Riječ je o jednom od najčešćih dermatoloških stanja na svijetu, a stručnjaci upozoravaju na sve veću pojavu sojeva otpornih na uobičajene lijekove.
Riječ je o površinskoj gljivičnoj infekciji koju uzrokuju dermatofiti, skupina gljivica iz rodova Trichophyton, Microsporum i Epidermophyton. Ovi mikroorganizmi prilagođeni su za život na keratinu, čvrstom proteinu koji je glavna komponenta naše kože, kose i noktiju, a upravo se njime i hrane. Infekcija je iznimno česta i procjenjuje se da u bilo kojem trenutku pogađa između 20 i 25 posto svjetske populacije, što je čini jednim od najrasprostranjenijih kožnih oboljenja. Iako obično nije opasna po život, može biti vrlo neugodna, narušavati kvalitetu života i, zbog svoje zaraznosti, lako se širiti unutar zajednice.
Nekoliko načina prijenosa infekcije
Infekcija se prenosi na nekoliko načina, a ovisno o izvoru, dermatofiti se dijele na antropofilne (prijenos s čovjeka na čovjeka), zoofilne (prijenos sa životinja) i geofilne (prijenos iz tla). Najčešći je izravan kontakt sa zaraženom osobom ili životinjom, poput mačaka i pasa, ali i neizravan kontakt s kontaminiranim predmetima kao što su ručnici, odjeća, češljevi, posteljina ili sportska oprema. Gljivice bujaju u toplim i vlažnim okruženjima, zbog čega su javni tuševi, svlačionice, bazeni i saune idealna mjesta za prijenos. Rizik od razvoja infekcije povećavaju i faktori poput pretjeranog znojenja, nošenja uske, neprozračne odjeće, oslabljenog imuniteta uslijed bolesti poput dijabetesa ili autoimunih stanja te sudjelovanje u kontaktnim sportovima gdje je dodir kože neizbježan.
Gljivice bujaju u toplim i vlažnim okruženjima, zbog čega su javni tuševi, svlačionice, bazeni i saune idealna mjesta za prijenos. Rizik od razvoja infekcije povećavaju i faktori poput pretjeranog znojenja, nošenja uske, neprozračne odjeće, oslabljenog imuniteta
Simptomi dermatofitoze variraju ovisno o zahvaćenom dijelu tijela, što određuje i medicinski naziv za pojedini tip infekcije. Najprepoznatljiviji oblik je tinea corporis, koja zahvaća tijelo, ruke ili noge, a manifestira se kao klasični crveni, prstenasti osip s uzdignutim, ljuskavim rubovima i svjetlijim središtem. Kod atletskog stopala (tinea pedis), najčešće se javlja svrbež, peckanje, crvenilo i ljuštenje kože između nožnih prstiju. Infekcija prepona (tinea cruris) uzrokuje crveni, svrbežni osip na unutarnjoj strani bedara, dok tinea capitis, koja pogađa vlasište, može dovesti do ispadanja kose u pečatima, ljuskanja i bolnih, gnojnih upala poznatih kao kerion. Kada su zahvaćeni nokti (tinea unguium ili onihomikoza), oni postaju zadebljani, krhki, gube sjaj i mijenjaju boju u žućkastu ili bjelkastu.
Kod atletskog stopala (tinea pedis), najčešće se javlja svrbež, peckanje, crvenilo i ljuštenje kože između nožnih prstiju.
