Imamo li u ubrzanom svijetu uopće šanse postići potpuno tjelesno, mentalno i socijalno blagostanje prema definiciji WHO-a?
Zdravlje nije samo odsutnost bolesti i nemoći, prema strogoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), zdravlje je i stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja. Pa stane li stoga potpuno tjelesno, mentalno i socijalno blagostanje u šturi, gotovo bontonom zadani odgovor: “Dobro sam” na isto takvo bontonsko pitanje poznanika u prolazu: “Kako si”? Ne, jer po današnjem nametnutom, histeričnom brzom protoku vremena, u svaki drugi oblik odgovora u pitanje bi svakako, ako ništa drugo bilo dovedeno mentalno zdravlje onoga tko odgovara. Vjerojatno i onoga tko pita. Pa što je onda danas zdravlje?
I taj je pojam, stanje ili opstojanje kao i sve tijekom povijesti doživjelo znatne promjene, ovisno o kulturnim, filozofskim i medicinskim uvjetima. Grci su na zdravlje gledali kao na “ravnotežu tjelesnih sokova i harmonije tijela i uma”, a Rimljani su naglasak stavili na higijenu, prehranu i tjelesne aktivnosti. Tijekom srednjeg vijeka zdravlje je često povezivano s božanskim poretkom i moralnošću, a bolesti su se tumačile kao kazna ili posljedica grijeha. Istovremeno, pojam zdravlja bio je snažno vezan uz umjerenost – prejedanje, lijenost ili pretjerani užici smatrani su ne samo moralnim grijesima nego i izravnom prijetnjom zdravlju. Život u mjeri bio je ideal koji je spajao antičku filozofiju i kršćansku etiku, naglašavajući disciplinu tijela i duha.
U renesansi i ranom modernom periodu fokus se vratio kliničkoj i empirijskoj medicini, a zdravlje se počelo promatrati kroz prizmu anatomije, fiziologije i individualnog održavanja života. U to vrijeme pojavljuje se i koncept “zdravlja kao kapitala”, pri čemu se tijelo shvaćalo kao resurs koji treba čuvati kako bi osoba mogla raditi, služiti državi ili obitelji. Ta ideja kasnije snažno utječe na razvoj javnog zdravstva, socijalnog osiguranja i šire institucionalne brige za zdravlje.
Od “zdravlja kao kapitala” do stvarnosti modernog stanovnika
I dok definicija zdravlja WHO-a naglašava potpuni tjelesni, mentalni i socijalni status, stvarnost u Hrvatskoj pokazuje da će budućnost prosječnog stanovnika biti obilježena kroničnim bolestima i svakodnevnim borbama za održavanje zdravlja. Rezultati preventivnih zdravstvenih pregleda, predstavljeni lani travnju u povodu Svjetskog dana zdravlja, pokazali su da je kod čak dvije trećine pregledanih građana starijih od 40 godina, koji nisu posjetili obiteljskog liječnika više od dvije godine, utvrđen neki od rizičnih faktora za kronične nezarazne bolesti. Ministrica zdravstva Irena Hrstić tada je pojasnila da je 30 posto pregledanih imalo visok krvni tlak, 19 posto povišen šećer u krvi, a 6 posto povišene vrijednosti HbA1C, markera za kontrolu šećera.
– S obzirom na to da je potpuna odsutnost bolesti gotovo nemoguća, ključno je da osoba kvalitetno funkcionira i zadovoljava svoje potrebe, što uključuje tjelesno, emocionalno i socijalno blagostanje. Bilo bi dobro da uvidimo i potrebu za promjenom paradigme ishoda zdravstvene skrbi – ističe dr. Ana Puljak, voditeljica Službe za javno zdravstvo Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (NZJZ) “Dr. Andrija Štampar”.
Cilj medicine, dodaje, ne treba biti samo izlječenje bolesti već i poboljšanje kvalitete života, i uvažavanje i ishoda koje sami pacijenti smatraju važnima.
