Revolucionarna studija objavljena u časopisu Nature otkriva da je pad razine litija jedan od najranijih pokretača Alzheimerove bolesti. Ovo otkriće, rezultat desetogodišnjeg rada, otvara potpuno novi pristup liječenju i prevenciji najčešćeg oblika demencije.
Nakon desetljeća istraživanja usmjerenih na proteine koji uništavaju mozak, znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Harvard došli su do otkrića koje bi moglo iz temelja promijeniti naše razumijevanje Alzheimerove bolesti. Tim pod vodstvom dr. Brucea Yanknera, profesora genetike i neurologije, dokazao je nešto što se donedavno smatralo nezamislivim: litij, metal poznat ponajviše kao lijek za bipolarni poremećaj, prirodno je prisutan u ljudskom mozgu i igra ključnu ulogu u njegovu očuvanju. Yankner ga uspoređuje s esencijalnim nutrijentima poput željeza ili vitamina C, navodeći kako je on neophodan za normalno funkcioniranje moždanih stanica. Studija je pokazala da je upravo značajan pad razine ovog zaštitnog metala jedan od najranijih znakova Alzheimerove bolesti, koji se pojavljuje i prije nego što nastupe ozbiljni simptomi gubitka pamćenja.
Amiloidni plakovi
Glavno je pitanje bilo kako i zašto litij nestaje iz mozga oboljelih. Istraživači su otkrili podmukli mehanizam koji su opisali kao “zamku”. Kako se u mozgu nakupljaju amiloid-beta proteini, tvoreći ljepljive plakove karakteristične za Alzheimerovu bolest, oni djeluju poput spužve koja se veže za slobodni litij i doslovno ga “zarobljava”. Zbog ovog procesa sekvestracije, ostatak mozga ostaje bez dovoljne količine dostupnog litija, što pokreće razornu kaskadu događaja: javljaju se upale, gube se sinaptičke veze ključne za komunikaciju među neuronima i ubrzava se njihovo propadanje. Ovo otkriće nudi i potencijalno objašnjenje za dugogodišnju zagonetku, a to je zašto neki ljudi mogu imati mozak prepun amiloidnih plakova, a da pritom zadrže relativno neoštećene kognitivne funkcije.
Zbog ovog procesa sekvestracije, ostatak mozga ostaje bez dovoljne količine dostupnog litija, što pokreće razornu kaskadu događaja: javljaju se upale, gube se sinaptičke veze ključne za komunikaciju među neuronima i ubrzava se njihovo propadanje.
Dokazi dobiveni u eksperimentima na životinjskim modelima su zapanjujući. Kada su znanstvenici zdravim miševima davali prehranu siromašnu litijem, kod njih su se razvili upalni procesi u mozgu i kognitivni pad sličan onome kod ubrzanog starenja. Kod miševa genetski predisponiranih za Alzheimerovu bolest, nedostatak litija dramatično je ubrzao stvaranje amiloidnih plakova i nakupljanje tau proteina, što je dovelo do teškog gubitka pamćenja. No, uslijedio je spektakularan preokret. Uvođenjem posebnog spoja, litij-orotata, u vodu za piće, istraživači su uspjeli ne samo zaustaviti napredovanje bolesti već i preokrenuti njezine posljedice. Kod miševa je zabilježena obnova sinapsi i povratak izgubljenog pamćenja, čak i kod starijih jedinki koje su već bile u uznapredovalom stadiju bolesti.
Harvardski tim je, međutim, identificirao litij-orotat kao spoj koji ima sposobnost “izbjeći” zamku amiloidnih plakova i učinkovitije dospjeti do dijelova mozga gdje je najpotrebniji. Ono što je najvažnije jest da je ovaj spoj bio učinkovit u dozama koje su i do tisuću puta niže od kliničkih.
Ključ inovacije leži upravo u odabiru pravog spoja. Litij-karbonat, koji se desetljećima koristi u psihijatriji, zahtijeva vrlo visoke doze koje mogu biti toksične, osobito za starije osobe. Harvardski tim je, međutim, identificirao litij-orotat kao spoj koji ima sposobnost “izbjeći” zamku amiloidnih plakova i učinkovitije dospjeti do dijelova mozga gdje je najpotrebniji. Ono što je najvažnije jest da je ovaj spoj bio učinkovit u dozama koje su i do tisuću puta niže od kliničkih, a dugotrajno liječenje miševa nije pokazalo nikakve znakove toksičnosti. Ova spoznaja otvara vrata razvoju terapije koja bi mogla biti sigurna za dugoročnu primjenu u prevenciji i liječenju demencije.
Što ovo znači za budućnost liječenja?
Ovi rezultati, objavljeni u prestižnom časopisu Nature, mogli bi u potpunosti promijeniti globalnu borbu protiv Alzheimerove bolesti, od koje pati više od pedeset milijuna ljudi. Umjesto dosadašnjeg fokusa koji je bio gotovo isključivo usmjeren na pokušaje uklanjanja već formiranih plakova, što se pokazalo nedovoljno učinkovitim, nova strategija cilja na sam korijen problema: nadoknadu ključnog nutrijenta kako bi se održala vitalnost i otpornost mozga. U budućnosti bi, nadaju se znanstvenici, rutinska provjera razine litija putem krvnih pretraga mogla postati standardna metoda za ranu identifikaciju osoba s visokim rizikom od razvoja bolesti.
U budućnosti bi, nadaju se znanstvenici, rutinska provjera razine litija putem krvnih pretraga mogla postati standardna metoda za ranu identifikaciju osoba s visokim rizikom od razvoja bolesti.
Unatoč ogromnom optimizmu, dr. Yankner snažno upozorava na oprez i naglašava da nitko ne bi smio samoinicijativno uzimati dodatke litija. “Ovo je nova ideja koja sugerira drugačiji terapijski pristup, ali prije bilo kakvih preporuka moramo odrediti učinkovit i siguran raspon doza za ljude”, izjavio je. Klinička ispitivanja na ljudima, koja bi trebala započeti uskoro, tek trebaju potvrditi sigurnost i djelotvornost ove obećavajuće metode. Ipak, nakon godina frustrirajuće sporog napretka, ovo otkriće predstavlja najveću nadu do sada da bi se tijek razorne bolesti konačno mogao ne samo zaustaviti, već i preokrenuti.
( Ordinacija.hr )
