Genu valgum, popularno nazvan ‘X koljena’, česta je pojava kod male djece koja se uglavnom spontano ispravi. No, ako deformacija potraje, može uzrokovati niz zdravstvenih problema, od kronične boli do teškog osteoartritisa, zbog čega je važno na vrijeme potražiti pomoć.
“X koljena” medicinski je termin za stanje (genu valgum) kod kojeg se koljena dodiruju dok su gležnjevi primjetno razmaknuti, stvarajući nogama oblik slova X. Iako ova pojava može zabrinuti roditelje, kod male djece je iznimno česta i smatra se normalnim dijelom razvoja. Procjenjuje se da čak tri četvrtine djece u dobi od tri do pet godina ima fiziološka “X koljena”, koja se u gotovo svim slučajevima spontano isprave do sedme ili osme godine života. Liječnici smatraju da je deformacija problematična tek ako se razmak između gležnjeva, dok koljena stoje spojeno, poveća na više od osam centimetara i ne smanjuje se s odrastanjem.
Među najčešćima su metabolički poremećaji kostiju
Ipak, “X koljena” nisu uvijek bezazlena faza odrastanja. Ako se deformitet ne ispravi ili se pojavi kasnije u životu, uzroci mogu biti patološki. Među najčešćima su metabolički poremećaji kostiju poput rahitisa, uzrokovanog manjkom vitamina D, zatim prekomjerna tjelesna težina koja stvara dodatan pritisak na zglobove, ali i razne ozljede ploča rasta, infekcije ili genetski poremećaji. U nekim slučajevima, uzrok mogu biti i problemi s kukovima ili stopalima, kao što su ravna stopala, što dovodi do nepravilnog opterećenja i posljedične deformacije koljena.
Osobe s ovim stanjem često se žale na bolove u koljenima, kukovima i gležnjevima, imaju nestabilan hod i probleme s ravnotežom. Nepravilna mehanička os noge dovodi do preopterećenja unutarnje strane koljena i ubrzanog trošenja hrskavice
Dugotrajni genu valgum može dovesti do niza bolnih i neugodnih zdravstvenih tegoba. Osobe s ovim stanjem često se žale na bolove u koljenima, kukovima i gležnjevima, imaju nestabilan hod i probleme s ravnotežom. Nepravilna mehanička os noge dovodi do preopterećenja unutarnje strane koljena i ubrzanog trošenja hrskavice, što značajno povećava rizik od ranog razvoja osteoartritisa. Osim toga, česte su i tegobe s iverom (patelom), koja može biti izvan svog ležišta, uzrokujući bol u prednjem dijelu koljena, a može doći i do slabljenja bočnih ligamenata i mišića te posljedičnog umora i bolova pri duljem stajanju ili hodanju.
Pristup liječenju ovisi o dobi pacijenta, uzroku i težini deformacije. Kod djece se stanje najčešće samo promatra jer se očekuje spontano ispravljanje. U blažim i graničnim slučajevima preporučuju se neinvazivne metode poput fizikalne terapije s ciljanim vježbama za jačanje mišića abduktora kuka i kvadricepsa. Ako je uzrok prekomjerna težina, ključan je gubitak kilograma, a ponekad pomažu i ortopedski ulošci za korekciju položaja stopala.
Kada je operacija jedino rješenje
Za djecu i adolescente kod kojih deformacija napreduje i uzrokuje značajne smetnje, a još uvijek imaju potencijal rasta, danas se primjenjuje minimalno invazivna kirurška metoda poznata kao vođeni rast ili hemiepifiziodeza. Postupak uključuje postavljanje male metalne pločice s dva vijka na unutarnju stranu ploče rasta iznad ili ispod koljena. Ta pločica privremeno usporava rast na toj strani, dok vanjska strana nastavlja normalno rasti, što postupno ispravlja nogu. Velika prednost ove metode je što je reverzibilna; jednom kada se os noge ispravi, pločica se jednostavnim zahvatom uklanja, a daljnji rast se nastavlja normalno. Oporavak je brz, a komplikacije su rijetke.
Riječ je o znatno složenijem zahvatu tijekom kojeg se kost bedra (femur) ili potkoljenice (tibija) precizno reže, rotira u ispravan položaj i zatim fiksira pločama i vijcima
U slučajevima kada je rast završen ili je deformacija izrazito teška, jedino rješenje je osteotomija. Riječ je o znatno složenijem zahvatu tijekom kojeg se kost bedra (femur) ili potkoljenice (tibija) precizno reže, rotira u ispravan položaj i zatim fiksira pločama i vijcima. Iako je iznimno učinkovita u ispravljanju osi noge i ublažavanju simptoma, osteotomija zahtijeva duži period oporavka, uključujući i rehabilitaciju koja može potrajati nekoliko mjeseci. Zbog svoje invazivnosti, smatra se posljednjom opcijom liječenja kada druge, manje invazivne metode nisu primjenjive ili nisu dale rezultate.
( Ordinacija.hr )