– Važno je prepoznati i da pretjerana usmjerenost na zdravlje također može dovesti do problema. Primjerice, sindrom ortoreksije, u kojem osoba opsesivno kontrolira prehranu u ime “zdravog života”, više nije zdravlje i može se razviti u ozbiljnu bolest i narušiti tjelesno i mentalno zdravlje. Ovo pokazuje da zdravlje nije samo puko pridržavanje “zdravih pravila”, već ravnoteža koja omogućuje funkcioniranje i zadovoljavanje osobnih potreba. Ipak, ako razgovaramo o Hrvatskoj, još uvijek imamo puno posla u prevenciji i u smislu usvajanja zdravstveno poželjnih ponašanja, ali i stvaranja uvjeta da se ona provode, što podrazumijeva potrebe za širokim opsegom intervencija, daleko širim od samog zdravstvenog sustava – objašnjava dr. Puljak.
Zdravlje se, kaže, prema suvremenom javnozdravstvenom pristupu promatra kao višedimenzionalni pojam koji nadilazi puku odsutnost bolesti i uključuje cjelokupno blagostanje pojedinca. Tako se tjelesna dimenzija zdravlja odnosi na pravilno funkcioniranje organizma, razinu tjelesne kondicije, otpornost na bolesti te svakodnevne navike poput uravnotežene prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i kvalitetnog sna.
Psihička dimenzija zdravlja pak obuhvaća emocionalnu stabilnost, sposobnost upravljanja stresom, mentalnu otpornost, samopoštovanje te sposobnost učenja, donošenja odluka, ostvarivanja bliskih odnosa i prilagodbe životnim izazovima. Socijalna dimenzija zdravlja povezana je s kvalitetom međuljudskih odnosa, dostupnošću socijalne podrške, osjećajem pripadnosti zajednici te mogućnošću aktivnog sudjelovanja u društvenom i profesionalnom životu. Važno je, dodaje dr. Puljak, spomenuti i ulogu osjećaja smisla i svrhe života, osobne vrijednosti, uvjerenja i moralna načela koja imaju važnu ulogu u ostvarenju kvalitete života, unutarnjoj ispunjenosti i u suočavanju s bolešću, stresom i životnim krizama koje su nezaobilazni dio života.
Zdravlje i rizici modernog života
– Zdravlje stanovništva danas najviše ugrožavaju čimbenici povezani s načinom života, društvenim okolnostima, okolišem i tehnološkim promjenama. Među najvažnijima su neuravnotežena i nutritivno neadekvatna prehrana, kao i štetna zdravstvena ponašanja poput pušenja i prekomjerne konzumacije alkohola, koja su i dalje vodeći uzroci pobola i prijevremene smrtnosti. Javno zdravstvo na te rizike odgovara mjerama prevencije, edukacije, porezne i regulatorne politike te programima ranog otkrivanja bolesti. Usto, tjelesna neaktivnost i debljina predstavljaju značajan javnozdravstveni problem jer povećavaju rizik od kroničnih nezaraznih bolesti, uključujući srčano-žilne bolesti, šećernu bolest tipa 2, neke oblike raka, bolesti mišićno-koštanog sustava. Preventivne aktivnosti usmjerene su na promicanje redovite tjelesne aktivnosti, zdravih prehrambenih navika i stvaranje okruženja koje olakšava zdrave izbore – ističe dr. Puljak.
Zdravlje stanovništva danas, kaže, snažno određuju i socijalne nejednakosti jer na pristup zdravstvenoj skrbi i mogućnosti očuvanja zdravlja uvelike utječu i socioekonomski status, obrazovanje i uvjeti života. Te razlike javnozdravstveni sustav, dodaje, nastoji smanjiti razvojem politika usmjerenih na ranjive skupine i jačanjem dostupnosti zdravstvenih i preventivnih usluga. Porast stresa, anksioznosti i depresivnih poremećaja u sve veći fokus stavlja i mentalno zdravlje, a na što javno zdravstvo odgovara jačanjem usluga mentalnog zdravlja u zajednici, destigmatizaciju psihičkih poteškoća te preventivne programe u obrazovnom i radnom okruženju.