Posljednjih godina zdravstveni stručnjaci izražavaju sve veću zabrinutost zbog pojave opsežnih i na lijekove otpornih oblika dermatofitoze. Problem koji je prvo zabilježen u Indiji, gdje se soj Trichophyton mentagrophytes pokazao izrazito otpornim na standardnu terapiju, sada se proširio i na druge dijelove Azije, a sve je više slučajeva zabilježeno i u Europi, Africi te Sjevernoj i Južnoj Americi. Ova pojava predstavlja značajan javnozdravstveni izazov jer uobičajeni antimikotici postaju nedjelotvorni, što zahtijeva dugotrajnije i skuplje liječenje te povećava rizik od kroničnih infekcija i daljnjeg širenja. Pojava rezistencije često je povezana s nepravilnom i prekomjernom upotrebom antifungalnih lijekova, uključujući i samoliječenje kremama koje sadrže kortikosteroide, a koje mogu prikriti simptome i pogoršati infekciju.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza dermatofitoze obično započinje detaljnim kliničkim pregledom karakterističnih promjena na koži, kosi ili noktima. Međutim, kako brojna druga kožna stanja, poput numularnog ekcema, psorijaze ili kontaktog dermatitisa, mogu izgledati slično, za potvrdu dijagnoze često su potrebni dodatni testovi. Najčešće korištena metoda je mikroskopski pregled uzorka strugotine kože ili nokta. Uzorak se tretira otopinom kalijevog hidroksida (KOH), koja otapa keratin i omogućuje vizualizaciju gljivičnih elemenata, takozvanih hifa. U nekim slučajevima, liječnik može koristiti i Woodovu svjetiljku, posebno kod sumnje na infekciju vlasišta, jer određene vrste gljivica fluoresciraju pod UV svjetlom. Za tvrdokorne ili atipične slučajeve, zlatni standard je uzgoj gljivica iz uzorka na hranjivoj podlozi (fungalna kultura), što omogućuje preciznu identifikaciju uzročnika i, po potrebi, testiranje njegove osjetljivosti na antifungalne lijekove.
Mogućnosti liječenja i ključ uspjeha
Liječenje ovisi o lokaciji i težini infekcije. Za lokalizirane i blaže oblike na koži, poput tinea corporis ili tinea pedis, obično je dovoljna primjena lokalne terapije. To uključuje antifungalne kreme, gelove ili sprejeve koji sadrže djelatne tvari kao što su klotrimazol, mikonazol ili terbinafin. Terapiju je potrebno nanositi jednom do dva puta dnevno tijekom dva do četiri tjedna. Ključno je nastaviti s liječenjem još barem tjedan dana nakon nestanka svih simptoma kako bi se osiguralo potpuno uništenje gljivica i spriječio povratak bolesti, takozvani recidiv. Preuranjeni prekid terapije jedan je od glavnih razloga neuspjeha liječenja.
Kod raširenih infekcija, onih koje zahvaćaju vlasište ili nokte, ili u slučajevima koji ne reagiraju na lokalnu terapiju, potrebna je sistemska terapija. Ona podrazumijeva uzimanje oralnih antifungalnih lijekova, odnosno tableta, koje liječnik propisuje na recept. Liječenje infekcija vlasišta traje nekoliko tjedana, dok terapija za gljivice na noktima može potrajati i do nekoliko mjeseci, osobito na nožnim prstima, zbog sporog rasta nokta. Važno je naglasiti da se kreme koje sadrže kortikosteroide ne smiju koristiti samostalno za liječenje jer mogu oslabiti obrambene mehanizme kože, omogućiti širenje infekcije i stvoriti atipičnu kliničku sliku (tinea incognito).
Osnovne mjere uključuju održavanje kože čistom i suhom, osobito nakon vježbanja i tuširanja. Preporučuje se nošenje prozračne odjeće od prirodnih materijala i udobne obuće te izbjegavanje dijeljenja osobnih predmeta poput ručnika, odjeće, britvica i četki za kosu
Prevencija je ključna u sprječavanju infekcije i njezina ponovnog pojavljivanja. Osnovne mjere uključuju održavanje kože čistom i suhom, osobito nakon vježbanja i tuširanja. Preporučuje se nošenje prozračne odjeće od prirodnih materijala i udobne obuće te izbjegavanje dijeljenja osobnih predmeta poput ručnika, odjeće, britvica i četki za kosu. U javnim prostorima poput svlačionica, bazena i teretana uvijek treba nositi obuću. Ukoliko imate kućne ljubimce, redovito ih provjeravajte na znakove gubitka dlake ili kožnih promjena te ih odvedite veterinaru ako sumnjate na infekciju. Ako je infekcija prisutna, važno je redovito prati odjeću, posteljinu i ručnike na visokoj temperaturi kako bi se uništile spore gljivica. ( Ordinacija.hr )
