Nejednaka duljina nogu, stanje poznato i kao anizomelija, pogađa do 90 posto populacije, no mnogi toga nisu ni svjesni. Dok se male razlike uspješno kompenziraju, veće mogu dovesti do ozbiljnih biomehaničkih poremećaja i kronične boli. Donosimo sve što trebate znati, od prvih simptoma do modernih metoda liječenja.
Gotovo svatko od nas ima blagu asimetriju u duljini nogu, no razlike manje od jednog centimetra tijelo najčešće kompenzira bez ikakvih posljedica. Problem nastaje kada ta razlika postane klinički značajna, što stručnjaci obično definiraju kao nejednakost veću od 10 do 20 milimetara. Tada kompenzacijski mehanizmi tijela, poput naginjanja zdjelice ili blagog savijanja koljena duže noge, postaju nedovoljni i pretvaraju se u izvor kroničnih problema. Iako je ovo stanje iznimno često, mnogi ga zanemaruju, pripisujući bolove u leđima ili kukovima drugim uzrocima, nesvjesni da rješenje može biti iznenađujuće jednostavno.
Dvije nejednakosti
Ključno je razumjeti da postoje dvije temeljne vrste nejednakosti. Prva je anatomska ili strukturalna razlika, kod koje je jedna kost noge (bedrena kost ili goljenična kost) doista fizički kraća od druge. Uzroci mogu biti urođeni, poput poremećaja u razvoju, ili stečeni tijekom života kao posljedica ozljeda, nepravilno zaraslih prijeloma, infekcija kostiju ili određenih bolesti. Druga vrsta je funkcionalna razlika, gdje su kosti jednake duljine, ali jedna noga izgleda kraće zbog problema u drugim dijelovima tijela. Najčešći uzroci funkcionalne nejednakosti su mišićni disbalans, kontrakture zglobova, zakrivljenost kralježnice (skolioza) ili asimetrija zdjelice. Upravo je razlikovanje ove dvije vrste presudno za odabir ispravnog liječenja.
Dugotrajna i neispravljena razlika u duljini nogu narušava cjelokupnu biomehaniku tijela i može dovesti do niza ozbiljnih zdravstvenih posljedica. Najčešći simptom je kronična bol u donjem dijelu leđa, koja nastaje jer se zdjelica naginje prema kraćoj nozi, što kralježnicu tjera u neprirodan, bočni zavoj poznat kao funkcionalna skolioza. Ovo neravnomjerno opterećenje s vremenom može uzrokovati trajne degenerativne promjene na zglobovima kralježnice i međukralježničnim diskovima. Osim leđa, često se javljaju i bolovi u kuku, koljenu i gležnju, pogotovo na dužoj nozi koja trpi veće opterećenje. Povećan je i rizik od razvoja osteoartritisa, a sportaši i aktivne osobe podložniji su stres prijelomima. Promjene u hodu, poput šepanja ili hodanja na prstima kraće noge, također su jasan znak da tijelo više ne može kompenzirati razliku.
Dijagnostički proces započinje detaljnim kliničkim pregledom, tijekom kojeg liječnik promatra vaše držanje, hod i simetriju zdjelice.
Ako sumnjate na nejednaku duljinu nogu, prvi korak je posjet liječniku opće prakse, koji će vas vjerojatno uputiti ortopedu ili fizijatru. Dijagnostički proces započinje detaljnim kliničkim pregledom, tijekom kojeg liječnik promatra vaše držanje, hod i simetriju zdjelice. Jedna od najpouzdanijih kliničkih metoda je postavljanje drvenih blokova poznate debljine ispod stopala kraće noge dok se zdjelica ne izravna. Iako su mjerenja krojačkim metrom česta, mogu biti nepouzdana. Zlatni standard za precizno utvrđivanje anatomske razlike je radiografija, odnosno rendgensko snimanje cijelih nogu u stojećem stavu. Ova snimka omogućuje milimetarski precizno mjerenje duljine kostiju i isključuje mogućnost pogreške, što je ključno za planiranje daljnjeg liječenja.
Mogućnosti liječenja: od uložaka do kirurgije
Pristup liječenju ovisi o veličini razlike, dobi pacijenta i prisutnosti simptoma. Za razlike manje od 2 do 2,5 centimetra najčešće se primjenjuje konzervativno liječenje. Najučinkovitije rješenje je nošenje ortopedskog uloška s povišenjem u cipeli kraće noge ili povišenje potplate same cipele. Time se zdjelica vraća u neutralan položaj, rasterećuje kralježnica i smanjuju bolovi. Kod funkcionalnih razlika, ključnu ulogu ima fizikalna terapija koja ciljanim vježbama istezanja i jačanja ispravlja mišićni disbalans i posturalne nepravilnosti.
Kod djece koja još rastu, često se primjenjuje postupak nazvan epifiziodeza ili “vođeni rast”. Riječ je o minimalno invazivnom zahvatu kojim se privremeno zaustavlja ili usporava rast duže noge pomoću malih metalnih pločica.
Za veće razlike, pogotovo one iznad 2,5 centimetra, razmatraju se kirurške metode. Kod djece koja još rastu, često se primjenjuje postupak nazvan epifiziodeza ili “vođeni rast”. Riječ je o minimalno invazivnom zahvatu kojim se privremeno zaustavlja ili usporava rast duže noge pomoću malih metalnih pločica, čime se kraćoj nozi daje prilika da je “sustigne”. Kod odraslih ili kod vrlo velikih razlika, opcije su skraćivanje duže noge ili produljenje kraće noge. Produljenje je složeniji postupak koji uključuje rezanje kosti i postupno razvlačenje pomoću vanjskog fiksatora ili modernih teleskopskih šipki koje se ugrađuju u kost i kontroliraju vanjskim magnetom. Bez obzira na odabranu metodu, rana dijagnoza i adekvatno liječenje ključni su za sprječavanje dugoročnih posljedica i osiguravanje kvalitete života bez boli i ograničenja.
( Ordinacija.hr )
