Ugledna zagrebačka ginekologinja i autorica prve hrvatske monografije o kontracepciji govori o izazovima u svakodnevnom radu, prevenciji bolesti i važnosti edukacije pacijentica.
Odrastala je uz oca liječnika, od kojega je i naslijedila ljubav prema medicini, a ljudska reprodukcija oduvijek ju je fascinirala. Dr. sc. Jasenka Grujić ugledna je zagrebačka ginekologinja i opstetričarka s više od 50 godina iskustva u medicini. Autorica je prve hrvatske znanstvene monografije posvećene kontracepciji pod nazivom “Kontracepcija – Priručnik za reproduktivno zdravlje”, a aktivno se zalaže i za ženska reproduktivna prava i sekularizam u medicini. Jedna je od osnivačica inicijative za regulaciju priziva savjesti u medicini, smatrajući da je odbijanje pružanja medicinskih usluga na temelju osobnih uvjerenja neprihvatljivo.
S kojim se izazovima najčešće susreće u svakodnevnom radu, o bolestima i stanjima koje danas predstavljaju najveći problem za žensko reproduktivno zdravlje, kao i o njihovom liječenju te prevenciji, samo su neke od tema o kojima je progovorila u intervjuu za Ordinacija.hr.
1. Što vas je motiviralo da se specijalizirate upravo za ginekologiju?
Reprodukcija u živih bića oduvijek je bila moja fascinacija. Imala sam sreću odrastati uz oca koji je bio liječnik, sveučilišni profesor kirurgije okružen knjigama. Nisu to bile samo knjige o kirurgiji, njegovu su biblioteku krasili i opstetrički i ginekološki udžbenici. Mnoga su mi znanja bila dostupna, ali valja spomenuti i činjenicu da sam s tatom mogla otvoreno razgovarati o ženskom sazrijevanju i dakako, postavljati mnoga znatiželjna pitanja na koja sam na koja sam dobivala meni već tada zanimljive odgovore koji su budili dodatnu znatiželju.
A kasnije, u nešto zrelijim formativnim godinama, feministički pokret, borba za prava žena, pretočena i u umjetnost. Sjećam se npr. filma što ga je režirao Claude Autant-Lara, Journal d’une femme en blanc (kod je nas igrao pod naslovom Žena u bijelom), s Marie José Nat koja glumi mladu i hrabru ginekologinju u patrijarhalnom i mizoginom okolišu tadašnjih francuskih bolnica, koje ne podnose žene u medicini, kontracepciju ni pravo na prekid trudnoće.
To je odredilo intenzitet strasti pri odabiru moga poziva. Jer moja profesija ne uključuje samo medicinu u užem smislu, već i zastupanje interesa žena u svijetu, u kojemu smo tako nepravedno i dugo robinje samo zbog svoje kompleksne biologije.
2. Koji trenuci ili iskustva u radu s pacijenticama su vas najviše oblikovali kao liječnicu?
Kao mlada liječnica radila sam četiri godine u Hitnoj pomoći i pod sirenom odlazila na teren, prepuštena samoj sebi i eventualno pomoći iskusnog bolničara. Tada mi je usađen stupanj odgovornosti koji je moju osobnost usmjerio onom liječništvu koje nastoji umanjiti ili eliminirati patnju služeći se samo svojim znanjem i liječničkim umijećem. Bilo je to neprocjenjivo iskustvo. Danas je hitna pomoć moderno i dobro opremljena.
3. S kojim se najčešće izazovima susrećete u svakodnevnom radu u ginekološkoj praksi?
Iznenađuje me neinformiranost mnogih, i mladih i zrelih žena, mogla bih reći i neznanje, što je velik problem. Nedostatak seksualne edukacije u školi i javnim medijima dovodi samo do krivih spoznaja, pretjerane medikalizacije prirodnih procesa s jedne strane, a s druge strane do nedovoljnog korištenja dostupnih dobrobiti lijekova i pomagala pri npr. zaštiti od neželjene trudnoće, naročito u adolescentica.
4. Koje bolesti i stanja u današnje vrijeme predstavljaju najveći izazov za žene?
Odgađanje rađanja često donosi neugodna iznenađenja. Potrebno je jasno informirati žene o realnim šansama i pomoći im da zanesu i rode najkasnije do 35. ili 40. godine. Osigurati im pouzdanu kontracepciju. Ne zanemarivati seksualnost niti u zdravih, ali niti u oboljelih žena. Prihvatiti savjete i organizirano i (za određene populacije žena) besplatno cijepljenje protiv HPV-a, savjetovati testiranje na spolno prenosive bolesti, naročito u grupi adolescentica. Detektirati bolesti (npr. endometriozu) koje mogu kompromitirati mogućnost zanošenja. Nastojati prevenirati zloćudne bolesti, ali ne plašeći žene bezrazložno i ostavljajući nadu oboljelima.
5. Kako se u praksi razlikuje pristup prevenciji i liječenju ovih bolesti? Koje preventivne mjere biste posebno istaknuli da žene ne zanemaruju?
