Zašto smo sve izloženiji stresu, kako on djeluje na tijelo i um te koji su prvi znakovi da je vrijeme potražiti stručnu pomoć.
Stres je danas postao gotovo „podrazumijevan“, dio svakodnevice koji nas prati u svim životnim ulogama. No, jedan njegov oblik sve se brže nameće kao posebno izazovan – digitalni stres. Za razliku od klasičnih stresora poput poslovnih rokova ili obiteljskih obveza, digitalni stres djeluje tiho, stalno i često neprimjetno. Neprekidna povezanost, beskrajni niz notifikacija, fenomen FoMO-a (straha od propuštanja) te konstantne usporedbe na društvenim mrežama aktiviraju naš stresni odgovor iz dana u dan, bez trenutka predaha. Upravo ta vječna dostupnost stvara osjećaj kao da nikada nismo potpuno „isključeni“. O toj modernoj, ali sve ozbiljnijoj prijetnji mentalnom zdravlju, okidačima stresa između različitih dobnih skupina i zanimanja te prvim znakovima da stres prelazi u stanje koje zahtijeva stručnu pomoć, razgovaramo s doc. prim. dr. sc. Stipom Drmićem, voditeljem Odjela za psihotraumu Klinike za psihijatriju KB Dubrava, ujedno i Referentnog centra Ministarstva zdravstva RH za poremećaje uzrokovane stresom.
Koliko stres koji dolazi iz digitalnog okruženja — primjerice zbog stalnog konzumiranja raznih sadržaja putem mobitela i društvenih mreža — utječe na mentalno zdravlje u usporedbi s uobičajenim izvorima stresa poput posla ili obitelji?
Zbog toga digitalni stres ne treba podcjenjivati. Klinički gledano, posljedice uključuju povećanu anksioznost, depresivne simptome, poremećaje spavanja i smanjenu kognitivnu učinkovitost. Posebno je problematično što digitalni stres briše granicu izme- đu privatnog i poslovnog života, čime se smanjuje mogućnost oporavka i regeneracije.
U kliničkoj praksi, postoje li obrasci ili situacije koje najčešće djeluju kao okidači stresa kod pacijenata – i razlikuju li se ti okidači između različitih dobnih skupina ili zanimanja?
Postoje i to vrlo prepoznatljivi obrasci. Okidači stresa jasno se razlikuju prema životnoj dobi i profesionalnom kontekstu. Kod djece i adolescenata dominantni su školski pritisci, vršnjački odnosi i digitalni utjecaji. Mladi odrasli najčešće navode nesigurnost vezanu uz zaposlenje, financijsku stabilnost i stambeno pitanje. Riječ je o stresu koji se rijetko manifestira kroz otvorenu paniku, ali je zato kroničan i iscrpljujući. U srednjoj životnoj dobi prevladavaju zahtjevi povezani s karijerom i obiteljskim obavezama. To je dob u kojoj se često javlja sindrom izgaranja, emocionalna iscrpljenost i osjećaj da se sve radi „na rezervi“. Kod starijih osoba stresori su vezani uz zdravstvene probleme, gubitak bliskih osoba i osjećaj socijalne izolacije. Po zanimanjima, najizloženiji su oni koji stalno rade s ljudima – zdravstveni djelatnici, učitelji, socijalni radnici… U profesionalnom smislu, zdravstveni djelatnici i osobe na rukovodećim pozicijama izloženi su kroničnom stresu zbog visokog radnog opterećenja, administrativnih zahtjeva i emocionalnog tereta odgovornosti. Bez obzira na dob ili zanimanje, zajednički je nazivnik osjećaj da su zahtjevi veći od vlastitih resursa. Kad se taj osjećaj održava predugo, stres postaje kroničan i prelazi u iscrpljenost.
Postoje razne tehnike suočavanja sa stresom. Po vašem mišljenju, koje tehnike pacijenti najbrže usvajaju i koje daju dugotrajne rezultate u svakodnevnom životu?
Najbrže se usvajaju tehnike koje su jednostavne i ne zahtijevaju posebne resurse: kontrolirano disanje, progresivna mišićna relaksacija i mindfulness vježbe. Ove metode učinkovito smanjuju fiziološku napetost i aktiviraju parasimpatički živčani sustav, što dovodi do brze redukcije stresa. Za dugoročne rezultate nužna je integracija strategija koje mijenjaju životne navike: redovita tjelesna aktivnost, strukturiranje vremena, kognitivno-bihevioralne tehnike i izgradnja kvalitetne socijalne podrške. Važno je naglasiti da emocionalno usmjereno suočavanje (npr. emocionalno prejedanje, distrakcija) pruža kratkotrajno olakšanje, ali ne rješava uzrok stresa.
Smatrate li da su mlađe generacije pod većim stresom nego prethodne generacije – koliko na to utje- ču društvene mreže i nesigurnost oko pitanja posla i stanovanja?
Nažalost, da. Empirijski podaci potvrđuju da su mlađe generacije, osobito generacija Z, pod značajno većim stresom. Uzroci uključuju ekonomsku nesigurnost, visoka očekivanja, stalnu usporedbu na društvenim mrežama i neizvjesnost oko budućnosti. Digitalni utjecaji dodatno pogoršavaju situaciju jer stvaraju iluziju povezanosti, dok istovremeno povećavaju osjećaj izolacije i nezadovoljstva. Burnout i anksiozni poremećaji učestaliji su kod mladih nego kod starijih skupina, a istraživanja pokazuju da gotovo četvrtina mladih zaposlenih opisuje svoj stres kao neupravljiv.
Društvene mreže dodatno pojačavaju taj pritisak, jer stvaraju iluziju da svi drugi žive bolje, uspješnije i sretnije. Obzirom da su u današnjem ubrzanom svijetu ljudi svakodnevno izloženi stresu – koji su prvi rani znakovi da stres prelazi u stanje koje zahtijeva stručnu pomoć?
Najraniji znakovi su često tihi i lako se zanemare. To su: stalna napetost, teškoće sa spavanjem, zaboravljivost, osjećaj iscrpljenosti i tjelesne tegobe bez jasnog medicinskog uzroka (glavobolje, probavne smetnje, bolovi u mišićima). Ako osoba osjeća da stalno „gura“, ali uz sve veći napor i manju učinkovitost, to je već znak da se obrambeni mehanizmi iscrpljuju. Sljedeća faza su emocionalne promjene – razdražljivost, povlačenje od drugih, pad motivacije, gubitak interesa za stvari koje su prije veselile. Ako simptomi traju dulje od nekoliko tjedana ili značajno narušavaju svakodnevno funkcioniranje, nužno je potražiti stručnu pomoć psihologa ili psihijatra kako bi se spriječile ozbiljnije posljedice poput depresije ili posttraumatskog stresnog poremećaja. Važno je naglasiti da traženje pomoći nije znak slabosti, nego snage i svjesnosti. Prepoznati da nam je potreban odmor i podrška prvi je korak prema oporavku.
