Imunoterapija predstavlja prekretnicu u borbi protiv najtežih bolesti, koristeći snagu vlastitog imunološkog sustava za uništavanje stanica raka. Dok tradicionalne metode napadaju bolest izravno, ovaj pristup uči tijelo da se samo brani, otvarajući novo poglavlje u medicini.
Imunoterapija je revolucionaran pristup liječenju koji ne napada bolest izravno, već mobilizira i osnažuje vlastiti imunološki sustav pacijenta kako bi prepoznao i uništio abnormalne stanice. Za razliku od kemoterapije ili radioterapije, koje djeluju neselektivno i uništavaju i zdrave i bolesne stanice, imunoterapija koristi sofisticirane mehanizme kojima potiče ili, u nekim slučajevima, suzbija imunološki odgovor. Njezin je temeljni cilj pomoći tijelu da samo obavi posao za koji je i stvoreno – borbu protiv prijetnji poput stanica raka, infekcija ili regulaciju preaktivnog sustava kod autoimunih bolesti. Time se postiže ciljano djelovanje s potencijalom za dugotrajnije rezultate, jer se osnažuje prirodni obrambeni mehanizam.
Moderna onkologija
Primjena imunoterapije postala je ključna u modernoj onkologiji, posebice u situacijama kada početne linije liječenja nisu dale zadovoljavajuće rezultate, kada se bolest vratila nakon inicijalne remisije ili, sve češće, kao dio primarnog plana liječenja za određene vrste tumora. Ovaj pristup namijenjen je liječenju širokog spektra karcinoma, uključujući agresivne oblike poput melanoma, raka pluća, bubrega i mokraćnog mjehura, ali i karcinoma glave i vrata, endometrija te nekih oblika leukemija i limfoma. Ipak, imunoterapija nije univerzalni lijek; odluka o njezinoj primjeni donosi se nakon detaljne dijagnostike jer nije svaki pacijent prikladan kandidat.
Učinkovitost imunoterapije značajno varira ovisno o vrsti i stadiju bolesti, ali i individualnim karakteristikama pacijenta i njegova tumora. Za neke je pacijente donijela pravu revoluciju, značajno povećavajući stope preživljavanja i nudeći mogućnost dugotrajne, pa čak i trajne remisije, čak i kod onih s uznapredovalim stadijima bolesti. Terapija može stabilizirati rak, produžiti život i poboljšati njegovu kvalitetu. S druge strane, postoji i dio pacijenata čiji imunološki sustav ne reagira na poticaj terapije, zbog čega ona ostaje neučinkovita. Istraživanja su pokazala da imunoterapija često bolje djeluje kod tumora koji na svojoj površini imaju specifične vrste proteina ili posjeduju velik broj genskih mutacija, što imunološkom sustavu olakšava njihovo prepoznavanje kao stranog tijela.
Prije nego što se odobri primjena određenih vrsta imunoterapije, liječnici provode detaljne analize uzoraka tumorskog tkiva ili krvi. Svrha tih testova je procijeniti vjerojatnost uspjeha traženjem specifičnih biomarkera u proteinima ili genima tumora.
Upravo zbog te selektivne učinkovitosti, ključan korak prije početka liječenja jest precizno testiranje. Prije nego što se odobri primjena određenih vrsta imunoterapije, liječnici provode detaljne analize uzoraka tumorskog tkiva ili krvi. Svrha tih testova je procijeniti vjerojatnost uspjeha traženjem specifičnih biomarkera u proteinima ili genima tumora. Na primjer, prisutnost proteina poput PD-L1 može signalizirati da će tumor vjerojatno dobro reagirati na inhibitore imunoloških kontrolnih točaka. Isto tako, tumori s defektima u mehanizmima popravka DNA često akumuliraju velik broj mutacija, što ih čini “vidljivijima” za imunološki sustav nakon što se on aktivira terapijom. Takav personalizirani pristup omogućuje odabir pacijenata koji će imati najviše koristi od liječenja.
Metode primjene
Svijet imunoterapije obuhvaća nekoliko različitih strategija, a svaka od njih na jedinstven način “otključava” imunološki sustav. Najpoznatiji su inhibitori imunoloških kontrolnih točaka, lijekovi koji blokiraju proteine što ih stanice raka koriste kako bi se “sakrile” od imunološkog napada. Zatim, tu su monoklonska protutijela, laboratorijski stvorena protutijela koja se vežu na specifične mete na površini stanica raka i označavaju ih za uništenje. Postoje i nespecifične imunoterapije, poput interferona, koje općenito jačaju obrambene snage. Razvijaju se i cjepiva protiv raka, koja uče imunološki sustav prepoznavanju antigena na tumorskim stanicama, te adoptivna stanična terapija, poput CAR-T, gdje se pacijentove vlastite T-stanice genetski modificiraju kako bi postale “lovci” na rak. Način primjene ovisi o vrsti terapije i bolesti, pa se lijekovi mogu davati intravenski, oralno, topikalno kao krema ili intravezikalno, izravno u mokraćni mjehur.
Nuspojave i kvaliteta života
Iako je riječ o moćnom liječenju, imunoterapija se općenito smatra terapijom koja se dobro podnosi, a njezine su nuspojave često blaže od onih povezanih s klasičnom kemoterapijom. Budući da terapija potiče imunološki sustav na aktivnost, najčešće nuspojave nalikuju simptomima gripe, a mogu uključivati povišenu temperaturu, umor, glavobolju, kašalj i gubitak apetita. Također se mogu javiti kožne reakcije poput osipa, crvenila ili svrbeža, bolovi u mišićima i zglobovima te pad krvnog tlaka. Iako su ozbiljnije nuspojave, koje nastaju zbog pretjerane reakcije imunološkog sustava koji može napasti i zdrava tkiva, moguće, one su znatno rjeđe i liječnički timovi ih pomno prate. Za mnoge pacijente, ravnoteža između učinkovitosti i podnošljivosti čini imunoterapiju opcijom koja ne samo da produžuje život, već i čuva njegovu kvalitetu tijekom borbe s bolešću.
( Ordinacija.hr )
