Nova njemačka studija otkrila je biološki razlog zašto se pod stresom osjećamo dezorijentirano. Hormon kortizol izravno ometa rad stanica ključnih za snalaženje u prostoru, doslovno zamagljujući naš unutarnji GPS.
Osjećaj potpune dezorijentiranosti dok ste pod pritiskom nije samo plod mašte ili nedostatka fokusa. To je stvaran biološki fenomen, svojevrsno “ometanje” signala našeg unutarnjeg kompasa, a znanstvenici su napokon otkrili tko je glavni krivac. Novo istraživanje, objavljeno u časopisu PLOS Biology, precizno je pokazalo kako hormon stresa, kortizol, izravno sabotira ključne moždane stanice zadužene za prostornu orijentaciju. Tim istraživača sa Sveučilišta Ruhr u Bochumu, u suradnji s kolegama iz Sveučilišne bolnice Hamburg-Eppendorf, uspio je vizualizirati kako stres doslovno briše mentalnu mapu. Ovo otkriće objašnjava zašto se gubimo na putu do važnog sastanka i otvara vrata razumijevanju utjecaja kroničnog stresa na mozak.
Moždana aktivnost
Kako bi zavirili u mozak pod stresom, znanstvenici su proveli sofisticirani eksperiment na četrdeset zdravih muškaraca. Svaki sudionik testiran je dva puta: jednom nakon što je primio dozu od 20 miligrama kortizola, a drugi put nakon placeba, pri čemu nitko nije znao što je primio. Tijekom testiranja, ležali su u MRI skeneru koji je bilježio njihovu moždanu aktivnost dok su rješavali navigacijski zadatak u virtualnoj stvarnosti. Zadatak ih je smjestio na prostranu virtualnu livadu gdje su se morali kretati prema različitim stablima koja bi nestajala nakon što bi do njih došli. Krajnji cilj bio je pronaći najkraći put natrag na početnu točku bez ikakvih putokaza. U jednom dijelu testa, okolina je bila potpuno lišena orijentira, dok je u drugom kao referentna točka služio svjetionik.
Dugotrajna izloženost stresu uzrokuje niz štetnih promjena, od smanjenja ključnih molekula za plastičnost mozga do fizičkog smanjivanja ogranaka samih neurona. Time se izravno mijenja arhitektura mreža koje podržavaju našu percepciju prostora i vremena
Rezultati su bili nedvosmisleni. Pod utjecajem kortizola, sposobnost orijentacije sudionika značajno je opala. Pravili su daleko veće pogreške u pronalaženju puta natrag, neovisno o tome je li u virtualnom okruženju postojao orijentir ili ne. Snimke magnetske rezonancije otkrile su i zašto. U normalnim okolnostima, za naš unutarnji GPS zadužene su takozvane “mrežne stanice” (grid cells) u entorinalnom korteksu, dijelu mozga ključnom za pamćenje i navigaciju. Te stanice stvaraju preciznu neuronsku mrežu, neku vrstu koordinatnog sustava. Međutim, kortizol je uzrokovao da aktivnost tih stanica postane “mutna” i nejasna. Njihov precizan uzorak paljenja postao je nedefiniran, posebno u okruženju bez orijentira, gdje je njihova funkcija gotovo u potpunosti zakazala. “Pod stresom, mozak gubi sposobnost učinkovitog korištenja svojih unutarnjih navigacijskih karata”, objasnio je voditelj studije, dr. Osman Akan.
MRI snimke pokazale su pojačanu aktivnost u drugom području, kaudatnoj jezgri, što sugerira da se mozak prebacio na rezervni, ali znatno manje učinkovit, sustav za snalaženje
Kada je glavni navigacijski sustav zakazao, mozak je očajnički pokušao pronaći alternativu. MRI snimke pokazale su pojačanu aktivnost u drugom području, kaudatnoj jezgri, što sugerira da se mozak prebacio na rezervni, ali znatno manje učinkovit, sustav za snalaženje. Ovo otkriće nadovezuje se na ranija znanja o tome kako stres remeti složene kognitivne funkcije. Poznato je da i akutni i kronični stres mogu promijeniti takozvani prostorni kod u hipokampusu, regiji mozga usko povezanoj s entorinalnim korteksom. Studije na životinjama već su pokazale da stres narušava stabilnost neuronskih reprezentacija mjesta, dok istraživanja na ljudima potvrđuju da pod psihološkim pritiskom biramo duže i manje efikasne putanje. Njemačka studija sada pruža izravan uvid u ključni mehanizam iza tog fenomena: napad na mrežne stanice.
Zašto je ovo važno: od svakodnevice do Alzheimerove bolesti
Značaj ovog istraživanja daleko nadilazi objašnjenje svakodnevnih situacija u kojima se osjećamo izgubljeno. Entorinalni korteks, područje čiju funkciju kortizol narušava, jedno je od prvih koje biva pogođeno Alzheimerovom bolešću. Budući da je kronični stres već prepoznat kao značajan faktor rizika za razvoj demencije, ova studija otkriva konkretan mehanizam kojim hormoni stresa mogu destabilizirati ovu iznimno osjetljivu moždanu regiju. -Naša studija otkriva kritični mehanizam kojim hormoni stresa destabiliziraju ovu osjetljivu regiju- ističe Akan. Implikacije sežu i do poremećaja poput PTSP-a, gdje razumijevanje poremećaja unutarnje mape može objasniti simptome poput intruzivnih sjećanja i dezorijentiranosti.
Hipokampus i entorinalni korteks imaju iznimno visoku gustoću receptora za glukokortikoide, hormone stresa poput kortizola. To ih čini posebno ranjivima na njihovo povišeno lučenje.
Na staničnoj razini, ovaj je proces razorne preciznosti. Hipokampus i entorinalni korteks imaju iznimno visoku gustoću receptora za glukokortikoide, hormone stresa poput kortizola. To ih čini posebno ranjivima na njihovo povišeno lučenje. Dugotrajna izloženost stresu uzrokuje niz štetnih promjena, od smanjenja ključnih molekula za plastičnost mozga do fizičkog smanjivanja ogranaka samih neurona. Time se izravno mijenja arhitektura mreža koje podržavaju našu percepciju prostora i vremena. Stoga, sljedeći put kada se u nepoznatom gradu budete osjećali izgubljeno pod pritiskom, sjetite se da vaš mozak ne pretjeruje, već vodi stvarnu biološku bitku protiv kemijskog napada stresa. ( Ordinacija.hr )
