Kombinacija stručnog vježbanja, individualiziranih programa i digitalnih tehnologija pomaže povećati tjelesnu aktivnost, spriječiti bolesti i poboljšati kvalitetu života.
Vodeći javnozdravstveni problemi današnjice radi mnogih zdravstvenih rizika koje donose su nedovoljna tjelesna aktivnost ili tjelesna neaktivnost i sjedilački način života. Tjelesna neaktivnost među vodećim je čimbenicima rizika obolijevanja i prerane smrti uzrokovanih kroničnim nezaraznim bolestima (Lee i sur., 2012). Kronične nezarazne bolesti pripadaju vodećim uzrocima smrti u svijetu, a moguće ih je u većini slučajeva prevenirati. Smatra se da bi se između četiri i pet milijuna smrti godišnje u svijetu moglo spriječiti kad bi populacija bila tjelesno aktivnija (WHO, 2014), odnosno rizik obolijevanja od brojnih kroničnih bolesti i stanja poput koronarne bolesti srca, hipertenzije, dijabetesa tipa 2, metaboličkog sindroma, karcinoma, osteoporoze te depresije i anksioznosti može se značajno smanjiti redovitim bavljenjem preporučenim razinama tjelesne aktivnosti (Schnohr i sur., 2017; Bakker i sur., 2018; Joseph i sur., 2019, Moore i sur., 2016).
Također se lakše može održavati normalna tjelesna masa i poboljšati se čovjekovo sveukupno zdravlje (WHO, 2020). Usprkos svemu navedenom, brojna istraživanja upućuju i dalje na velik broj nedovoljno aktivnih osoba. Unatoč tome što postoji neupitan doprinos nasljednih i okolišnih čimbenika u razvoju i održavanju niza kroničnih nezaraznih bolesti, navike i ponašanje pojedinca, odnosno njegov način života, ipak predstavljaju rizike koji se odražava u zdravstvenim ishodima. Nepravilna prehrana, nedovoljna tjelesna aktivnost, prekomjerna konzumacija alkohola i duhana prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji su vodeći rizični čimbenici za razvoj kroničnih bolesti.
Svjetska zdravstvena organizacija, uz ostale mjere zaštite i unapređenja zdravlja, preporučuje da djeca i adolescenti provode tjelesnu aktivnost u prosjeku barem 60 minuta dnevno umjerenog do visokog intenziteta, dok bi se osobe odrasle dobi trebale baviti aerobnom tjelesnom aktivnosti umjerenog intenziteta najmanje 150 do 300 minuta tjedno ili 75 do 150 minuta aktivnostima visokog intenziteta. Aerobna tjelesna aktivnost je ciklična aktivnost poput hodanja, trčanja, plivanja, vožnje bicikla i dr. gdje tijelo koristi kisik za stvaranje energije za pokretanje mišića. To su aktivnosti nižeg intenziteta i duljeg trajanja, a pozitivno utječu na kardiovaskularno zdravlje. Vježbe jačanja mišića koje uključuju sve veće mišićne skupine se djeci i adolescentima preporučuju provoditi najmanje tri puta tjedno, a kod osoba odrasle dobi dva puta tjedno.
U preporukama iz 2020. godine, po prvi puta se preporučuje da djeca i mladi smanje količinu vremena provedenog u sjedilačkim aktivnostima (pred ekranima – televizija, tablet, pametni telefon ili drugi elektronički uređaj) te da prekinu duža razdoblja provedena u neaktivnosti i zamijene ih s barem laganom tjelesnom aktivnošću (WHO, 2020). Naime, kod djece i adolescenata dulje vrijeme provedeno u sjedilačkim aktivnostima povezano je s lošijim zdravstvenim ishodima (učestalija pojava debljine, lošije zdravlje kardiovaskularnog sustava te lošije metaboličko zdravlje, kraće vrijeme spavanja te lošija kondiciju i prosocijalno ponašanje).
Epidemiologija tjelesne aktivnosti u Hrvatskoj i zemljama Europske unije (EU)
Međunarodno istraživanje o zdravstvenom ponašanju učenika (HBSC) iz 2018. godine u Hrvatskoj pokazalo je kako 28% učenika u dobi od 11 godina (30,9% učenika i 25,1% učenica), 24,6% učenika u starosti od 13 godina (27,5% učenika i 21,6% učenica) te 17,2% učenika u dobi od 15 godina (21,4% učenika i 13% učenica) zadovoljava preporuke za tjelesnu aktivnost od 60 minuta dnevno 7 dana u tjednu (WHO, 2021). Istraživanje Global Matrix pokazuje da je postotak djece i adolescenata u Hrvatskoj koji provode tjelesnu aktivnost najmanje 60 minuta dnevno četiri dana u tjednu u rasponu od 45,5% (djevojčice 15 godina starosti) do 76,1% (dječaci 11 godina starosti) te se u proteklih 10 godina smanjio postotak djece koji zadovoljavaju preporuke za tjelesnu aktivnost.
