Kada bliska osoba dobije dijagnozu raka, mnogi od nas se zalede, ne znajući što reći ili učiniti. No, najgora stvar koju možete napraviti je nestati, a najvažnija je pokazati iskrenu brigu i biti spreman slušati
Suočavanje s dijagnozom raka potresno je iskustvo koje ne pogađa samo oboljelu osobu, već i čitav krug njezine obitelji i prijatelja. U tim trenucima, mnogi se osjećaju nesigurno, uplašeno i ne znaju kako ispravno reagirati ili što reći. Taj osjećaj nelagode može dovesti do najgore moguće reakcije – izbjegavanja i povlačenja. Važno je upamtiti da rak sam po sebi stvara osjećaj izolacije, a vaša prisutnost, čak i u tišini, može značiti više od bilo koje izgovorene riječi. Ne morate imati savršen odgovor ili rješenje; ključno je pobijediti vlastitu nesigurnost i pokazati osobi da nije sama u svojoj borbi.
Osoba s dijagnozom raka može prolaziti kroz čitav spektar emocija, od bijesa i straha do tuge i osjećaja krivnje, i sve su te reakcije normalne. Ponekad je najveća podrška samo sjediti uz nekoga u tišini.
Najvažnija vještina koju možete ponuditi jest aktivno slušanje. Dopustite oboljeloj osobi da vodi razgovor i govori o onome što želi, kada to želi. Vaš zadatak nije davati savjete, umanjivati njezine strahove ili je na silu oraspoložiti. Umjesto toga, pokušajte čuti i razumjeti kako se osjeća. Osoba s dijagnozom raka može prolaziti kroz čitav spektar emocija, od bijesa i straha do tuge i osjećaja krivnje, i sve su te reakcije normalne. Ponekad je najveća podrška samo sjediti uz nekoga u tišini, dati mu do znanja da je u redu plakati i da ne mora biti snažan pred vama.
Ako niste sigurni što reći, iskrenost je najbolji pristup. Rečenice poput “Ne znam što točno reći, ali želim da znaš da mi je stalo” ili “Žao mi je što prolaziš kroz ovo, mislim na tebe” pokazuju iskrenu sućut bez davanja lažnih obećanja. Umjesto općenite ponude “Javi ako ti što treba”, koja teret prebacuje na oboljelu osobu, ponudite konkretnu i praktičnu pomoć. Predložite da ih odvezete na terapiju, skuhate im nekoliko obroka za zamrzivač, obavite kupovinu namirnica, prošećete psa ili pričuvate djecu. Takve geste pokazuju da ste zaista spremni pomoći i olakšati im svakodnevne obveze koje u tom razdoblju mogu postati ogroman teret.
Svaka je dijagnoza jedinstvena, stoga izbjegavajte i usporedbe s drugim ljudima koje poznajete, a koji su imali rak. Njihove priče, čak i ako su dobronamjerne, mogu izazvati dodatni strah ili lažnu nadu.
Jednako je važno znati što ne treba reći. Izbjegavajte klišeje i fraze koje zvuče utješno, ali zapravo umanjuju ozbiljnost situacije i osjećaje oboljele osobe. Rečenice poput “Sve će biti u redu”, “Moraš biti pozitivan” ili “Barem gubiš na težini” mogu stvoriti pritisak da se osoba mora osjećati ili ponašati na određeni način. Posebno je štetna izjava “Znam točno kako se osjećaš”, osim ako i sami niste prošli kroz identično iskustvo. Svaka je dijagnoza jedinstvena, stoga izbjegavajte i usporedbe s drugim ljudima koje poznajete, a koji su imali rak. Njihove priče, čak i ako su dobronamjerne, mogu izazvati dodatni strah ili lažnu nadu.
Granice, privatnost i ‘normalan’ život
Poštovanje granica ključno je za održavanje zdravog odnosa. Dopustite osobi da odluči koliko informacija o svojoj bolesti želi podijeliti i s kime. Nikada nemojte prenositi vijesti o nečijoj dijagnozi bez izričitog dopuštenja. Važno je zapamtiti da osoba s rakom ne želi da je njezina bolest definira. Stoga se potrudite održati odnos što normalnijim. Razgovarajte o svakodnevnim temama, poslu, hobijima, podijelite neku šalu ako je trenutak prikladan i uključite ih u društvene aktivnosti kao i prije. Također, suzdržite se od komentiranja fizičkog izgleda, poput “Izgledaš blijedo” ili “Smršavio si”, jer je osoba toga itekako svjesna. Umjesto toga, ako izgledaju dobro, recite im to.
Rječnik koji stvara pritisak i vlastite emocije
Iako se često koristi u najboljoj namjeri, rječnik koji rak opisuje kao “bitku” ili oboljele kao “ratnike” i “borce” mnogima stvara pritisak. Takve metafore impliciraju da ishod bolesti ovisi isključivo o snazi volje pacijenta, što može dovesti do osjećaja krivnje ako liječenje ne bude uspješno. Umjesto toga, usredotočite se na osobu, a ne na njezinu bolest, i podržite je na putu kroz liječenje. Također, važno je da se i vi nosite s vlastitim emocijama. Normalno je osjećati tugu, strah ili ljutnju, ali pokušajte te osjećaje procesuirati dalje od oboljele osobe kako je ne biste dodatno opteretili. Vaša smirena i stabilna prisutnost bit će joj najveća podrška, a resurse za pomoć možete potražiti i u brojnim organizacijama ili registriranim udrugama.
( Ordinacija.hr )