U novije doba okolišni čimbenici imaju sve veći utjecaj na zdravlje, uključujući onečišćenje zraka, vode, buku, uvjete stanovanja i rada te posljedice klimatskih promjena. Dugoročna izloženost nepovoljnim uvjetima povećava rizik od kroničnih bolesti, utječe na mentalno zdravlje i smanjuje kvalitetu života, osobito kod ranjivih skupina. Javne zdravstvene mjere, ističe dr. Puljak, u tom su segmentu usmjerene na praćenje okolišnih rizika, regulaciju štetnih utjecaja, međusektorsku suradnju te promicanje zdravijih urbanih i životnih sredina. Pritom se važnost pridaje i edukaciji zajednice o zaštiti okoliša i odgovornom ponašanju, koje dugoročno pridonosi očuvanju zdravlja.
– Među globalnim prijetnjama ističe se i rezistencija na antibiotike, koja ugrožava učinkovitost liječenja infekcija. Javnozdravstvene mjere uključuju racionalnu primjenu antibiotika, nadzor rezistencije i kontinuiranu edukaciju zdravstvenih djelatnika i građana. Važno je obratiti pažnju i na utjecaj umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija na društvene odnose i zdravlje. Promjene u načinu komunikacije, potencijalna socijalna izolacija i povećano psihičko opterećenje mogu nepovoljno djelovati na mentalno i socijalno zdravlje. Javnozdravstveni pristup u tom području usmjeren je na promicanje odgovorne uporabe tehnologije, jačanje digitalne pismenosti i praćenje dugoročnih učinaka na zdravlje stanovništva. U cjelini, riječ je o međusobno povezanim izazovima na koje javno zdravstvo odgovara kombinacijom preventivnih mjera, edukacije, regulatornih politika i stvaranja društvenih uvjeta koji omogućuju zdraviji i kvalitetniji život za cijelo stanovništvo – napominje.
Uravnotežena prehrana i redovita tjelesna aktivnost, ističe dr. Puljak, znatno smanjuju rizik od pretilosti, dijabetesa, bolesti srca i nekih oblika raka, no jednako su važni prestanak pušenja i umjerena konzumacija alkohola, jer izravno štite pluća, jetru i srčano-žilni sustav. Usto, sve se više naglašava važnost kvalitetnog sna, upravljanja stresom te preventivnih mjera poput cijepljenja i redovitih zdravstvenih pregleda. – Zdrav stil života nije samo odsutnost loših navika, nego skup ponašanja koji omogućuje dugoročno očuvanje zdravlja i kvalitetu života – dodaje.
Zdravlje zajednice, kaže, procjenjuje se nizom pokazatelja koji omogućuju praćenje stanja stanovništva i učinkovitosti javnozdravstvenih mjera. Najčešće se analiziraju očekivano trajanje života, stope smrtnosti i pobola, smrtnost dojenčadi te uzroci smrti. – Važni su i podaci o učestalosti kroničnih i zaraznih bolesti, kao i o rizičnim čimbenicima poput pušenja, pretilosti i tjelesne neaktivnosti. Ti se podaci prikupljaju kroz zdravstvene registre, sustave nadzora i populacijska istraživanja – objašnjava.
Sve veću važnost imaju i pokazatelji kvalitete života povezane sa zdravljem, koji uključuju subjektivne procjene vlastitog zdravlja, svakodnevnog funkcioniranja i psihosocijalne dobrobiti. Uz zdravstvene, u obzir se uzimaju i socijalni i okolišni pokazatelji kao što su razina obrazovanja, zaposlenost, životni uvjeti, kvaliteta okoliša i pristup zdravstvenoj skrbi.
