Upala sluznice usta, poznata i kao stomatitis, može drastično narušiti kvalitetu života otežavajući osnovne funkcije poput jela, govora, pa čak i spavanja. Saznajte kako na vrijeme prepoznati simptome, koji su najčešći uzroci ovog neugodnog stanja te koje su najučinkovitije metode liječenja za brz i siguran oporavak.
Upala sluznice usta, u medicinskoj terminologiji prepoznata kao stomatitis ili oralni mukozitis, predstavlja iznimno neugodno patološko stanje koje karakterizira upala i intenzivno crvenilo unutar usne šupljine. Ovo stanje nije samo estetski problem, već zdravstveni izazov koji može uzrokovati značajnu bol te ozbiljne poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju, uključujući probleme s govorom, konzumacijom hrane i pića, a u težim slučajevima i poremećaje spavanja. Upalni proces može zahvatiti gotovo sve dijelove usne šupljine, šireći se na unutarnju stranu obraza, desni, unutarnju stranu usana te površinu jezika. Iako se često zanemaruje kao prolazna tegoba, stomatitis zahtijeva pažnju jer nelagoda koju uzrokuje može varirati od blage iritacije do iscrpljujuće boli koja zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju i prilagodbu životnih navika dok se sluznica u potpunosti ne regenerira.
Vidljivo crvenilo i oticanje sluznice
Prepoznavanje simptoma ključno je za pravovremeno djelovanje, a klinička slika upale sluznice usta može biti vrlo raznolika. Najčešći i najočitiji znakovi uključuju vidljivo crvenilo i oticanje sluznice, pri čemu jezik može postati bijelo obložen, dok usne mogu djelovati uvećano i otečeno. Pacijenti se gotovo uvijek žale na bol i iritaciju koja se javlja na obrazima, desnima ili jeziku, a nerijetko se pojavljuju i specifične promjene u obliku crvenih mrlja, mjehurića ili bolnih ulceracija, odnosno ranica. Te ranice često imaju karakterističan izgled s bijelim ili žutim središnjim slojem okruženim crvenom bazom, što ih čini lako prepoznatljivima. Osim vizualnih promjena, prisutan je i subjektivan osjećaj pečenja u ustima, stanje poznato kao oralna disestezija, te pojačano krvarenje desni koje su upaljene i reagiraju krvarenjem čak i na najmanji dodir. Uz lokalne simptome, često se javlja pojačano lučenje sline, neugodan zadah, osjećaj truleži ili gorčine u ustima, a u težim slučajevima i opći simptomi poput povišene tjelesne temperature, gubitka apetita i uvećanih regionalnih limfnih čvorova.
Osim vizualnih promjena, prisutan je i subjektivan osjećaj pečenja u ustima, stanje poznato kao oralna disestezija, te pojačano krvarenje desni koje su upaljene i reagiraju krvarenjem čak i na najmanji dodir.
Razumijevanje uzroka stomatitisa prvi je korak prema prevenciji i liječenju, a etiologija ovog stanja iznimno je široka. Infekcije su jedan od vodećih uzroka, pri čemu bakterije, virusi poput herpes simplex i varicella-zoster virusa, te gljivice kao što je Candida albicans igraju glavnu ulogu. Osim mikrobioloških uzročnika, sluznica je često žrtva mehaničkih, kemijskih i termičkih podražaja. Oštećenja zaštitnog sloja mogu nastati uslijed konzumacije grube hrane, uboda stranih tijela poput ribljih kostiju, opeklina uzrokovanih vrućim napitcima ili kemijskih ozljeda kiselinama i bazama. Također, nepravilne zubne proteze, aparatići ili pregrubo četkanje zubi mogu mehanički traumatizirati tkivo. Ne treba zanemariti ni sistemske bolesti; stomatitis može biti manifestacija anemije, dijabetesa, HIV infekcije, celijakije ili nedostatka ključnih nutrijenata poput vitamina B12, folne kiseline, željeza i cinka. Posebnu kategoriju čine pacijenti na terapiji raka, gdje kemoterapija i zračenje izravno oštećuju stanice sluznice koje se brzo dijele, uzrokujući težak oblik oralnog mukozitisa.
