Zastarjeli kurikulumi, pasivne metode učenja i nedostatak standardiziranog vrednovanja, upozorava dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci, među glavnim su izazovima medicinskog obrazovanja, dok digitalna transformacija donosi nove mogućnosti.
Trenutno stanje medicinskog obrazovanja u Hrvatskoj, prema riječima dekana Medicinskog fakulteta u Rijeci, prof. dr. sc. Gorana Hausera, zastarjelo je i usmjereno prema teoriji, dok suvremeni trendovi zahtijevaju veću praktičnost i integraciju kliničkih vještina u nastavni proces. Fakulteti se suočavaju s izazovima u modernizaciji kurikuluma, metodama učenja i ocjenjivanja, dok su studenti često suočeni s pasivnim načinom nastave. U Rijeci su, ipak, poduzeti značajni koraci u smjeru reforme, uključujući smanjenje broja studenata po mentoru i uvođenje digitalne transformacije nastave, s ciljem većeg angažmana studenata i poboljšanja kvalitete obrazovanja.
Kako biste opisali trenutačno stanje obrazovanja na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj? Što smatrate ključnim izazovima u obrazovanju studenata medicine?
Trenutačno stanje obrazovanja na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj opisao bih kao prvenstveno zastarjelo, što se očituje već u kurikulima koji se značajnije i sveobuhvatnije nisu mijenjali godinama te ne prate dovoljno brzo suvremene trendove u medicinskoj edukaciji. To se odnosi na sadržaj, metode učenja i metode vrednovanja, kao i nedefiniranost ishoda učenja na razini studija medicine na nacionalnoj razini. Primjerice, još uvijek inzistiramo na određenim kolegijima čiji sadržaj nema izravnu primjenu u budućem kliničkom radu ili većinski predstavlja ponavljanje gradiva iz srednje škole, dok istodobno izostaje horizontalna i vertikalna integracija nastavnih sadržaja.
Umjesto poticanja međusobne povezanosti temeljnih i kliničkih kolegija te razvoja kliničkog načina razmišljanja od ranih godina studija, naglasak se često stavlja na reprodukciju velikih količina teorijskog gradiva. Suvremeno medicinsko obrazovanje, međutim, sve se više temelji na učenju vještina pretraživanja, kritičkog vrednovanja i primjene informacija, a ne na pukom pamćenju činjenica. Nadalje, na studiju i dalje prevladavaju pasive metode učenja, ponajprije duga predavanja i frontalno izlaganje gradiva, što često dovodi do smanjene motiviranosti studenata. Umjesto aktivnog učenja i naglaska na stjecanju vještina, rada u manjim skupinama i ranijeg uključivanja u praktični rad s pacijentima, nastava se još uvijek pretežno temelji na jednostranom prijenosu znanja.
U tom smislu, s ciljem smanjenja količine pasivne kontaktne nastave, nedovoljno se koriste mogućnosti digitalizacije obrazovnog procesa, poput snimljenih interaktivnih predavanja ili kraćih online tečajeva. Sustav vrednovanja također pokazuje značajne nedostatke. Ispiti su često neobjektivni i nestandardizirani, a kriteriji ocjenjivanja variraju čak i između nastavnika na istom kolegiju. Umjesto primjene autentičnih i standardiziranih metoda procjene kompetencija, poput objektivnih strukturiranih kliničkih ispita, još uvijek prevladavaju tradicionalni oblici ispitivanja koji prvenstveno mjere reprodukciju činjenica, a ne stvarnu kliničku prosudbu i praktične vještine. Nažalost, kao ključni izazov u obrazovanju studenata medicine vidim upravo način kako bi sve navedeno bilo moguće promijeniti na razini Hrvatske.
Naime, prije dvije godine, u sklopu MEDRI 2023 – Prve međunarodne konferencije o učenju i poučavanju u medicinskoj edukaciji, Medicinski fakultet u Rijeci je, kao glavni organizator, pokrenuo inicijativu za reformu studija medicine na razini Hrvatske, koja još uvijek nije zaživjela. Potrebna je koordinirana reforma koja bi uključila usklađivanje kurikula svih medicinskih fakulteta, modernizaciju metoda poučavanja i vrednovanja, te jačanje institucionalne potpore obrazovanju nastavnicima.
Koji su trendovi u obrazovanju mladih liječnika na Vašem fakultetu? Koje inovacije i novitete ste uveli u posljednjim godinama?
