Senzorna neuropatija stanje je koje pogađa milijune ljudi diljem svijeta, no često ostaje neprepoznato ili se njegovi simptomi pripisuju starenju i umoru. Riječ je o oštećenju perifernih živaca koji mozgu šalju informacije o dodiru, temperaturi i boli, a posljedice mogu drastično narušiti kvalitetu života.
Periferna neuropatija, čiji je najčešći oblik upravo senzorna, podmuklo je stanje koje napada tjelesni komunikacijski sustav. Zamislite živce kao sofisticiranu mrežu kablova koji prenose ključne signale iz okoline prema vašem mozgu. Kada se ti “kablovi” oštete, poruke postaju iskrivljene ili se u potpunosti gube. Posljedica toga je širok spektar neugodnih simptoma koji najčešće počinju u najudaljenijim dijelovima tijela, stopalima i šakama, šireći se prema gore u obrascu poznatom kao “čarape i rukavice”. Pacijenti se često žale na osjećaj trnaca, bockanja ili mravinjanja, kao da im udovi neprestano “spavaju”. S vremenom se može razviti i potpuna utrnulost, zbog koje osoba gubi osjećaj tla pod nogama, što dovodi do nesigurnosti pri hodu i povećanog rizika od padova.
Neuropatska bol
Ono što senzornu neuropatiju čini posebno teškom jest pojava neuropatske boli, koja se opisuje kao žareća, sijevajuća ili probadajuća. Ta je bol često najintenzivnija noću i remeti san, a može se pojaviti i alodinija, bizarno stanje u kojem inače bezopasni podražaji, poput dodira odjeće, posteljine ili laganog povjetarca, uzrokuju snažnu bol. Uz to, gubitak osjeta za toplo i hladno nosi ozbiljan rizik jer osoba nije svjesna opasnosti od opeklina ili ozeblina. Zbog gubitka zaštitnog osjeta, pacijenti mogu zadobiti ozljede poput porezotina ili žuljeva, a da toga uopće nisu svjesni, što otvara vrata opasnim infekcijama, osobito na stopalima.
Procjenjuje se da će do pedeset posto osoba s dijabetesom tijekom života razviti neki oblik oštećenja živaca. Visoka razina šećera u krvi polako, ali sigurno uništava sitne krvne žile koje hrane živce, ostavljajući ih bez kisika i hranjivih tvari.
Iako uzroci mogu biti brojni, dijabetes je uvjerljivo vodeći krivac za razvoj senzorne neuropatije na globalnoj razini. Procjenjuje se da će do pedeset posto osoba s dijabetesom tijekom života razviti neki oblik oštećenja živaca. Visoka razina šećera u krvi polako, ali sigurno uništava sitne krvne žile koje hrane živce, ostavljajući ih bez kisika i hranjivih tvari. No, dijabetes nije jedini uzrok. Neuropatiju mogu potaknuti i nedostatak određenih vitamina, posebice B12 i B1, autoimune bolesti poput lupusa i reumatoidnog artritisa, izloženost toksinima kao što su teški metali, prekomjerna konzumacija alkohola te određeni lijekovi, uključujući kemoterapiju. U značajnom broju slučajeva, kod otprilike dvadeset do trideset posto pacijenata, točan uzrok nikada se ne utvrdi pa se stanje klasificira kao idiopatska neuropatija.
Neuropatiju mogu potaknuti i nedostatak određenih vitamina, posebice B12 i B1, autoimune bolesti poput lupusa i reumatoidnog artritisa, izloženost toksinima kao što su teški metali, prekomjerna konzumacija alkohola te određeni lijekovi, uključujući kemoterapiju.
Život s ovom dijagnozom zahtijeva značajne prilagodbe i proaktivan pristup. Budući da se oštećeni živci vrlo teško oporavljaju, liječenje je primarno usmjereno na kontrolu temeljnog uzroka i ublažavanje simptoma. To podrazumijeva strogu regulaciju šećera u krvi kod dijabetičara, nadoknadu vitamina ili prekid izloženosti toksinima. Za suzbijanje boli koriste se lijekovi koji nisu klasični analgetici, već antikonvulzivi i određene vrste antidepresiva, koji mijenjaju način na koji mozak procesuira signale boli. Uz farmakološko liječenje, fizikalna terapija ima ključnu ulogu u očuvanju pokretljivosti, jačanju mišića i poboljšanju ravnoteže, čime se smanjuje rizik od padova.
Kako se nositi s dijagnozom
Ključ uspješnog suživota s neuropatijom leži u svakodnevnoj samopomoći i prilagodbi životnog stila. Najvažniji korak je svakodnevni, detaljan pregled stopala, po mogućnosti uz pomoć ogledala, kako bi se na vrijeme uočile bilo kakve ranice, crvenilo ili žuljevi koje osoba ne osjeća. Jednako je važno osigurati sigurno okruženje u domu, što uključuje uklanjanje tepiha i drugih prepreka o koje se može spotaknuti te postavljanje rukohvata u kupaonici. Zbog smanjenog osjeta temperature, preporučuje se provjeravati temperaturu vode laktom ili termometrom, nikako rukama ili nogama. Prehrana bogata antioksidansima i vitaminima B skupine može podržati zdravlje živčanog sustava, dok je prestanak pušenja apsolutni imperativ jer nikotin dodatno sužava krvne žile i pogoršava cirkulaciju.
Važnost udobne obuće i psihološke podrške
Nošenje pravilne, udobne i dovoljno široke obuće koja ne stišće stopala od presudne je važnosti za prevenciju ozljeda i komplikacija. Ortopedska obuća ili cipele s mekanim ulošcima mogu značajno smanjiti pritisak na osjetljiva područja. Ne treba zanemariti ni psihološki aspekt bolesti; kronična bol, ograničena pokretljivost i osjećaj gubitka neovisnosti mogu dovesti do anksioznosti i depresije. Razgovor s liječnikom, psihologom ili pridruživanje grupama za podršku može pružiti ne samo praktične savjete, već i prijeko potrebno emocionalno olakšanje. Iako senzorna neuropatija predstavlja doživotni izazov, uz pravilno upravljanje i disciplinu, moguće je zadržati kontrolu nad svojim životom i spriječiti teže komplikacije.
( Ordinacija.hr )
