Specijalist interne medicine i endokrinolog objašnjava kako pristupa složenim slučajevima i zašto je edukacija pacijenata ključna za uspješno liječenje.
Internu medicinu kao svoj poziv, između ostalog, odabrao je jer je želio raditi s ljudima, ali i zbog širokog obuhvata medicine, a najveća motivacija mu je želja da pomogne svojim pacijentima. Božidar Perić, dr. med., specijalist interne medicine te subspecijalist endokrinologije i dijabetologije, suosnivač je Poliklinike Perić-Staničić, autor više znanstvenih i stručnih radova, te aktivni član domaćih i međunarodnih stručnih društava, uključujući Hrvatsko endokrinološko društvo i Europsko društvo za štitnjaču. Tijekom studija posebno se istaknuo osvajajući Posebnu rektorovu nagradu za uspješnu organizaciju međunarodnog studentskog kongresa „Croatian Student Summit“.
S kojim se sve izazovima susreće u svakodnevnom radu, koje bolesti i stanja danas predstavljaju najveći izazov u internističkoj praksi te koje preventivne mjere smatra najvažnijim za očuvanje zdravlja i prevenciju kroničnih bolesti, ispričao je u intervjuu za Ordinacija.hr.
1. Možete li nam reći nešto o svom putu do interne medicine i što Vas je motiviralo da odaberete upravo tu specijalizaciju?
Nakon završenog šestogodišnjeg studija medicine slijedio je jednogodišnji staž koji je podrazumijevao obilazak po unaprijed predviđenom planu više medicinskih grana (kirurgija, ginekologija, interna, pedijatrija, primarna zdravstvena zaštita, hitna medicina…).
Već tijekom studija interna medicina me dodatno zaokupljala i zbog svoje širine i širokog obuhvata medicine kojom sam se želio baviti, a ne manje važno i motivirajuće je bila i činjenica da u svojoj široj obitelji prevladavaju bolesti poput arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i najčešćih kardiovaskularnih bolesti poput srčanog i moždanog udara.
Uglavnom više je čimbenika utjecalo na usmjeravanje prema internoj medicini. Nakon završene specijalizacije iz interne medicine, završio sam i subspecijalizaciju iz endokrinologije i dijabetologije i tim dijelom interne medicine se pretežno bavim.
2. Što vas najviše ispunjava u svakodnevnom radu s pacijentima?
Jedan od razloga odabira interne medicine, potom endokrinologije i dijabetologije je, prije svega, jer sam želio raditi s ljudima. Snažan motiv i izazov o kojem god da se zdravstvenom problemu radi, je kad već tijekom razgovora s pacijentom, dok se slaže „mozaik“ do definitivne dijagnoze, naslućujem i paralelno slažem plan za koji vjerujem da će pomoći pacijentu.
3. S kojim se izazovima najčešće susrećete u svom svakodnevnom radu?
Više je izazova. Nekad je pitanje kompleksnosti bolesti same po sebi što zahtijeva dodatni angažman u smislu nekad i dodatnih pretraga i produljenog vremena do definitivne dijagnoze. Zatim neizvjesnost u smislu uspješnosti liječenja, točnije ishod liječenja koji nije uvijek optimalan. Na dnevnoj bazi stvar je vrlo praktična, a odnosi se na manjak vremena koje bih htio posvetiti pacijentu iako sam kroz godine rada uložio značajan trud taj manjak svesti na prihvatljivi minimum.
4. Koji je dio vaše svakodnevne prakse, po vašem mišljenju najzahtjevniji, a koji najnagrađujući?
Najzahtjevnijim dijelom smatram 24-satna dežurstva što je isto sastavni dio mog posla. Iako s godinama, stečenim znanjima i iskustvom se lakše i brže donose odluke koje smatram najboljim za svakog pacijenta, s druge strane količina provedenog vremena izvan vlastitog doma kroz različito dugo vrijeme ostavlja traga i na vlastito zdravlje i na kvalitetu života, htjeli mi to priznati ili ne.
5. Kako uspijevate balansirati između zahtjevnog profesionalnog posla i osobnog života?
Nekad lakše, nekad teže. Ono što mi predstavlja najveću snagu u tom žongliranju je potpora moje obitelji. Više cijenim ono vrijeme provedeno u krugu obitelji, a odricanje samo po sebi je nešto što se u neku ruku podrazumijeva ukoliko želite uspjeti u svom poslu i ono je stvar rutine otkako radim posao liječnika.
6. Koje bolesti i stanja danas predstavljaju najveći izazov u internističkoj praksi?
Interna medicina i moja uža specijalizacija iz endokrinologije i dijabetologije nose svojom širinom puno stručnih izazova. Svakodnevna stručna kazuistika pretežno obuhvaća bolesti štitnjače i šećernu bolest. Primjerice ono što se često kolokvijalno naziva „starački“ dijabetes (tip 2 šećerne bolesti), pogađa sve mlađu populaciju, a sve češće i osobe i 20-im i 30-im godinama.