Želim s ponosom istaknuti kako je Medicinski fakultet u Rijeci snažno iskoračio u smjeru u modernizacije obrazovanja mladih liječnika u državi, ali i na susjednim prostorima. Svakako moram istaknuti kako smo napravili reformu načina provođenja praktičnog rada na kliničkim godinama studija, smanjivši broj studenata po pojedinom nastavniku na kliničkim rotacijama, uz poticanje individualiziranog pristupa učenju i poučavanju s ciljem što većeg uključivanja studenata u redovan klinički rad.
Sve to ne bi bilo moguće da od 2017. godine o modernizaciji nastavnog procesa skrbi zasebna ustrojstvena jedinica, Centar za unaprjeđenje nastavničkih kompetencija i komunikacijskih vještina, čiji je cilj osigurati kontinuirane i raznovrsne mogućnosti cjeloživotnog obrazovanja za stjecanje i usavršavanje nastavničkih kompetencija, savladavanje metodologije medicinske edukacije, te implementaciju tradicionalnih i modernih obrazovnih metoda i tehnologija u vlastiti nastavni rad prema pravilima dobre prakse. Naime, zbog brzog razvoja modernih metoda učenja, poučavanja i vrednovanja, danas više nije dovoljno niti moguće samo reći nastavnicima da je nastavu potrebno modernizirati već ih je najprije nužno osnažiti edukacijama najviše razine kvalitete te im pružiti i dodatne oblike podrške pri transformaciji obrazovnog procesa.
U tom kontekstu, naš Centar aktivno skrbi o profesionalnom razvoju nastavnika kroz šest temeljnih aktivnosti, uključujući obrazovne programe, organizaciju stručnih i znanstvenih skupova, znanstvenoistraživačku djelatnost, izdavačku djelatnost, obrazovne projekte i suradničku procjenu. Stoga je, obrazovanjem nastavnika, Centar omogućio personalizirano inoviranje različitih kolegija, poput uvođenja case-based learninga u temeljne kolegije, smanjenje količine pasivnih metoda učenja i brojne druge.
Međutim, Centar je, kao glavni trend na Medicinskom fakultetu u Rijeci, postavio digitalnu transformaciju obrazovnog procesa s ciljem olakšavanja procesa učenja novijim generacijama studenata koje su odrasle uz digitalne tehnologije. Primjerice, 2022. godine u potpunosti je reformirano obrazovanje nastavnika prema hibridnom obrazovanju, a isto je učinjeno i za način učenja, poučavanja i vrednovanja temeljnih kliničkih vještina na pojedinim kliničkim kolegijima, uz ujednačavanje pristupa različitih nastavnika na istom kolegiju.
Kako tehnologija, poput umjetne inteligencije, digitalnih alata i telemedicine, mijenja medicinsku edukaciju? Na koji način Vaša institucija integrira nove tehnologije u obrazovni proces?
Tehnologija sve snažnije oblikuje suvremenu medicinsku edukaciju, otvarajući mogućnosti za personalizirano, interaktivno i iskustveno učenje. Digitalne platforme omogućuju pristup kvalitetnim obrazovnim sadržajima i simulacijama u stvarnom vremenu, dok umjetna inteligencija pruža podršku u analizi podataka, donošenju kliničkih odluka i prilagodbi obrazovnih materijala potrebama pojedinog studenta. Telemedicina, s druge strane, studentima omogućuje uvid u nove oblike zdravstvene skrbi i komunikacije s pacijentima na daljinu. Ipak, ključan izazov ostaje kako tehnologiju integrirati na smislen način – kao nadopunu, a ne zamjenu za razvoj kliničkog razmišljanja, empatije i praktičnih vještina koje su temelj medicinske profesije.
Na Medicinskom fakultetu u Rijeci, upravo uz pomoć našeg Centra za unaprjeđenje nastavničkih kompetencija i komunikacijskih vještina, napravili smo značajne, duboko promišljene iskorake u području digitalne transformacije obrazovnog procesa. Primjerice, u akademskoj godini 2024./2025. izrađen je i proveden veliki obrazovni projekt pod nazivom INTERMed, čiji je cilj bio provesti virtualnu standardizaciju učenja i poučavanja kliničkih vještina u internoj medicini i kliničkoj propedeutici u suradnji Centra i Katedre za internu medicinu. Naime, jedan od glavnih izazova u kliničkom poučavanju dotad je bio taj što je svaki nastavnik poučavao temeljne kliničke vještine, poput uzimanja povijesti bolesti i pregleda pacijenta, na svoj način, zbog čega bi i studenti iste vještine savladali na različite načine.
