Korištenje zdravstvenih aplikacija povezano je sa smanjenjem velikih štetnih srčanih događaja, poput srčanog udara, za čak 32 posto. Jednako impresivno, stopa ponovnih hospitalizacija smanjena je za 44 posto.
Mobilne zdravstvene aplikacije postale su svakodnevica, no postavlja se ključno pitanje: jesu li one samo trend ili stvarni alat za poboljšanje kardiovaskularnog zdravlja? Najnovija istraživanja donose odgovore koji daju naslutiti da pametni telefoni i nosivi uređaji mogu značajno utjecati na ishode liječenja i prevenciju srčanih bolesti.
Kronična bolest srca
Digitalni alati koje svakodnevno nosimo u džepu ili na pametnom satu imaju potencijal ne samo pratiti naše korake, već i mjeriti zdravlje našeg srca. Sveobuhvatna meta-analiza, koja je objedinila rezultate 34 klinička ispitivanja na ukupno 5.319 pacijenata s koronarnom bolešću srca, pružila je dosad najčvršće dokaze o učinkovitosti mobilnih zdravstvenih aplikacija.
Rezultati su zanimljivi: korištenje ovih aplikacija povezano je sa smanjenjem velikih štetnih srčanih događaja, poput srčanog udara, za čak 32 posto. Jednako impresivno, stopa ponovnih hospitalizacija smanjena je za 44 posto, što ukazuje na pozitivnu promjenu u načinu na koji pacijenti mogu upravljati vlastitim zdravljem izvan bolničkih zidova.
Pacijenti koji su ih koristili, navodi se, imali su bolju srčanu funkciju, veću izdržljivost pri vježbanju i poboljšane vrijednosti ukupnog kolesterola i triglicerida. Posebno je značajan utjecaj na mentalno zdravlje – aplikacije su dovele do osjetnog smanjenja simptoma anksioznosti i depresije, stanja koja često prate srčane bolesnike i negativno utječu na njihov oporavak i kvalitetu života.
Nisu čudotvorno rješenje za sve
Ipak, važno je zadržati realna očekivanja i shvatiti da aplikacije nisu čudotvorno rješenje za sve. Ista opsežna analiza koja je potvrdila brojne prednosti, nije pronašla dokaze da aplikacije samostalno dovode do značajnog snižavanja krvnog tlaka, indeksa tjelesne mase (BMI) ili razine “lošeg” LDL kolesterola. Stručnjaci naglašavaju da su ovi alati iznimno korisni za praćenje, edukaciju i motivaciju, ali ne mogu zamijeniti profesionalnu medicinsku skrb i propisanu terapiju. Njihova najveća snaga leži u osnaživanju pacijenata da preuzmu aktivnu ulogu u svom liječenju. ( Hana Ivković Šimičić)