Suviše je niska procijepljenost protiv HPV-a., dakle potrebno je bolje koristiti mogućnosti koje pruža zdravstveni sustav. Redoviti ginekološki pregledi svakako pružaju veliku sigurnost u prevenciji raznih bolesti, bez obzira na to što se mijenjaju protokoli o ritmu uzimanja testova (PAPA test). Pitanja o kontracepciji moraju biti važan dio razgovora s ginekologom, kao i uvođenje hormonskog nadomjesnog liječenja u tranzicijskoj dobi (perimenopauzi). Valja istaknuti značajne dobrobiti hormonskih kontraceptiva, ali i hormona kao nadomjestaka, a ne samo navoditi rizike za zdravlje koji su veoma niski. Nikada ne zaboraviti uputiti žene na preventivne preglede dojki.
6. Koliko je važna edukacija pacijentica o vlastitom zdravlju i koje teme najčešće obrađujete?
Edukacija je ključna. Za djecu, odmalena, primjereno dobi, potom kroz obrazovni sustav hitno uvesti sveobuhvatnu seksualnu edukaciju bez obzira na nerazumne otpore konzervativnih krugova i vjerskih zajednica. Uloga tiska i medija može donijeti značajne dobrobiti, ako su informacije koje se prenose utemeljene na znanstvenim spoznajama.
7. Koji napredci u ginekologiji i reproduktivnom zdravlju vam se čine najznačajnijima posljednjih godina?
Ginekologija i reproduktivna medicina značajno su napredovale i dalje napreduju. Od dijagnostičkih mogućnosti koje pruža ultrazvuk, mogućnosti koje pruža potpomognuta oplodnja, uvođenja HPV procjepljivanja, do novih stavova i načina kontracepcije. Posebno ističem mogućnost medikamentnog prekida trudnoće kombinacijom lijekova (mifepriston i mizoprostol) i to, u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije, odobravanjem procedure u privatnosti vlastitoga doma, naravno uz podršku zdravstvenog sustava.
Važnim, jako važnim držim promjenu ponašanja prema ženama, smanjivanje svakog oblika nasilja, posebno u opstetriciji.
8. Kako se nosite sa stresom i emocionalnim izazovima koji dolaze s radom u ginekologiji?
Ne prikrivam emocionalne reakcije na neznanstvena tumačenja znanstvenih istina, naročito kada govorim javno i čvrsto se držim etičkih postulata profesije.
9. Što mislite da javnost najčešće pogrešno percipira o ginekološkoj skrbi i zdravlju žena?
Različite sredine imaju različite percepcije. No pogrešno je percipirati ginekološki pregled ili obradu kao nešto sramotno, što se treba tajiti. Tome pridonosi i manji broj liječnika, koji ginekološki pregled obavljaju grubo, previše rutinski i bez empatije, pregled koji može izazvati nelagodu, katkada i trajnu traumu.
Kad je o percepciji riječ, sigurna sam da većina razumnih ljudi ne odobrava institut tzv. priziva savjesti u medicini, doduše legalan, ali nedopustivo licemjeran i utemeljen na metafizičkim, a ne znanstvenim spoznajama, institut koji interese liječnika pretpostavlja interesima pacijentica.
10. Koliko često bi žene trebale posjećivati ginekologa?
To uvelike ovisi o dobi, ako se misli na preventivne preglede, a dobrim dijelom i individualnom zdravstvenom stanju žene. Razumno je razdoblje od jedne do tri godine. Razne medicinske sredine imaju razne prakse. Važnije je možda što takav pregled mora sve uključiti (PAPA test, ultrazvuk, propisivanje kontracepcije ili nadomjesnih hormona u tranzicijskoj dobi, testove na spolno prenosive bolesti, itd.).
11. Imate li neki savjet za žene koje oklijevaju doći na redoviti ginekološki pregled?
Svakako treba ići na preventivan ginekološki pregled i treba djecu odmalena podučavati da je to pregled kao i svaki drugi, bez obzira na to što zalazi u žensku intimu. Kao i svi drugi preventivni pregledi u medicini, i preventivan ginekološki pregled može spasiti život, ili bitno olakšati liječenje i poboljšati kvalitetu života. Valja mu pristupiti i zbog sebe i zbog svojih voljenih.
12. Koji trenutci u vašem radu vam pružaju najviše zadovoljstva i osjećaj ispunjenosti?
Uvijek me gane dolazak na pregled trudnice, a njezinu sam majku, dok ju je rađala, pratila pri porodu i pomagala joj. Ili kad mi se rodilja čiju sam trudnoću pratila javi i kaže da je dobila krasno novorođenče.
13. Što vas dodatno motivira i inspirira u svakodnevnom radu s pacijenticama?
Čas kada shvatim da moje znanje i iskustvo, ali i moji stavovi o pravu na izbor i ženskoj tjelesnoj autonomiji, nisu zaključani u kutiju, nego u očima žena vidim toplu zahvalnost na onome što javno govorim, što mnogi misle, ali se ne usude javno izgovoriti. I kad me pacijentice pitaju: valjda ćemo se vidjeti sljedeće godine? A onda požurim kući svjedočiti rastu svojih dviju unuka.
(Ida Balog)