U ovoj reformi primijenjen je najmoderniji standard hibridnog obrazovanja, odnosno obrnuta učionica (engl. flipped classroom), koji se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu, studenti se pripremaju kod kuće savladavajući osnovno teorijsko gradivo koje su nastavnici unaprijed pripremili, najčešće u digitalnom, asinkronom online obliku, dok se drugi dio odvija u onsite obliku, temeljeći se na povećanju količine praktičnog rada i primjene teorijskog gradiva savladanog u digitalnom obliku. U ovom smo projektu za online pripremu kod kuće izradili novi e-kolegij, pisane hodograme za provođenje devet temeljnih kliničkih vještina, demonstracijske videozapise, objektivne strukturirane kliničke ispite, kao i testove za samoprocjenu znanja, dok su kontaktne vježbe reformirane prema većoj količini praktičnog rada pod nadzorom i davanjem povratne informacije.
Uz povećano zadovoljstvo studenata i nastavnika, kao i bolji uspjeh na praktičnim provjerama, iz projekta su proizašla i dva digitalna sveučilišna priručnika, za koje očekujemo da će od ove akademske godine promijeniti standarde izdavačke djelatnosti na fakultetu. Nadalje, slični oblik digitalne transformacije, samo u puno sveobuhvatnijem i dugotrajnije obliku primijenjen je i za obrazovanje nastavnika u programu cjeloživotnog obrazovanja Moderna i praktična medicinska edukacija, koji se sastoji od četiri modula i osam kolegija te provodi po principima obrnute učionice.
Naposljetku, u mojem smo mandatu proveli i potpunu digitalnu transformaciju administriranja nastavnog procesa te uveli mrežnu INP aplikaciju, koja sadrži sve izvedbene nastavne planove, kalendar nastave i prisustvo studenata i nastavnika na nastavi. Od ove akademske godine, u aplikaciji će se provoditi i administriranje objektivnih strukturiranih kliničkih ispita.
Koje su ključne vještine koje bi budući liječnici trebali posjedovati kako bi bili spremni nositi se s novim izazovima, poput starenja stanovništva, porasta kroničnih bolesti i novih pandemija?
Budući liječnici moraju razviti kombinaciju kliničkih, mekih i analitičkih vještina koje nadilaze tradicionalno medicinsko znanje i tradicionalni način promišljanja koje im pružaju kurikuli trenutnih studija. Ključno je kritičko razmišljanje i sposobnost donošenja odluka temeljenih na dokazima, jer se medicina ubrzano mijenja i zahtjeva stalno preispitivanje postojećih praksi. S obzirom na starenje stanovništva i porast kroničnih bolesti, liječnici trebaju biti vješti u dugoročnom praćenju bolesnika, razumjeti principe interdisciplinarne skrbi te prepoznati važnost prevencije i promicanja zdravih životnih navika.
Meke vještine, empatija, strpljenje i sposobnost jasne komunikacije s pacijentima i njihovim obiteljima postaju jednako važni kao i dijagnostička preciznost. Istovremeno, nove bolesti zahtijevaju prilagodljivost, digitalnu pismenost i spremnost na rad u uvjetima nesigurnosti. Liječnici moraju znati koristiti nove tehnologije, od telemedicine do umjetne inteligencije, ali i zadržati humanost u pristupu pacijentu. Ukratko, pred nama kao nastavnicima je nimalo lak zadatak, obrazovati liječnike budućnosti, koji u pravo vrijeme znaju pronaći pravu informaciju na pravom mjestu u digitalnom svijetu te ju primijeniti na profesionalan, znanstveno utemeljen način, primjenjujući sve vrline koje nas čine ljudima.
Koliko je važna interdisciplinarna suradnja u obrazovanju liječnika? Kako se na Vašem fakultetu potiče suradnja između različitih zdravstvenih disciplina i drugih znanstvenih područja?
Za sada je realnost da je ta suradnja sporadična i slaba. Još uvijek se u obrazovanju držimo starog klasičnog modela podjela na internu, kirurgiju, neurologiju i sl. Međutim svakodnevni realni život u bolnici i proces rada od nas traži promjene. Pacijent koji ima tumor u probavnom sustavu treba na jednom mjestu dobiti sve što mu je potrebno od dijagnoze pa sve do kemo-radioterapije i operacije. Kao i sve, to ide polako jer tu treba mijenjati ustaljene prakse i obrasce razmišljanja, a mi smo prvi korak u tom smjeru već napravili.