Većina djece predškolske dobi provodi više od dva sata u igri na otvorenom (68%). Isto istraživanje pokazuje kako djeca i adolescenti provode više od dva sata pred ekranima (74% djece predškolske dobi, 52% osnovnoškolaca te 60% srednjoškolaca) (Pedišić i sur., 2022). Prema rezultatima Europske zdravstvene ankete u Hrvatskoj iz 2018. godine, 19,5 % osoba od 15 do 65 godina zadovoljava preporuke za tjelesnu aktivnost ( 22,7% muških te 17% ženskih ispitanika) (WHO, 2021). Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine pokazuju kako je prevalencija tjelesne neaktivnosti kod adolescenata (11-17 godina) 70% kod muških ispitanika i 84% kod ženskih ispitanika. Kod odraslih osoba starijih od 18 godina taj postotak iznosi 26% kod muških i 36% kod ženskih ispitanika. Kod starijih osoba starijih od 70 godina tjelesno neaktivno je 40% muških ispitanika i 52% ženskih ispitanika ( WHO, 2022).
Iako se preporuke Svjetske zdravstvene organizacije za tjelesnu aktivnost većinom odnose na dobrobiti aerobne tjelesne aktivnosti, a samim time se i epidemiološka istraživanja koja istražuju prevalenciju tjelesne aktivnosti različitih populacija odnose na istu, postoje istraživanja i za prevalenciju izvođenja vježbi za jačanje mišića odraslih osoba u Hrvatskoj. Samo 8% odraslog stanovništva zadovoljava preporuke Svjetske zdravstvene organizacije za vježbe jačanja mišića (4,4% ženskih i 10,9% muških ispitanika) (Radašević i sur., 2021). Podaci Eurobarometra iz 2022. godine pokazuju kako 40% ispitanika u Hrvatskoj nikad ne vježba, a udio ispitanika koji nikad ne vježbaju se smanjio u odnosu na podatke iz 2018. godine. 6% ispitanika vježba redovito (najmanje 5 puta tjedno), 24% često te 30% ispitanika vježba povremeno.
Usporedbom s podacima iste ankete iz 2018. godine može se zaključiti da se povećao udio ispitanika koji vježbaju povremeno, redovito i često, a smanjio udio onih koji nikad ne vježbaju (Eurobarometer, 2022). Prema podacima Eurostata, samo 13,6% odraslih građana Europske unije zadovoljava sveukupne preporuke za tjelesnu aktivnost (za aerobnu tjelesnu aktivnost i vježbe jačanja mišića) 2019. godine. Najviše postotke ispitanika koji zadovoljavaju preporuke (iznad 25%) imale su Njemačka, Danska, Finska i Švedska, a slijedile su ih Austrija i Luxemburg (iznad 20%) dok je u Hrvatskoj taj postotak ispod 10% (Eurostat, 2019).
Projekcije Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)
Smatra se da će nepoštivanje preporuka o tjelesnoj aktivnosti uzrokovati 11.5 milijuna slučajeva bolesti u idućih 30 godina. Postizanjem preporuka od 300 minuta tjelesne aktivnosti tjedno preveniralo bi 30 000 preranih smrtnih slučajeva godišnje i 27 milijuna novih slučajeva kroničnih bolesti u idućih 30 godina te značajno smanjilo troškove zdravstvene skrbi (OECD, 2022). Kvalitetnim javnozdravstvenim intervencijama usmjerenim smanjenju sjedilačkog ponašanja i povećanju tjelesne aktivnosti ulaže se dobra ekonomska investicija.
Prema istim procjenama, 1 euro uložen u dobru javnozdravstvenu intervenciju ostvaruje povrat od 1.7 eura. Epidemija kroničnih nezaraznih bolesti dovodi do velikih izravnih i neizravnih troškova za nacionalne proračune i gospodarstvo. Zdravstvo je drugo najveće područje javne potrošnje država članica Europske unije (EU), s više od 1 milijardu eura, ili između 7-10% BDP-a EU-a koje vlade troše godišnje. Svake godine u zemljama Europske unije se potroši 700 milijardi eura na liječenje kroničnih nezaraznih bolesti (OECD, 2022).
