Postoje i puno teže borbe od ove koju vodimo na nogometnom terenu, želim vas podsjetiti na stvari koje su u životu važnije od igre. No poruka je uvijek ista: nikad se ne treba predati – rekao je pred novinarima na Poljudu. Gattuso u mnogočemu ostaje ono što je bio i na terenu – neustrašiv, sirov, emotivan. Njegova tiha borba protiv mijastenije gravis uči nas važnu lekciju: da slabost nije sramota, nego izazov. I da se s pravim duhom – može biti nadjačana. Ostaje primjer sportaša koji je pokazao da snaga nije samo u mišićima, nego i u sposobnosti da se prihvatiš, suočiš i izdržiš. I to ne pred publikom, nego sam sa sobom. 
Dea Redžić