Na poticaj našeg pročelnika Katedre za kirurgiju prof.dr. Marka Zelića, nedavno je na našem fakultetu osnovan Centar za metaboličku i digestivnu medicinu koji predstavlja iskorak u vertikalnoj integraciji rada, a nadam se uskoro i nastave. Centar obuhvaća sve one specijalnosti koje se bave probavnim i metaboličkim bolestima i to uključuje gastroenterologiju, endokrinologiju, digestivnu kirurgiju, ali i druge struke koje nas prate u skrbi za „digestivnog“ pacijenta kao što je onkologija probavnog sustava, radiologija probavnog sustava i sl.U drugoj fazi treba uslijediti i promjena u programima obrazovanja.
Koji su Vaši ciljevi za budućnost obrazovanja mladih liječnika na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci? Postoji li neki dugoročni plan za unapređenje obrazovnih programa?
U budućnosti je svakako važno nastaviti u istom smjeru, jačanjem centralizirane podrške profesionalnom razvoju nastavnika kroz Centar za unaprjeđenje nastavničkih kompetencija i komunikacijskih vještina, budući da je područje medicinske edukacije iznimno dinamično, brzorastuće i zahtjeva angažman visoko specijaliziranih stručnjaka, a ne da njime „usputno” upravljaju zdravstveni djelatnici bez formalne edukacije iz tog područja. Naš je Centar već sada u izrazitoj prednosti jer broji čak 12 članova, istovremeno stručnjaka u vlastitom području i posebno educiranih u području medicinske edukacije, pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Nine Pereze, dr. med..
Nadalje, Centar već sada ima konkretne dugoročne planove za unapređenje obrazovnih programa, od kojih je najznačajniji pokretanje personaliziranih obrazovnih projekata s pojedinim katedrama s ciljem modernizacije kolegija. Naime, u Centru je trenutno aktivan projekt TRANSFORMed – Digitalna transformacija i inoviranje kliničkih obrazovnih programa temeljeni na stvarnim potrebama u medicinskoj edukaciji, u kojem se planira reforma četiri velika klinička kolegija. Također, u planu je daljnji razvoj INP aplikacije, uvođenje kolegija za upoznavanje s digitalnim tehnologijama u medicini na studij medicine, uvođenje mikrokvalifikacija za meke vještine i brojne druge.
Kako vidite budućnost obrazovanja mladih liječnika u Hrvatskoj, s obzirom na globalne promjene i napredak u medicinskoj znanosti i tehnologiji?
Budućnost obrazovanja mladih liječnika u Hrvatskoj vidim u stvaranju fleksibilnijeg, modernijeg i međunarodno usporedivog sustava, ali istovremeno posvećenog našim specifičnostima, koji će studente poticati na cjeloživotno učenje, kritičko razmišljanje i interdisciplinarnu suradnju. Brzi napredak medicinske znanosti i tehnologije zahtjeva prilagodljivost i stalno ažuriranje kurikula, ali i promjenu paradigme – od pasivnog usvajanja znanja prema aktivnom učenju kroz istraživanje, simulacije i praktičan rad.
U tom procesu ključnu ulogu imat će digitalni alati, umjetna inteligencija i telemedicina, ali i kompetentni nastavnici koji će znati te tehnologije koristiti na smislen i pedagoški utemeljen način. Ako se sustavno uloži u razvoj nastavničkih kompetencija i modernizaciju programa, hrvatsko medicinsko obrazovanje može postati ravnopravan dio suvremenog europskog i svjetskog konteksta.
Naposljetku, u svemu tome, najvažnije je nacionalno i regionalno zajedništvo, koje je Medicinski fakultet u Rijeci lani ponovno snažno potaknuti. Naime, od 27. do 29. studenog u hotelu Ambasador u Opatiji, održano je drugo izdanje MEDRI 2025 – Second International Conference on Teaching and Learning in Medical Education, čiji su glavni organizatori Medicinski fakultet u Rijeci, Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor, Medicinski fakultet u Mariboru, Medicinski fakultet u Mostaru, Klinički bolnički centar Rijeka i Sveučilište u Rijeci, uz više od 20 partnerskih institucija, uključujući preostala četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj.
Posebno mi je drago što je u sklopu konferencije održan i Second International Student Symposium on Future Doctors Educating the World, koji je ujedinio studentske udruge i organizacije iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Bila je to prilika se ponovno pokušamo ujediniti za dobrobit onih zbog kojih smo tu – studenata različitih studija u zdravstvenoj profesiji, kao i naših pacijenata, a sve s ciljem unaprjeđenja medicinskog obrazovanja za unaprjeđenje kvalitete zdravstvenog sustava.
(Katja Knežević)
