U prvoj godini života događa se najintenzivniji rast i razvoj djeteta. Upravo zato važno je na vrijeme prepoznati odstupanja u mišićnom tonusu – hipotonus ili hipertonus – kako bi se poticao pravilan motorički razvoj i spriječile dugoročne poteškoće.
Mišićni tonus jedan je od najvažnijih pokazatelja urednog motoričkog razvoja novorođenčadi. Kada je tonus prenizak ili povišen, mogu se javiti poteškoće koje utječu na kretanje, držanje i postizanje razvojnih prekretnica. Razumijevanje razlike između hipotonusa i hipertonusa pomaže roditeljima da pravodobno reagiraju i potraže stručnu procjenu.
Što je hipertonus kod beba?
Hipertonus označava povišen mišićni tonus, odnosno stanje u kojem beba djeluje pretjerano čvrsto, ukočeno ili „kruto”. Iako je u prvim tjednima normalno da su neki mišići napetiji zbog položaja u maternici, nakon početka razvoja i uspravljanja napetost bi se trebala postupno smanjivati.
Najčešći znakovi hipertonusa:
- izvijanje tijela unatrag u obliku luka
- pojačani refleksi na rukama i nogama
- tvrdi, ukočeni mišići udova
- dugotrajno stisnute šake nakon trećeg mjeseca
- prerano ‘držanje’ glavice (prije 3. mjeseca)
- pojačana razdražljivost
- poteškoće sa spavanjem i hranjenjem
Zašto nastaje hipertonus?
Najčešći uzroci su:
- neurorazvojna odstupanja
- manjak kisika tijekom trudnoće ili poroda
- infekcije fetusa
- prijevremeno rođenje
Hipertonus nije posljedica roditeljskih postupaka, i to je važno naglasiti. Uz pravilne vježbe koje provodi fizioterapeut ili radni terapeut, većina beba sustigne svoje vršnjake.
Što je hipotonus kod beba?
Hipotonus označava smanjeni mišićni tonus. Takve bebe često djeluju „mlohavo”, imaju slab otpor pri kretanju i kasne u postizanju razvojnih prekretnica.
Znakovi hipotonusa:
- ruke i noge koje slabo održavaju položaj ili rijetko odlaze od podloge
- široko postavljene nožice u kukovima u ležećem položaju
- slabiji spontani pokreti
- kašnjenje u uspostavljanju kontrole glavice nakon 3. mjeseca
- općenita tromost u motoričkim aktivnostima
Utjecaj hipotonusa na razvoj
Hipotona djeca često kasne u ključnim fazama motoričkog razvoja. Bez intervencije to može usporiti i sljedeće faze – puzanje, sjedenje ili stajanje. Dobra vijest je da se uz ciljane vježbe i ranu fizioterapiju razvoj najčešće normalizira.
Hipotonus vs. hipertonus – kako razlikovati?
Hipotonus i hipertonus najlakše je razlikovati po tome što kod hipotonusa dijete ima prenizak mišićni tonus, pa izgleda mlohavo i opušteno, dok je kod hipertonusa tonus povišen, pa beba djeluje kruto i ukočeno.
Kod hipotonije su pokreti sporiji i rjeđi, a dijete često kasni u podizanju i kontroli glavice, dok se kod hipertonije pojavljuju nagli pokreti, pojačani refleksi i prerano držanje glavice. Zbog preniskog tonusa, hipotona djeca obično kasne u motoričkom razvoju, dok hipertona djeca zbog krutosti mogu imati smanjen opseg pokreta i poteškoće s usklađenim motoričkim razvojem.
Kada potražiti pomoć pedijatra ili fizijatra?
Obratite se stručnjaku ako primijetite:
- da dijete nakon 3. mjeseca ne kontrolira glavicu
- da je izrazito kruto ili izrazito mlohavo
- da je puzanje, samostalno sjedenje ili uspravljanje značajno odgođeno
- da beba ima neuobičajeno pojačane refleksne reakcije
Liječenje i terapija
Najčešći pristup:
- ranu intervenciju (fizikalna terapija, Bobath koncept, Vojta tehnike)
- edukaciju roditelja o pravilnim položajima i stimulaciji
- redovite kontrole kod pedijatra, neurologa ili fizijatra
I hipotonus i hipertonus u blažim oblicima najčešće nisu razlog za paniku. Uz stručnu podršku, vježbe i redovite kontrole tijekom prve godine, većina djece postiže uredan motorički razvoj.
A. H.
