Razigranost u odrasloj dobi može smanjiti stres, poboljšati raspoloženje i ojačati društvene veze, pokazuju najnovija istraživanja.
Kako odrastamo, vrijeme za igru često nestaje – nestašnost i maštovitost zamjenjuju ozbiljnost i užurbanost. Ipak, istraživanja pokazuju da odrasli, baš kao i djeca, imaju velike koristi od razigranosti.
Studije pokazuju da odrasli koji se bave razigranim aktivnostima bolje podnose stres, doživljavaju više pozitivnih emocija, pokazuju veću otpornost i prijavljuju višu razinu životnog zadovoljstva. Istraživanja provedena s obiteljima u Novom Zelandu ističu kako podrška nestrukturiranoj igri pomaže odraslima da se osjećaju manje pod stresom i više povezano s drugima, dok se istovremeno igra normalizira u svakodnevnom obiteljskom životu.
Igra u odrasloj dobi manje je vezana uz igračke i formalne igre, a više o načinu na koji pristupamo svakodnevnim iskustvima. Može biti fizička, društvena, kreativna ili maštovita – uključivati kretanje, glazbu, humor, pripovijedanje, rješavanje problema ili jednostavno užitak u aktivnosti. Ključno je razmišljanje koje stoji iza nje: znatiželja, otvorenost i sudjelovanje bez očekivanja fiksnog rezultata.
Prednosti igre za odrasle
Istraživanja sugeriraju i moguću neurobiološku vezu između razigranosti i kognitivnog zdravlja kod starijih odraslih. U svojoj je biti igra prostor za “resetiranje” izvan pritiska i očekivanja, podržava regulaciju stresa, emocionalnu ravnotežu i kvalitetu života.
Razigranost također jača emocionalnu inteligenciju i društvene veze – odrasli koji se razigrano ponašaju su empatičniji, pozitivniji i recipročniji u interakcijama. Sudjelovanje u igri, osobito u društvenim i međugeneracijskim kontekstima, može ojačati odnose, smanjiti stereotipe temeljene na dobi i povećati osjećaj pripadnosti. Kada odrasli i djeca igraju zajedno, razlike u dobi, ulozi i statusu nestaju, zamijenjene zajedničkim uživanjem i interakcijom.
Kako uvesti igru u svakodnevicu
Ako igra ima važnost kroz cijeli život, prostori u kojima boravimo trebaju je podržavati. Većina javnih prostora i dalje tretira igru kao dječju aktivnost, no urbanistički dizajn može integrirati razigrane mogućnosti i za odrasle – velike stepenice, vijugave staze, interaktivna sjedala ili glazbene ljuljačke potiču kretanje i interakciju.
Socijalni kontekst je jednako važan – kada se igra vidi kao prihvatljiva i obična, lakše je uključiti se i drugima. Igra više nije samo djetinjstvo ili rijetki trenuci slobodnog vremena – ona je legitimni dio odraslog života i doprinosi dobrobiti kroz cijeli život.
(Ordinacija.hr)