– Na temelju prikupljenih podataka javno zdravstvo provodi analize zdravstvenih potreba, planira intervencije, prati nejednakosti u zdravlju i evaluira učinkovitost zdravstvenih politika i programa. Takav sveobuhvatan pristup omogućuje donošenje odluka utemeljenih na dokazima i usmjerenih na poboljšanje zdravlja cijele zajednice. Vrlo je važno da oni koji donose odluke koje se tiču zdravlja populacije poštuju procjene i upute javnozdravstvene struke i da se vode upravo tim smjernicama, u najvećoj mogućoj mjeri. Jer ulaganje u zdravlje je ulaganje i u sve ostale resurse. I osnova svega što naš okružuje – zaključuje Puljak.
Upravo zbog svih ovih izazova, prevencija postaje ključna. A jedan od temeljnih čimbenika u prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti poput dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti jest tjelesna aktivnost. Redovitim provođenjem tjelesne aktivnosti, kako ističe Jelena Čvrljak, kineziologinja iz NZJZ “Dr. Andrija Štampar”, lakše se održava i normalna tjelesna masa, smanjuje rizik od nastanka osteoporoze, a poboljšava se i čovjekovo cjelokupno zdravlje i kvaliteta života.
– Pri spomenu tjelesne aktivnosti ljudi najčešće pomisle na dobrobiti koje ona ima na fizičko zdravlje čovjeka, no tjelesna aktivnost izrazito pozitivno utječe i na čovjekovo mentalno zdravlje. Osim preventivnog učinka, tjelesna aktivnost je vrlo važna i u rehabilitaciji. Kineziterapija pomaže u oporavku od ozljeda vraćajući funkcionalnost tijela kroz individualizirani pristup. Zdravstvena kineziologija ističe se kao jedno od temeljnih područja u očuvanju zdravlja, prevenciji bolesti i zaustavljanja loših trendova porasta bolesti povezanih s nedovoljnom tjelesnom aktivnosti – ističe kineziologinja.
Redovita tjelesna aktivnost, dodaje, pozitivno utječe na gotovo sve sustave u tijelu. Jačanjem srčanog mišića tako pozitivno utječe na kardiovaskularni i dišni sustav, poboljšava cirkulaciju, smanjuje krvni tlak te povećava aerobni kapacitet. Pozitivan je učinak i na mišićno-koštani sustav jer se povećava mišićna, ali i koštana masa, a povećanjem gustoće kostiju smanjuje se rizik od nastanka osteoporoze, padova i prijeloma, što se također postiže poboljšanjem fleksibilnosti zglobova.
– Koristi imaju i metaboličke funkcije jer se poboljšava regulacija šećera u krvi te se kroz rast mišićne mase povećava i bazalni metabolizam. Pozitivni utjecaj ima i na razvoj svih motoričkih sposobnosti pa tako i ravnoteže i koordinacije kojima se poboljšava stabilnost i preveniraju padovi i prijelomi, osobito u starijoj dobi. Osim svih dobrobiti, redovitom tjelesnom aktivnosti pozitivno se utječe i na raspoloženje i mentalne funkcije. Čovjek se bolje nosi sa stresom, poboljšava se koncentracija i pamćenje te se luči hormon sreće – objašnjava Čvrljak.
Poboljšanjem fizičkog zdravlja i boljim funkcionalnim sposobnostima u svakodnevnim aktivnostima poput penjanja uz stepenice ili nošenja tereta, zaključuje kineziologinja, dolazi do očuvanja neovisnosti u starijoj dobi. Konkretnije, osobe koje prakticiraju redovitu tjelesnu aktivnost u starijoj dobi vjerojatno neće ovisiti o drugima te će održati samostalnost u obavljanju svakodnevnih zadataka.
– Posljedično, subjektivni osjećaj kvalitete života se povećava. Osim toga, tjelesna aktivnost pozitivno utječe i na socijalnu uključenost jer aktivnosti poput grupnih treninga povećavaju socijalni kontakt, smanjuju osjećaj usamljenosti te povećavaju motivaciju. Radno aktivnoj populaciji redovitim provođenjem tjelesne aktivnosti povećava se produktivnost i koncentracija te se smanjuje broj bolovanja – dodaje.
