Inkontinencija pogađa svaku treću ženu u Hrvatskoj. Dosad su se koristile metode koje nisu donosile trajno rješenje. Evo kako nova tehnologija doista pomaže u rješavanju ovog neugodnog problema.
Urinarna inkontinencija jedna je od onih tegoba o kojima se gotovo nikada ne govori, o ovoj temi neće se pričati na kavi, a na pregledima tek kada liječnik nekoliko puta postavi pitanje. Ipak, svaka treća žena u Hrvatskoj susreće se s nekontroliranim mokrenjem, što ukazuje na statistiku koja bi sama po sebi trebala biti alarm. “Jedna pacijentica mi je rekla da joj unuk više ne želi dolaziti jer kaže da baka smrdi”, prisjetila se dr. Mirjana Semenić Rutko, ginekologinja iz VU Life Centra u Vukovaru. “Takve rečenice čovjeka zateknu. Shvatiš koliko inkontinencija utječe na samopouzdanje, na socijalni život, na intimnost, na osnovno dostojanstvo.”
I tu leži srž problema: žene, a sve češće i muškarci, žive s tegobom koja mijenja svakodnevicu, ali o njoj šute. Tek kada ih se na liječničkom pregledu nekoliko puta pita, tiho priznaju: “Pa da… kad kihnem, kad se nasmijem, kad nešto podignem, pobjegne mi.” Mnogi će zbog neugode ili zbog stava kako je inkontinencija normalna za neku životnu dob ili nakon nekih životnih situacija (kao što je porod) prihvatiti uloške ili pelene kao rješenje.
Inkontinencija često ostane nevidljiva
Dr. Semenić Rutko objašnjava da je to upravo razlog zbog kojeg inkontinencija često ostane nevidljiva: ljudi je doživljavaju normalnom posljedicom nekih okolnosti s kojom samo treba nastaviti živjeti. No dokle god se o inkontinenciji šuti, svakodnevni život počinje se sužavati. Izlasci, putovanja, duže šetnje, pa i običan odlazak do trgovine pretvore se u planiranje “najbližeg WC-a”. Intimni život trpi jer mnoge žene počnu izbjegavati odnose iz straha da će im mokraća pobjeći tijekom seksa.
Ovakve priče pacijentica dobro su poznate i dr. Jasenki Čandrlić, anesteziologinji, estetskoj liječnici iz Poliklinike Lege Artis u Osijeku. “Kad slušam žene kako pričaju o svom danu, shvatim da su se godinama prilagodile životu oko inkontinencije, da sve odmjeravaju, planiraju, izbjegavaju, šute. A ne bi smjele. To nije nešto što se mora izdržati”, smatra liječnica.
Vrste inkontinencije i dosadašnje metode “pomoći”
Kada liječnici govore o inkontinenciji, najčešće ističu da se iza jedne riječi skriva nekoliko vrlo različitih oblika tegoba. Stresna inkontinencija, ona koju žene najčešće opisuju rečenicom “pobjegne mi kad kihnem”, zapravo je posljedica oslabljenih mišića dna zdjelice koji više ne mogu izdržati nagli pritisak na mokraćni mjehur. Da bi se dogodilo ispuštanje mokraće, dovoljno je zakašljati, potrčati za autobusom ili podići dijete. Druga je urgentna inkontinencija, onaj neugodni, panični osjećaj da se mora mokriti “odmah sada”, bez odgode, jer u suprotnom neće biti moguće doći do toaleta na vrijeme. Češća je noću, pojavljuje se nakon upala, u starijoj dobi ili kod preaktivnog mokraćnog mjehura. Najveći broj pacijentica, kako kaže dr. Semenić Rutko, zapravo živi s miješovitim oblikom, kombinacijom oba – i s nemogućnošću izdržavanja do WC-a i s curenjem pri naporu.
Godinama su se ti problemi pokušavali držati pod kontrolom na uobičajene načine: ulošcima, pelenama, lijekovima koji opuštaju mišiće mokraćnog mjehura, pa čak i nizom operativnih zahvata. “Kirurških metoda u ginekologiji ima preko dvadeset. Naši profesori su znali reći: ‘Kad ima toliko izbora, znači da ni jedna nije idealna’”, iskreno priznaje dr. Semenić Rutko. I, zaista, premda neke pacijentice dožive olakšanje, mnoge se nakon operacije ponovno vraćaju ulošcima, a lijekovi zahtijevaju dugotrajno uzimanje i nose svoje nuspojave. U međuvremenu, svakodnevica ostaje jednako ograničena, a osjećaj nelagode sveprisutan.
Najnovija metoda otkriva drugu perspektivu
Zato se posljednjih godina medicina sve više okreće onome što je u korijenu problema, a to su u slučaju inkontinencije kod žena upravo mišići dna zdjelice. Upravo oni drže mokraćni mjehur, reguliraju pritisak i omogućuju kontrolu kod mokrenja. Danas, umjesto prikrivanja simptoma, fokus je sve više na jačanju tih ključnih mišića i vraćanju njihove funkcije, čime se otvara potpuno nova perspektiva u liječenju inkontinencije.