Ispiranje usta blagim otopinama poput čaja od kadulje, kamilice ili vodenog peroksida može značajno ublažiti nelagodu.
Liječenje upale sluznice usta primarno ovisi o težini simptoma i uzroku, no osnova svakog terapijskog pristupa je uklanjanje lokalnih nadražaja i provođenje pedantne oralne higijene. Prva linija obrane često uključuje promjenu prehrane; preporučuje se konzumacija mekane, kašaste i dobro kuhane hrane bogate bjelančevinama, dok se strogo mora izbjegavati tvrda, začinjena, prevruća ili prehladna hrana koja dodatno iritira oštećeno tkivo. Ispiranje usta blagim otopinama poput čaja od kadulje, kamilice ili vodenog peroksida može značajno ublažiti nelagodu. U lokalnoj terapiji često se koriste antiseptički lijekovi dostupni bez recepta, koji djeluju protiv širokog spektra bakterija, virusa i gljivica, smirujući upalni proces. Također, primjena anestetskih krema ili otopina s lidokainom pomaže u kratkoročnom suzbijanju boli, dok sredstva s pantenolom ili vitaminom A potiču bržu epitelizaciju i zacjeljivanje ranica. Prirodni saveznici u borbi protiv stomatitisa uključuju med, žvakanje svježeg celera ili lišća bosiljka, koji svojim umirujućim svojstvima mogu olakšati simptome.
Farmakološki pristup i očekivano vrijeme oporavka
Kada opće mjere i lokalna higijena nisu dovoljni, ili kada je riječ o specifičnim infekcijama, liječnici propisuju ciljane lijekove. Kod dokazanih bakterijskih infekcija, ponekad na temelju antibiograma, uvode se antibiotici, dok se za gljivične infekcije uzrokovane kandidom koriste antimikotici u obliku gela ili sistemske terapije. Virusne infekcije, posebice one herpetične, tretiraju se antivirusnim lijekovima koji skraćuju tijek bolesti. U određenim situacijama, kako bi se smirila burna upalna reakcija, lokalno se mogu primijeniti i kortikosteroidi. Kod pacijenata koji prolaze kroz onkološko liječenje, prevencija je ključna; metode poput krioterapije (držanje komadića leda u ustima) i primjena keratinocitnog faktora rasta pokazale su se učinkovitima u smanjenju rizika od razvoja teškog mukozitisa. Redoviti pregledi kod stomatologa nužni su ne samo za liječenje, već i za otkrivanje potencijalnih sistemskih uzroka koji se manifestiraju u usnoj šupljini.
Najkompleksniji je oporavak kod oralnog mukozitisa uzrokovanog kemoterapijom; simptomi se obično javljaju 5 do 10 dana nakon početka terapije i mogu trajati od jednog do šest tjedana, a ponekad i duže, ovisno o dozi i vrsti liječenja.
Vrijeme potrebno za potpuno izlječenje varijabilno je i ovisi o vrsti upale. Benigne ranice obično prestaju boljeti čim započne proces cijeljenja, dok uobičajene afte prolaze same od sebe unutar tjedan dana. S druge strane, herpesni stomatitis može potrajati i do dva tjedna, uzrokujući veću nelagodu. Najkompleksniji je oporavak kod oralnog mukozitisa uzrokovanog kemoterapijom; simptomi se obično javljaju 5 do 10 dana nakon početka terapije i mogu trajati od jednog do šest tjedana, a ponekad i duže, ovisno o dozi i vrsti liječenja. U tim slučajevima, simptomi se povlače tek nekoliko tjedana nakon završetka ciklusa terapije, kada se imunološki sustav i stanice sluznice počnu oporavljati. Bez obzira na uzrok, strpljenje i dosljednost u terapiji ključni su za povratak zdravog osmijeha. ( Ordinacija.hr )