Prehrana kao temelj zdravlja
A ključnu ulogu u očuvanju cjelokupnog zdravlja i prevenciji najčešćih bolesti, poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, karcinoma i autoimunih poremećaja ima i prehrana. Kvalitetna prehrana, kako ističe nutricionistica dr. sc. Mirela Marić, određuje funkcionalnost organizma, energiju, otpornost imunosustava i ukupnu psihofizičku stabilnost. Unatoč tome, promjene prehrambenih navika opće populacije sporo se provode, što povećava rizik od kroničnih bolesti i pretilosti.
– Hrana nije samo gorivo za tijelo, ona je temelj zdravlja. Pravilna prehrana omogućuje optimalno funkcioniranje tijela i uma, jača imunitet i dugoročno smanjuje rizik od bolesti – naglašava nutricionistica.
Mediteranska prehrana, kaže, i dalje je znanstveno potvrđen model koji pozitivno utječe na zdravlje populacije. Obiluje svježim voćem i povrćem, cjelovitim žitaricama, ribom, orašastim plodovima i maslinovim uljem, uz ograničen unos prerađene hrane, šećera i zasićenih masnoća. Pridržavanje ovih načela smanjuje upalne procese, održava optimalnu tjelesnu masu i jača imunitet.
Individualni pristup prehrani, poručuje, dodatno poboljšava učinkovitost nutricionističkog djelovanja. Ciljane analize, uključujući laboratorijske testove i praćenje metabolizma, omogućuju precizno određivanje nutritivnih potreba svakog pojedinca. Na taj način, dodaje, moguće je prevenirati deficit vitamina i minerala, podržati probavni sustav, uravnotežiti unos makro- i mikronutrijenata te smanjiti rizik od kroničnih bolesti.
– Svaka osoba je drukčija i upravo individualizirani planovi prehrane omogućuju da nutritivne potrebe svakog organizma budu zadovoljene. To je ključno za prevenciju bolesti i dugoročno zdravlje – objašnjava dr. Marić.
Prehrana je ne samo preventivna, ističe, već i terapijska kategorija. U liječenju pretilosti i kroničnih bolesti važno je optimalno uskladiti nutritivne potrebe s terapijskim postupcima. Multidisciplinarni pristup, u kojem nutricionisti surađuju s liječnicima i drugim stručnjacima, omogućuje razvoj personaliziranih planova prehrane prilagođenih zdravstvenom stanju i životnom stilu. Redovita antropometrijska i laboratorijska analiza osigurava da se učinkovitost prehrane kontinuirano prati i optimizira.
Pravilna prehrana pozitivno utječe i na psihičko i emocionalno zdravlje. Kvalitetan unos esencijalnih nutrijenata podržava stabilnost neurotransmitera, raspoloženje i kognitivne funkcije, dok neuravnotežena prehrana i deficiti vitamina mogu pogoršati mentalno zdravlje i povećati osjetljivost na stres.
– Hrana izravno utječe na raspoloženje, energiju i mentalnu jasnoću. Kada su tijelo i mozak dobro hranjeni, lakše se nosimo sa stresom i svakodnevnim izazovima – objašnjava nutricionistica.
U konačnici, hrana je temelj prevencije i dugoročnog zdravlja. Kombinacija uravnotežene prehrane, kontinuiranog praćenja nutritivnog statusa, stručnog savjetovanja i multidisciplinarnog pristupa osigurava cjelovit odgovor na izazove modernog života. Pravilno odabrane namirnice, uz suplementaciju prema individualnim potrebama, omogućuju optimizaciju tjelesne funkcije, očuvanje imuniteta, prevenciju kroničnih bolesti i bolju kvalitetu života kroz sve životne faze.