Već zadovoljavanjem preporučenih smjernica od 150 minuta aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno, moguće je spriječiti više od 10.000 preuranjenih smrti odraslih osoba u dobi od 30 do 70 godina na godišnjoj razini i smanjiti troškove zdravstvene skrbi za čak 8 milijardi EUR godišnje. Kada bi odrasle osobe koje nisu dovoljno tjelesno aktivne (koje trenutačno ne dostižu minimalnu preporuku od 150 minuta aerobne tjelesne aktivnosti tjedno), povećale razinu svoje tjelesne aktivnosti do tog cilja, njihov očekivani životni vijek bi se produžio za 7,5 mjeseci. Životni vijek svih odraslih koji su trenutačno tjelesno aktivni manje od 300 minuta tjedno bi se produžio i do 15,7 mjeseci u slučaju dostizanja te razine. Nedovoljna tjelesna aktivnost prosječno smanjuje životni vijek u odraslog stanovništva u državama članicama EU-a za 1,9 mjeseci.
Kada bi se svi odrasli u EU zemljama bavili aerobnom tjelesnom aktivnošću umjerenog intenziteta 300 minuta tjedno prosječni životni vijek bi se povećao za gotovo pola godine (5,1 mjesec). Za usporedbu, države članice EU-a su zbog napretka u zdravstvenoj skrbi, poboljšanja radnih i životnih uvjeta, zdravijeg načina života i drugih čimbenika zabilježile prosječno povećanje očekivanog životnog vijeka od 2,4 mjeseca godišnje između 2005. i 2018. (OECD, 2020).
Kao što je već napomenuto, smatra se da bi se povećanjem razine tjelesne aktivnosti populacije moglo spriječiti čak 11,5 milijuna novih slučajeva kroničnih nezaraznih bolesti do 2050. godine. Predviđa se da nedostizanje minimalnih preporuka od 150 minuta aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno može dovesti do 3,5 milijuna novih slučajeva depresije u periodu između 2022. i 2050. godine, 3,8 milijuna novih slučajeva kardiovaskularnih bolesti, gotovo milijun novih slučajeva dijabetesa tipa 2 i više od 400 000 novih slučajeva zloćudnih bolesti.
Nadalje, kad bi svi odrasli zadovoljili minimalne smjernice za tjelesnu aktivnost od najmanje 150 minuta aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno, izbjeglo bi se 3,9% svih novih slučajeva dijabetesa tipa 2 između 2022. i 2050. godine, kao i 2,3% slučajeva kardiovaskularnih bolesti. Ispunjavanjem preporuke od 300 minuta umjerene aerobne tjelesne aktivnosti tjedno moglo bi se spriječiti gotovo 10% novih slučajeva dijabetesa, 5,2% novih slučajeva kardiovaskularnih bolesti i oko 4% novih slučajeva zloćudnih bolesti.
Što je zdravstvena kineziologija?
Svjetska zdravstvena organizacija definirala je zdravlje ne samo kao odsutnost bolesti, već kao stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja, što nam govori da su i mentalna i tjelesna razina sposobnosti sveobuhvatni dio zdravog i kvalitetnog života. Sukladno tome, zdravstvena kineziologija se ističe kao jedno od temeljnih područja u očuvanju zdravlja, prevenciji bolesti i zaustavljanja loših trendova porasta bolesti povezanih s nedovoljnom tjelesnom aktivnosti. (Capak i sur., 2023). Zdravstvena kineziologija je znanstveno, stručno i organizacijsko područje koje povezuje javno zdravstvo, medicinu i kineziologiju u cilju zaštite i unapređenja zdravlja i kvalitete života građana primjenom tjelesne aktivnosti i vježbanja (Heimer, 2018).
Dvije struke ključne su u promicanju zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti (ZUTA) – liječnička i kineziološka. Kineziološka struka može i mora biti suradnik zdravstvenoj struci u planiranju i provođenju tjelesne aktivnosti kao važnog instrumenta očuvanja zdravlja i prevencije i liječenja bolesti. Zdravstvena struka prepoznaje koristi tjelesne aktivnosti u prevenciji i liječenju bolesti, no nema dovoljno specifičnih znanja o praktičnim aspektima primjene o sadržaju, frekvenciji i intenzitetu tjelesne aktivnosti. Zdravstvena struka ima kompetencije u zdravstvu i specifična znanja za kreiranje javnozdravstvenih kampanja, ima znanja o specifičnim potrebama osoba s određenim zdravstvenim stanjima i bolestima te je neophodno da te dvije struke usko surađuju.
