Svake godine 24. listopada obilježava se Svjetski dan borbe protiv dječje paralize, podsjećajući nas na jednu od najvećih pobjeda javnog zdravstva, ali i na opasnost koja još uvijek tinja. Donosimo sedam ključnih činjenica o bolesti koja je nekoć sijala strah diljem svijeta, a čije iskorjenjivanje ovisi o globalnoj solidarnosti i ustrajnosti.
Na današnji dan, u čast rođendana znanstvenika Jonasa Salka koji je svijetu podario prvo učinkovito cjepivo, prisjećamo se borbe protiv poliomijelitisa, poznatijeg kao dječja paraliza. Riječ je o iznimno zaraznoj akutnoj virusnoj bolesti. Uzrokuje je poliovirus, pripadnik skupine enterovirusa, koji primarno cilja živčani sustav. Nakon ulaska u organizam, virus se razmnožava u crijevima, a odatle može prodrijeti u krvotok i napasti motorne neurone u leđnoj moždini. Uništenje tih živčanih stanica prekida komunikaciju između mozga i mišića, što rezultira mlohavom paralizom, stanjem koje trajno mijenja živote oboljelih. Iako se naziva “dječjom”, bolest može pogoditi bilo koga tko nije cijepljen, no najveća prijetnja je za najmlađe.
Način prijenosa virusa
Drugo, ključno je razumjeti način prijenosa virusa kako bi se shvatila važnost higijenskih mjera i cijepljenja. Poliovirus se širi prvenstveno fekalno-oralnim putem. To znači da se zaraza prenosi konzumacijom vode ili hrane koja je kontaminirana fekalijama zaražene osobe ili izravnim kontaktom. Virus je izuzetno otporan i može tjednima preživjeti u okolišu, a zaražena osoba ga može izlučivati stolicom tjednima, čak i ako nema nikakve simptome. Upravo ta “tiha” cirkulacija virusa čini ga posebno opasnim i teškim za kontrolu u zajednicama s lošim sanitarnim uvjetima. Iako se može prenijeti i kapljičnim putem, taj je način znatno rjeđi. Treća važna činjenica odnosi se na najugroženiju populaciju: djecu mlađu od pet godina. Njihov imunološki sustav još nije u potpunosti razvijen, što ih čini podložnijima infekciji i razvoju najtežih oblika bolesti.
Paraliza dišnog sustava može dovesti do smrti ako se pacijentu hitno ne osigura mehanička ventilacija, nekoć poznata kao “željezna pluća”.
Četvrta, i možda najzavaravajuća, istina o dječjoj paralizi tiče se njezinih simptoma. U velikoj većini slučajeva, između 90 i 95 posto, infekcija poliovirusom prolazi potpuno bez simptoma ili uzrokuje samo blage, nespecifične tegobe slične gripi. Zaražena osoba može osjećati vrućicu, umor, glavobolju, mučninu, povraćanje ili bolove u mišićima. Budući da se ti simptomi lako mogu zamijeniti za običnu prehladu, većina zaraženih nikada ni ne sazna da su bili nositelji virusa, ali ga svejedno mogu širiti dalje. Međutim, u manje od 1% slučajeva, virus uspijeva probiti krvno-moždanu barijeru i napasti središnji živčani sustav. Tada nastupa paralitički oblik bolesti, koji najčešće zahvaća noge, ali može pogoditi i ruke ili, u najtežim slučajevima, dišne mišiće. Paraliza dišnog sustava može dovesti do smrti ako se pacijentu hitno ne osigura mehanička ventilacija, nekoć poznata kao “željezna pluća”.
Jednom kada virus uništi motorne neurone, šteta je nepovratna i paraliza je trajna. Liječenje je isključivo simptomatsko i suportivno.
Peta činjenica je poražavajuća, ali i motivirajuća: za dječju paralizu ne postoji lijek. Jednom kada virus uništi motorne neurone, šteta je nepovratna i paraliza je trajna. Liječenje je isključivo simptomatsko i suportivno. Ono uključuje strogo mirovanje, primjenu lijekova za ublažavanje bolova i grčeva u mišićima te fizikalnu terapiju kako bi se spriječile deformacije udova i pokušala očuvati funkcija preostalih mišića. U slučajevima respiratorne paralize, život pacijenta ovisi o respiratoru. Upravo zato, šesta i najvažnija činjenica jest da je dječja paraliza bolest koja se može i mora spriječiti, a najmoćnije oružje koje imamo je cijepljenje. Postoje dvije vrste cjepiva: inaktivirano poliovirusno cjepivo (IPV), koje je razvio Jonas Salk i daje se injekcijom, te oralno poliovirusno cjepivo (OPV), koje je razvio Albert Sabin. Zahvaljujući masovnim kampanjama cijepljenja koje provodi Svjetska zdravstvena organizacija u suradnji s partnerima, ova je bolest postala rijetkost.
Posljednji koraci u globalnoj borbi
Naposljetku, sedma ključna stvar koju moramo znati je trenutni status iskorjenjivanja bolesti. Zahvaljujući globalnoj inicijativi pokrenutoj 1988. godine, broj slučajeva divljeg poliovirusa smanjen je za nevjerojatnih 99,9%. Cijele regije svijeta, uključujući Europu (koja je proglašena slobodnom od dječje paralize još 2002. godine), Ameriku i zapadni Pacifik, uspjele su eliminirati virus. Danas, divlji tip poliovirusa cirkulira endemski u samo dvije zemlje na svijetu: Afganistanu i Pakistanu. Politička nestabilnost, oružani sukobi, nepristupačan teren i dezinformacije o cjepivu predstavljaju ogromne prepreke za zdravstvene radnike, poput onih iz UNICEF-a, koji riskiraju živote kako bi došli do svakog djeteta. Dok god ijedno dijete na svijetu ostaje nezaštićeno, rizik od ponovnog širenja virusa na globalnoj razini ostaje stvaran. Stoga je održavanje visoke procijepljenosti u svim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, apsolutni imperativ kako bismo zaštitili postignuća generacija i osigurali da dječja paraliza zauvijek ostane samo dio povijesnih udžbenika.
( Ordinacija.hr )