Ipak, važno je naglasiti da nisu sve tehnologije koje se danas nude za jačanje mišića dna zdjelice jednake. U pojedinim bolnicama i zdravstvenim ustanovama koriste se tzv. magnetne stolice koje nemaju fokusirano magnetsko polje. Kod takvih uređaja energija se raspršuje u okolno tkivo, bez preciznog ciljanja mišića dna zdjelice, zbog čega je i njihov stvarni učinak znatno slabiji. Upravo zbog toga dio pacijenata gubi povjerenje u ovu vrstu terapije. Klinička istraživanja za takve tehnologije često pokazuju rezultate tek nakon 16 do 20 tretmana, što znači velik broj dolazaka, dugotrajnost terapije i slabiju motivaciju pacijenata da ustraju do kraja. U praksi se tada često događa da se terapija prekine prije postizanja stvarnog učinka.
Za razliku od “magnetske stolice”, EMSELLA predstavlja tehnološki iskorak jer koristi visoko fokusirano elektromagnetsko polje koje ciljano aktivira upravo mišiće dna zdjelice, bez rasipanja energije na okolna područja. Klinički je dokazano da EMSELLA donosi rezultate već nakon šest tretmana, koji se mogu provesti u manje od tri tjedna, uz minimalni razmak od 48 sati između terapija.
I upravo je tehnologija na kojoj se temelji BTL-ova EMESELLA u liječenju inkontinencije donijela promjenu koju liječnici nazivaju prekretnicom, a među prvima su je s pacijenticama počele koristiti dr. Semenić Rutko i dr. Čandrlić. Riječ je o neinvazivnoj terapiji koja mišiće dna zdjelice trenira intenzitetom koji je nemoguće postići vježbanjem. Ova tehnologija, poznata po HIFEM principu djelovanja, u jednoj terapiji potakne oko 11.000 snažnih, supermaksimalnih kontrakcija. Pacijentica uopće ne vježba, već sjedi potpuno odjevena, a mišići rade.
“Ja to pacijenticama objasnim vrlo jednostavno: kao da ste napravili 11.000 Kegelovih vježbi u 28 minuta”, kaže dr. Semenić Rutko. “Mišići se ne samo jačaju, nego se poboljšava prokrvljenost i živčana aktivnost. Pacijentice mi već nakon dva tretmana kažu da osjećaju promjene, ne samo u kontroli mokrenja nego i u intimnom životu. Vraća se osjet, vraća se sigurnost.”
Dr. Čandrlić pak ističe da je EMSELLA jedinstvena upravo zato što je fokusirana, snažna, ali istovremeno vrlo ugodna. “Taj osjećaj bih opisala kao intenzivno, ali nebolno škakljanje. Ljudi se u početku iznenade, a onda se opuste. Posebno mi je drago što u Poliklinici imamo i zaseban prostor u kojem pacijenti mogu biti sami, čitati, meditirati, potpuno se posvetiti sebi.”
Iznimno dobri rezultati
Rezultati koje su obje liječnice postigle govore sami za sebe. U Vukovaru je dr. Semenić Rutko pratila 128 pacijenata. Gotovo polovica mlađih žena postigla je potpuni oporavak, dok je većina starijih pacijentica prijavila značajno poboljšanje unatoč dugogodišnjim tegobama (samo ih je sedam imalo slabiji odgovor). U Osijeku, Lege Artis navodi više od 80 posto uspješnosti kod inkontinencije, ali i kod problema s kontrolom stolice te intimnog osjeta.
Posebno dirljiv dio priče odnosi se na mlade žene koje su pretrpjele kompleksne rupture dna zdjelice tijekom poroda, ozbiljna stanja koja su im, umjesto očekivane radosti, donijela trajnu inkontinenciju i, u nekim slučajevima, privremenu kolostomu. Dr. Čandrlić opisuje kako su se takve žene same javljale nakon što su pročitale njihove objave o EMSELLI, nadajući se barem malom poboljšanju. Ono što su dobile bilo je više od toga: nakon ciklusa tretmana, kirurzi su utvrdili povratak tonusa mišića, što je omogućilo rekonstruiranje crijeva i povratak normalnog života. “Takve žene tretiramo bez ikakve naknade. Njihova hrabrost je nešto što se ne može naplatiti”, kaže liječnica.
Za ostale pacijentice cijena tretmana je prihvatljiva, odnosno za jedan dolazak trebate izdvojiti 50 eura, a rezultati su vidljivi u prosjeku nakon šest tretmana. Ukratko, za 300-injak eura problem inkontinencije je riješen, što je financijski daleko niža investicija nego stotine eura potrošene na uloške i pelene na koje ste osuđeni doživotno.
Jer, inkontinencija je doista više od medicinskog pitanja. Ona ozbiljno narušava kvalitetu života, osjećaj dostojanstva, ograničava slobodu kretanja i intimnost. I zato liječnice poručuju: o inkontinenciji nemojte šutjeti. Prvi je korak priznati da problem postoji, a drugi potražiti pomoć. Danas u Hrvatskoj postoji sve veći broj centara koji nude EMSELLA terapiju: VU Life Centar u Vukovaru, Poliklinika Lege Artis u Osijeku, Poliklinika Delić u Rijeci, Poliklinika GBB Concept u Splitu, a uskoro i neki centri u Zagrebu i Varaždinu.
Stoga, ovo je tema o kojoj više ne smijemo šutjeti jer je doista moguće pronaći trajno rješenje za inkontinenciju.
Sadržaj nastao u suradnji s BTL Medical Technologies.