– Možemo reći da je hrana je preventivna i terapijska kategorija, a pravilnim odabirom namirnica i usklađivanjem prehrane s individualnim potrebama možemo optimizirati funkcionalnost organizma, poduprijeti rad probavnog i imunosustava te smanjiti rizik od kroničnih bolesti. Imunitet u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti prehrane i odgovarajućem unosu makro- i mikronutrijenata, poput vitamina C, vitamina B6 i B12, vitamina D, cinka, folata i selena, koji imaju povoljan učinak na rad imunosustava. Zdravi način života i pravilan izbor prehrambenih namirnica, uz stručnu podršku i praćenje, smanjuju rizik od bolesti i dugoročno pridonose očuvanju zdravlja – zaključuje dr. Marić.
Mentalno zdravlje kao neodvojiv dio cjelokupnog blagostanja
Kada govorimo o zdravlju, najčešće se fokusiramo na ono fizičko te nerijetko zanemarujemo mentalno zdravlje koje, kako ističe psihologinja Bernarda Škegro, određuje način na koji živimo vlastiti život. Ono nije dodatak tjelesnom zdravlju, već je njegov neodvojiv dio jer se emocionalna stanja odražavaju na naše tjelesne procese, i obrnuto.
– Ako u obzir uzmemo definiciju zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, možemo zaključiti da osoba može biti fizički zdrava, međutim ako je anksiozna, depresivna i kronično iscrpljena, tada ne možemo govoriti o tome da je osoba zdrava. Mentalno zdravlje utječe na osjećaj zadovoljstva vlastitim životom, sposobnost prilagodbe promjenama, otpornost na stres, ali i kvalitetu naših odnosa. U današnje vrijeme, briga o mentalnom zdravlju jednako je važna kao i briga o tjelesnoj aktivnosti, prehrani i snu. Zanemarivanje mentalnog zdravlja može dovesti do dugoročnih posljedica koje se s vremenom odražavaju i na tijelo – objašnjava psihologinja Škegro.
Mentalno i tjelesno zdravlje, dodaje, duboko su povezani i međusobno se neprestano nadopunjuju. Tako, primjerice, dugotrajni stres, anksioznost ili depresija ne ostaju samo u glavi, već aktiviraju niz fizioloških procesa u tijelu.
– U psihološkoj praksi često se susrećem s osobama koje se javljaju zbog niza tjelesnih simptoma, koji nemaju organski uzrok, kao što su glavobolja, bolovi u leđima, problemi sa želucem, kronični umor. U podlozi se vrlo često nalaze emocionalna iscrpljenost, nerazriješeni stres, potisnute emocije… – ističe Škegro.
Tako osobe koje su mentalno, odnosno psihički zdrave, objašnjava, imaju veći osjećaj kontrole nad vlastitim fizičkim zdravljem, ali i bolju suradnju sa zdravstvenim osobljem, što u konačnici dovodi do bržeg oporavka od bolesti. Osobe čije je mentalno zdravlje narušeno ponekad se teže motiviraju za zdrave navike, redovite preglede i kontrole kod liječnika ili uzimanje terapije, što posljedično dovodi do sporijeg oporavka. No kada onda možemo reći da smo mentalno zdravi?
– Mentalno zdrava osoba nije ona koja ne pati, nego ona koja prepoznaje vlastite emocije, dopušta si ranjivost i ima kapacitet potražiti pomoć kada osjeti da je opterećenje preveliko. Česta je zabluda da mentalno zdravlje znači stalnu sreću ili odsutnost problema. Mentalno zdrava osoba doživljava cijeli spektar emocija, kao što su tuga, ljutnja, strah, radost… ali ih je sposobna regulirati te može tolerirati i neugodu. Život neminovno donosi tuge, gubitke i razočaranja, a mentalno zdravlje ne znači proživjeti takve trenutke bez boli i neugode, već ostati u kontaktu sa sobom i drugima čak i u takvim trenucima. Kroz život prolazimo kroz različite faze, nekad smo više ranjivi, a nekad imamo više snage i zato je važno znati da mentalno zdravlje nije statično i uvijek isto, već je riječ o procesu. Traženje psihološke pomoći u nekoj fazi života ne znači gubitak mentalnog zdravlja, već je pokazatelj psihološke zrelosti te zdravog stava prema sebi i vlastitoj dobrobiti. Briga o unutarnjem svijetu jednako je važna kao i briga o tijelu, a upravo u tome leži ključni korak prema zdravijem društvu – zaključuje psihologinja Škegro.
