Lepra, poznata i kao Hansenova bolest, kronična je zarazna bolest koja, unatoč tome što je potpuno izlječiva, i danas izaziva strah i diskriminaciju diljem svijeta.
Lepra, ili Hansenova bolest, nazvana po norveškom liječniku Gerhardu Armaueru Hansenu koji je 1873. godine identificirao njezinog uzročnika, jedna je od najstarijih poznatih bolesti čovječanstva. Uzrokuje je bakterija Mycobacterium leprae, spororastući mikroorganizam koji primarno napada kožu, periferne živce, sluznicu gornjeg dišnog sustava i oči. Ono što ovu bolest čini posebno podmuklom jest izrazito dugo razdoblje inkubacije koje u prosjeku traje pet godina, no prvi se simptomi mogu pojaviti tek dvadeset ili više godina nakon infekcije. Takav spori razvoj često dovodi do toga da osoba godinama nije svjesna zaraze, što omogućuje tiho širenje bolesti i, u konačnici, odgođenu dijagnozu kada su oštećenja već postala ozbiljna.
Nije zarazna bolest
Jedan od najvećih izazova u borbi protiv lepre jest razbijanje duboko ukorijenjenih mitova o njezinoj zaraznosti. Suprotno popularnom vjerovanju, lepra nije visoko zarazna bolest. Procjenjuje se da oko 95 posto svjetske populacije posjeduje prirodni imunitet na bakteriju M. leprae i nikada neće razviti bolest, čak i ako dođu u kontakt s uzročnikom. Prijenos se događa isključivo kapljičnim putem, iz nosa i usta, tijekom dugotrajnog i bliskog kontakta s neliječenom zaraženom osobom. Ležerni socijalni kontakti poput rukovanja, zagrljaja, zajedničkog obroka ili sjedenja pored oboljele osobe ne predstavljaju nikakav rizik od prijenosa. Štoviše, zaražena osoba prestaje biti prijenosnik bolesti već nekoliko dana nakon početka uzimanja učinkovite antibiotske terapije.
Prvi znakovi bolesti često su neupadljivi, poput pojave svjetlijih ili crvenkastih mrlja na koži koje su izgubile osjet na dodir, toplinu ili bol. Ako se ne prepozna na vrijeme, bolest napreduje i uzrokuje utrnulost u rukama i nogama te slabost mišića.
Klinička slika lepre najviše je obilježena oštećenjem perifernih živaca, što je njezina najopasnija karakteristika. Prvi znakovi bolesti često su neupadljivi, poput pojave svjetlijih ili crvenkastih mrlja na koži koje su izgubile osjet na dodir, toplinu ili bol. Ako se ne prepozna na vrijeme, bolest napreduje i uzrokuje utrnulost u rukama i nogama te slabost mišića. U kasnijim fazama, neliječena lepra dovodi do teških i trajnih invaliditeta. Deformacije šaka i stopala, kao i gubitak prstiju, ne događaju se zato što tkivo “otpada”, već kao posljedica sekundarnih infekcija i ponavljajućih ozljeda koje pacijent zbog gubitka osjeta boli uopće ne primjećuje. U najtežim slučajevima, bolest može uzrokovati i sljepoću.
Deformacije šaka i stopala, kao i gubitak prstiju, ne događaju se zato što tkivo “otpada”, već kao posljedica sekundarnih infekcija i ponavljajućih ozljeda koje pacijent zbog gubitka osjeta boli uopće ne primjećuje
Srećom, lepra je danas potpuno izlječiva, a ključ uspjeha leži u ranoj dijagnozi i pravovremenom početku liječenja. Terapija se provodi kombinacijom triju antibiotika, poznatom kao višestruka medikamentozna terapija (MDT). Ovisno o obliku bolesti, liječenje traje od šest do dvanaest mjeseci. Globalna strategija WHO-a “Prema nultoj stopi lepre” ima za cilj postići nula novih slučajeva zaraze, nula invaliditeta uzrokovanih bolešću i nula stigme i diskriminacije.
Globalna slika i borba protiv stigme
Unatoč medicinskom napretku, svake se godine u svijetu registrira između 170.000 i 200.000 novih slučajeva lepre. Najveći broj oboljelih bilježi se u Indiji, Brazilu i Indoneziji, dok su u Europi autohtoni slučajevi iznimno rijetki. Međutim, pravi neprijatelj u borbi protiv ove bolesti nije sama bakterija, već socijalna stigma koja seže stoljećima u prošlost, kada su oboljeli bili prisiljeni živjeti u izoliranim kolonijama i nositi zvona kako bi upozorili druge na svoj dolazak. Ta povijesna slika “gubavca” kao nečistog i odbačenog i danas uzrokuje diskriminaciju, dovodi do gubitka posla, raspada obitelji i socijalne izolacije, tjerajući oboljele da skrivaju simptome i odgađaju odlazak liječniku. Upravo zato Svjetski dan lepre, koji se obilježava posljednje nedjelje u siječnju, svake godine iznova naglašava poruku da je lepra izlječiva, a da je pravi izazov borba protiv predrasuda.
U konačnici, znanje i edukacija ostaju najmoćnije oružje u globalnoj kampanji za iskorjenjivanje bolesti koja ne bi smjela ostavljati ni fizičke ni društvene ožiljke u 21. stoljeću.
Danas su na raspolaganju i moderne metode prevencije i dijagnostike. Osobama koje su bile u bliskom kontaktu s oboljelima može se preventivno dati jedna doza rifampicina, što smanjuje rizik od razvoja bolesti za 50 do 60 posto. Zanimljivo je i da su, osim ljudi, jedini poznati prirodni nositelji bakterije devetoprugi oklopnici (armadilosi) na području Amerike, koji je mogu prenijeti na ljude. U konačnici, znanje i edukacija ostaju najmoćnije oružje u globalnoj kampanji za iskorjenjivanje bolesti koja ne bi smjela ostavljati ni fizičke ni društvene ožiljke u 21. stoljeću. ( Ordinacija.hr )