Dodatni izazov predstavlja i neizbježan interdisciplinaran rad s kolegama iz drugih struka. Izdvojio bih onkologiju gdje se kroz dugotrajno liječenje i primjena tzv „pametnih lijekova“ nekad nepovoljno odražava na rad endokrinih žlijezda (štitnjača, hipofiza nadbubrežna žlijezda). Također po više indikacija se široko primjenjuju lijekovi iz skupine kortikosteroida koji, nepovoljno djelujući na metabolizam ugljikohidrata, nerijetko dovede i do manifestacije šećerne bolesti.
7. Primjećujete li neke promjene u učestalosti određenih bolesti posljednjih godina? Čemu biste ih pripisali?
U sklopu svog svakodnevnog rada, uz sve do sada navedeno, bih istaknuo i problem debljine te bračnu neplodnost, čijih više uzroka se odnosi na niz poremećaja metabolizma poput sindroma policističnih jajnika i inzulinske rezistencije. Uzroci takvih stanja su multifaktorijalni, a uz rijetke iznimke, odnose se na problematiku prehrane i nedovoljno tjelesne aktivnosti.
8. Koje preventivne mjere smatrate najvažnijim za očuvanje zdravlja i prevenciju kroničnih bolesti?
Svakako je važno kakva nam je prehrana i krećemo li se dovoljno. Nikad nije kasno donijeti odluke koje će nam itekako utjecati na bližu ili dalju budućnost, kako po pitanju zdravlja, tako i po pitanju kvalitete života.
Najčešće kronične bolesti današnjice u različitim omjerima su rezultat genetske predispozicije i čimbenika okoliša. Na faktor genetike ne možemo utjecati, ali kod češće pojave primjerice karcinoma dojke u nekim obiteljima, s preventivnim pregledima (ultrazvuk dojke, mamografija) treba započeti već u ranoj mladosti. Stoga, uz temeljne mjere (prehrana, tjelovježba) potrebne su i redoviti liječnički pregledi.
9. Koji pristup liječenju smatrate najvažnijim – lijekovi, promjena životnog stila, edukacija pacijenata ili kombinacija svega?
Kad se u svakodnevnom radu bavite kroničnim bolestima koje su višestrukih uzroka, uvijek se radi i o više kombinacija liječenja. Kroz edukaciju je važno pacijenta upoznati s naravi vlastite bolesti, objasniti da bolest nije bez rizika iako se dulje vremena, poput šećerne bolesti, i ne manifestira nekim specifičnim simptomima. Trudim se kad je bolest već u uznapredovanijoj kroničnoj fazi, stalno podsjećati na bitne stvari oko provođenja prehrane, nužnost redovite tjelovježbe.
10. Kako razgovarate s pacijentima o važnosti prevencije i promjenama navika?
Moj pristup možda na prvu izgleda nešto liberalniji, ali je cilj dugoročna održivost i provođenje. Primjer za to bih izdvojio liječenje debljine ili šećerne bolesti, gdje su promjene u prehrani temeljni preduvjet iole povoljnog ishoda liječenja. Po mom mišljenju promjene kroz prehranu treba postupno, ali trajno provoditi. Nikako nisam sklon brzim rješenjima poput ovog ili onog silno popularnog prehrambenog režima, upravo zbog kratkoročnih učinaka koji su u pravilu kratkotrajni.
11. Koje iskustvo s pacijentima vam je najviše oblikovalo pristup radu i liječenju?
Teško mi je izdvojiti pojedinog pacijenta ili pojedini medicinski slučaj, a bilo ih je najrazličitijih. Ono što mene osobno i dalje snažno motivira jest želja da pacijentu pomognem riješiti problem ili ga koliko je moguće umanjiti. Važno je da pacijent razumije zašto radimo ovakvu ili onakvu terapijsku strategiju, mora biti upoznat sa svojom bolesti.
12. Koji bi bio glavni savjet našim čitateljima za očuvanje zdravlja i prevenciju bolesti?
Sve do sada rečeno po pitanju prevencije bih sažeo u jednoj rečenici, gdje svatko može naći nešto korisno za sebe – upravljajte svojim životom, ne dajte da život upravlja vama. I redovito provodite liječničke preglede.
13. Što vas inspirira i motivira da nastavite svoj rad u medicini unatoč izazovima?
Bez obzira na niz parametara koje svakodnevno gledamo, najčešće laboratorijskih, meni je podjednako važan onaj klinički učinak, najbolje sažet u rečenici „sada se bolje osjećam, puno mi je bolje, nisam dobro“ i slično. Svakodnevni problemi s kojima se kao liječnik susrećem znaju biti kušnja gdje se dovedete u poziciju da puno toga propitujete i preispitujete se, ali kroz godine rada sve više vidim važnost kvalitetnog sna, a san nas ipak regenerira da sutra idemo u nove izazove ispočetka i da se lakše nosimo s raznoraznim poteškoćama.
14. Kada se ne bavite medicinom, kako provodite slobodno vrijeme i što vas ispunjava izvan posla?
Većinu slobodnog vremena provodim u krugu obitelji, dijelom možda i zbog grižnje savjesti zbog puno vremena provedenog na poslu. Sport sam zanemario i ne ponosim se time, ali se trudim nekoliko puta tjedno ići u malo dulju šetnju. Kako sam tijekom osnovne škole išao i u glazbenu školu i svirao klavir, taj hobi sam nedavno aktivirao. Ponekad volim i neko kraće putovanje, koju dobru knjigu ili kakav dobar dokumentarac.
(Ida Balog)