U očuvanju našeg cjelokupnog zdravlja jednako je važna i uloga emocionalnog zdravlja. Ono određuje našu sposobnost da prepoznamo i izrazimo osjećaje, nosimo se sa stresom te gradimo kvalitetne odnose s drugima. Za razliku od mentalnog zdravlja, koje se primarno odnosi na način razmišljanja i kognitivne procese, emocionalno zdravlje fokusira se na naša osjećanja i sposobnost njihova zdravog upravljanja.
Emocionalno zdravlje povezano je i sa socijalnim zdravljem jer ljudi koji razumiju i kontroliraju svoje emocije lakše razvijaju povjerenje, rješavaju konflikte i grade stabilne odnose. Takvo emocionalno blagostanje, napominju stručnjaci, ne samo da poboljšava međuljudske veze i otpornost na životne izazove već ima i direktan utjecaj na mentalno i fizičko zdravlje, smanjujući rizik od kroničnog stresa, bolesti srca i drugih problema te olakšavajući brži oporavak.
Briga o emocionalnom zdravlju ne znači izbjegavati negativne emocije, već razvijati sposobnost da ih prepoznamo, prihvatimo i konstruktivno izrazimo. Upravo ta vještina ključna je za održavanje ravnoteže između mentalnog, socijalnog i fizičkog zdravlja te predstavlja temelj uravnoteženog i ispunjenog života.
Kako informiranost štiti zdravlje?
Također, jedan od ključnih, ali često zanemarenih čimbenika očuvanja zdravlja je i zdravstvena pismenost. Ona ne podrazumijeva samo sposobnost čitanja zdravstvenih uputa ili pretraživanja informacija na internetu, kako ističu iz Svjetske zdravstvene organizacije, nego i razumijevanje zdravstvenih poruka, kritičko prosuđivanje njihove pouzdanosti te primjenu tog znanja u svakodnevnim životnim odlukama. Osobe s višom razinom zdravstvene pismenosti lakše se snalaze u zdravstvenom sustavu, pravodobno prepoznaju zdravstvene rizike i aktivnije sudjeluju u prevenciji bolesti.
Brojna istraživanja pokazuju da zdravstvena pismenost snažno utječe na zdravstveni status pojedinca, čak i više od prihoda, razine obrazovanja ili društvenog položaja. Niska zdravstvena pismenost povezana je s lošijim zdravstvenim ishodima, većom učestalošću kroničnih bolesti i produbljivanjem zdravstvenih nejednakosti. Istodobno, zdravstvena pismenost nije isključiva odgovornost pojedinca, već ovisi i o dostupnosti jasnih, razumljivih i pouzdanih informacija, kao i o načinu na koji zdravstveni sustav komunicira s građanima. Ulaganje u zdravstveno obrazovanje i jasnu komunikaciju stoga je jedno od najučinkovitijih dugoročnih ulaganja u zdravlje stanovništva.
Unapređenje zdravstvene pismenosti, prema smjernicama WHO-a, zahtijeva istodobno jačanje osobne i organizacijske razine. Zdravstvene ustanove mogu pridonijeti jasnijom komunikacijom, boljim organizacijskim procesima i kontinuiranom edukacijom zdravstvenih i obrazovnih djelatnika, kako bi se bolje odgovorilo na potrebe pacijenata i građana. Osobna zdravstvena pismenost jača se dostupnošću točnih i razumljivih informacija te sustavnim zdravstvenim obrazovanjem od najranije dobi. Procjena zdravstvene pismenosti u populaciji pomaže u oblikovanju učinkovitijih javnozdravstvenih politika, a dugoročno predstavlja jedno od najvažnijih ulaganja u zdravlje društva.
(Piše: Ida Balog)
