Bol, oteklina i ograničena pokretljivost česti su simptomi ozljeda mišića, ligamenata i kostiju. Donosimo vodič za prepoznavanje istegnuća, uganuća i prijeloma te savjete za liječenje i oporavak.
Iznenadna bol u gležnju, koljenu ili zapešću može biti zbunjujuća – je li riječ o istegnuću mišića, uganuću zgloba ili ozbiljnijem prijelomu kosti? Iako se ove ozljede često doživljavaju kao slične jer uzrokuju bol i oteklinu, razlike među njima ključne su za pravilno liječenje i brz oporavak.
Tjelesne ozljede ne biraju dob ni okolnosti. Mogu se dogoditi djeci tijekom igre, odraslima pri sportskim aktivnostima ili kućanskim poslovima, ali i starijim osobama pri običnom poskliznuću. Pad, prometna nesreća ili dugotrajno ponavljajuće opterećenje mogu dovesti do ozljeda koje se kreću od blagih do vrlo ozbiljnih.
Istegnuće: kada stradaju mišići i tetive
Istegnuće nastaje kada se mišić ili tetiva previše istegnu, izvrnu ili djelomično puknu. Može se pojaviti iznenada, primjerice nakon podizanja teškog predmeta ili naglog pokreta (akutno istegnuće), ali i postupno kao posljedica dugotrajnog ponavljanja istih pokreta, poput sportskih aktivnosti ili svakodnevnih kućanskih poslova (kronično istegnuće).
Najčešće zahvaćena područja su leđa, vrat, noge, koljena, stopala i zapešća.
Simptomi istegnuća uključuju:
- bol i osjetljivost mišića
- oticanje
- slabost mišića
- grčeve
- modrice
- otežano ili bolno kretanje zahvaćenog dijela tijela
Kod kroničnih istegnuća često se javlja ukočenost koja se povlači uz odmor. No, ako se aktivnost nastavi bez dovoljnog oporavka, može doći do upale ili puknuća tetiva, što uzrokuje oštru bol, trnce ili utrnulost. Dugotrajno prenaprezanje može dovesti i do tzv. ponavljajućih stresnih ozljeda (RSI), poput tendinitisa.
Liječenje je uglavnom konzervativno i uključuje lijekove protiv bolova te R.I.C.E. protokol (odmor, led, kompresija i podizanje uda).
Uganuće: ozljeda ligamenata i zglobova
Uganuće nastaje kada se ligament – čvrsto vezivno tkivo koje stabilizira zglob – previše istegne ili pukne. Ligamenti povezuju kosti međusobno ili s hrskavicom, zbog čega su uganuća najčešća na gležnjevima, zapešćima i prstima. Uganuće gležnja pritom je najčešća pojedinačna ozljeda ove vrste.
Uganuća su obično akutna i nastaju naglo, primjerice prilikom pada, doskoka ili udarca.
Simptomi uganuća uključuju:
- bol i osjetljivost oko zgloba
- oticanje
- modrice
- smanjenu pokretljivost
- osjećaj ili zvuk „pucketanja” u trenutku ozljede
Za razliku od istegnuća, bol kod uganuća češće dolazi iz samog zgloba nego iz mišića.
Liječenje ovisi o težini ozljede. Blaža uganuća mogu se liječiti kod kuće uz R.I.C.E. protokol i protuupalne lijekove, dok teža mogu zahtijevati dulju imobilizaciju, fizikalnu terapiju, a u rijetkim slučajevima i kirurški zahvat. Tijekom oporavka često se provode vježbe jačanja i stabilizacije zgloba kako bi se smanjio rizik od ponovne ozljede.
Prijelom: kada dolazi do loma kosti
Prijelom je djelomično ili potpuno pucanje kosti. Može nastati uslijed snažne traume, poput prometne nesreće ili teškog pada, ali i zbog dugotrajnog opterećenja, što dovodi do tzv. stres-prijeloma (napuknuća). Starije osobe i osobe s nižom gustoćom kostiju izložene su većem riziku.
Uobičajeni simptomi prijeloma uključuju:
- jaku bol izravno na kosti
- oticanje i modrice
- deformaciju uda ili zgloba
- nemogućnost oslanjanja na ozlijeđeni dio
- trnce ili utrnulost
- zvuk „pucanja” ili „krckanja” u trenutku ozljede
Kod otvorenih (kompliciranih) prijeloma kost probija kožu, što zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
Vrste prijeloma uključuju:
- stres-prijelom (napuknuće) – mala pukotina u kosti
- djelomični i potpuni prijelom
- usitnjeni prijelom – kost se lomi u više dijelova
- kompresijski prijelom – kost se spljošti
- kosi prijelom – dijagonalni lom kosti
Kako razlikovati uganuće od prijeloma?
Budući da obje ozljede mogu uzrokovati bol, oteklinu i modrice, razlikovanje može biti teško bez liječničkog pregleda. Ipak, određeni znakovi mogu pomoći:
- izvor boli – bol u mekim tkivima oko zgloba češća je kod uganuća, dok bol izravno na kosti upućuje na prijelom
- izgled uda – vidljiva deformacija češća je kod prijeloma
- zvuk pri ozljedi – prijelomi često uzrokuju „krckanje”
- osjeti – prijelomi mogu uzrokovati utrnulost ili trnce
Rendgenska snimka i dalje je najpouzdaniji način za potvrdu ili isključenje prijeloma, a po potrebi se koriste i CT ili MR.
Kada se treba javiti liječniku?
Liječničku pomoć treba potražiti ako:
- se ne možete osloniti na ozlijeđeni ud
- bol i oteklina ne prolaze unatoč kućnom liječenju
- postoji utrnulost ili znakovi infekcije (povišena temperatura, crvenilo)
- bol je lokalizirana izravno na kosti
- postoji sumnja na prijelom ili otvorena rana
Rana dijagnoza može spriječiti dugoročne komplikacije i ubrzati oporavak.
Liječenje i oporavak
Istegnuća i uganuća najčešće se liječe konzervativno, uz odmor, lijekove protiv bolova i fizikalnu terapiju. Oporavak traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana, ovisno o težini ozljede.
Prijelomi zahtijevaju dulje liječenje – od imobilizacije gipsom ili udlagom, do kirurških zahvata poput fiksacije vijcima, pločicama ili vanjskim fiksatorima. Oporavak može trajati tjednima ili mjesecima, a fizikalna terapija često je ključna za povratak funkcije.
Iako se ove ozljede ne mogu u potpunosti izbjeći, dovoljan unos kalcija, održavanje zdrave gustoće kostiju te vježbe jačanja i stabilizacije zglobova mogu značajno smanjiti rizik od istegnuća, uganuća i prijeloma.
(Ordinacija.hr)