Osim s liječnicima, stručnjaci iz područja zdravstvene kineziologije trebali bi surađivati i s ostalim strukama poput nutricionista, psihologa i ostalih stručnjaka kako bi kreirali učinkovite i cjelovite strategije i intervencije, prilagođene specifičnim potrebama i preferencijama svakog pojedinca. Individualizirani pristup kojim se potiče dugoročna održivost promjena u načinu života ključan je u zdravstvenoj kineziologiji. Njihovo je mjesto i u upravnim i u stručnim zdravstvenim institucijama u kojima su dio tima za planiranje i provedbu nacionalnih, regionalnih i lokalnih programa zaštite i unapređenja zdravlja i kvalitete života stanovništva.
Integracija umjetne inteligencije
Neupitno je kako će se uvođenjem i napretkom umjetne inteligencije i kineziologija transformirati. Do 2050. godine nosive tehnologije poput pametnih satova i senzora bit će svakodnevica. Već sad takvi uređaji prate brojne vitalne funkcije i mogu se koristiti kao dodatni alat za analiziranje treninga i općenito zdravstvenih pokazatelja, a predviđa se da će do 2050. mobilne aplikacije i umjetna inteligencija transformirati kineziologiju i medicinu te, osim što će potpuno prilagoditi programe vježbanja pojedincima i njihovom stilu života, moći i predvidjeti ozljede ili personalizirati treninge prema genetskim prediktorima za određene bolesti. No, treba zapamtiti da je to samo alat, a ne zamjena za stručnjake.
Zaključak
Iz svega navedenog vidljivo je kako je redovito bavljenje tjelesnom aktivnosti od izuzetne važnosti za očuvanje zdravlja, bolju kvalitetu života i prevenciju bolesti. Sve navedeno već se godinama ponavlja, no potrebno je doprijeti do svijesti pojedinaca i malim promjenama u njihovoj svakodnevici doći do dugoročno održivog zdravijeg stila života. Promjene bi trebalo uvoditi već od djetinjstva. Od najranije dobi trebalo bi poticati djecu i mlade da se bave tjelesnom aktivnosti. Najveći pad razine njihove tjelesne aktivnosti događa se pri prelasku iz ustanova predškolskog odgoja u osnovnu školu. Nastava tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) nije količinski dovoljna za dostizanje preporuka za tjelesnu aktivnost za njihovu dob, a i olako se shvaća.
Iz primjera susjedne Slovenije može se vidjeti kako više pažnje obraćaju na nastavu TZK te roditelji tamošnje djece taj predmet svrstavaju u najvažnija 4 (uz Slovenski jezik, matematiku i engleski jezik) predmeta u školi. Nadalje, kad sustav zakaže, na red dolazi naša osobna odgovornost kao roditelja da djecu naučimo navikama redovitog provođenja tjelesne aktivnosti. Djeca ionako najviše uče iz našeg roditeljskog primjera. Zdravstveni kineziolog trebao bi voditi radionice i edukacije u školama o brojnim prednostima redovitog bavljenja tjelesnom aktivnosti i zdravstvenim rizicima koje tjelesna neaktivnost i sedentarno ponašanje donose.
Vježbanje na liječničku uputnicu – upućivanje pacijenata na zdravstveno usmjerenu tjelesnu aktivnost putem pisanog recepta ili preporuke trebalo bi biti dostupno svima, kako kroničnim bolesnicima i osobama u socijalno nepovoljnom položaju, tako i zdravim pojedincima zbog prevencije bolesti i očuvanja zdravlja. Zdravstveni kineziolozi trebali bi se zapošljavati u sustavu zdravstva, a prioritet sustava ne bi trebao biti samo natjecateljski sport, već i zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost, odnosno programi zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja široke dostupnosti. Jedna smo od nacija koja se suočava s velikim porastom i prevalencijom debljine ne samo odraslih, već i djece. Područje zdravstvene kineziologije trebalo bi uvoditi u područje zdravstva i sporta. Zdravstvena kineziologija trebala bi biti dio edukacije na medicinskim i kineziološkim fakultetima te bi se studenti trebali ciljano specijalizirati za ovo područje.
Zdravstveni kineziolog trebao bi također biti djelatnik u svim županijskim zavodima za javno zdravstvo te bi trebala biti otvorena besplatna Savjetovališta gdje bi uz ostale stručnjake radio i zdravstveni kineziolog (kao što je do sad u NZJZ Dr. Andrija Štampar, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i pojedinim drugim zavodima). Tjelesna neaktivnost veliki je javnozdravstveni problem i vrijeme je za promjene. Uvođenjem i razvojem suradnje zdravstva i kineziologije, odnosno područja zdravstvene kineziologije ulažemo u bolju kvalitetu života populacije i bolju i zdraviju budućnost. Nije pitanje kada – nego zašto već nismo?
(Piše: Jelena Čvrljak, kineziloginja iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”)
