Nova istraživanja pokazuju da tinta iz tetovaža može potaknuti upalne reakcije, utjecati na limfne čvorove i mijenjati imunološki odgovor, a znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti dugoročne posljedice.
Od diskretnih tetovaža na zapešću do velikih i šarenih rukava, tetoviranje je danas uobičajen oblik izražavanja. Iako osobno značenje tetovaže često ima veliku emocionalnu vrijednost, njezin utjecaj na zdravlje, osobito na imunološki sustav, puno je manje vidljiv i još uvijek nedovoljno istražen.
Jednom kada tinta uđe u tijelo, piše ScienceAlert, ona ne ostaje trajno na mjestu uboda. Pigmenti se ispod kože ponašaju kao strane čestice te stupaju u složene interakcije s imunološkim sustavom, čije posljedice znanstvenici tek počinju razumijevati.
Što se zapravo nalazi u tintama za tetoviranje?
Tetovaže se općenito smatraju sigurnima, no sve je više dokaza da tinte za tetoviranje nisu biološki neutralne. Ključno pitanje, kako ističe Manal Mohammed, viša predavačica i medicinska mikrobiologija s Sveučilišta Westminster, više nije unose li tetovaže strane tvari u organizam, već koliko su te tvari potencijalno toksične i kakav mogu imati učinak na zdravlje tijekom godina.
Tinte za tetoviranje složene su kemijske mješavine. Osim pigmenata koji daju boju, sadrže tekuće nosače, konzervanse za sprječavanje rasta mikroorganizama te određenu količinu nečistoća. Zabrinjava činjenica da su mnogi pigmenti koji se danas koriste prvotno razvijeni za industrijsku primjenu – primjerice za boje automobila, plastiku ili tonere za pisače – a ne za unošenje u ljudsko tkivo.
Neke tinte sadrže i tragove teških metala poput nikla, kroma, kobalta, a ponekad i olova. Ti metali poznati su po tome da mogu izazvati alergijske reakcije, osjetljivost imunološkog sustava i, pri određenim razinama izloženosti, toksične učinke.
Osim metala, tinte mogu sadržavati organske kemijske spojeve, uključujući azo-boje i policikličke aromatske ugljikovodike (PAH).
Potencijalno štetni spojevi u bojama
Azo-boje su sintetska bojila koja se široko koriste u tekstilnoj i plastičnoj industriji. Pod određenim uvjetima, primjerice tijekom dugotrajnog izlaganja sunčevoj svjetlosti ili prilikom laserskog uklanjanja tetovaža, mogu se razgraditi u aromatske amine, spojeve koji su u laboratorijskim istraživanjima povezani s razvojem raka i genetskim oštećenjima.
Policiklički aromatski ugljikovodici nastaju pri nepotpunom izgaranju organske tvari te se nalaze u čađi, ispušnim plinovima i zagorenoj hrani. Crne tinte, koje se često proizvode od ugljične čađe, mogu sadržavati ove spojeve, od kojih su neki klasificirani kao kancerogeni.
Zanimljivo je da su obojene tinte, osobito crvena, žuta i narančasta, češće povezane s alergijskim reakcijama i kroničnim upalama. Razlog tome leži u metalnim solima i azo-pigmentima koji se s vremenom mogu razgraditi u potencijalno toksične tvari.
Kako imunološki sustav reagira na tetovažu?
Tetoviranje podrazumijeva ubrizgavanje tinte duboko u dermis, sloj kože ispod površine. Imunološki sustav prepoznaje čestice pigmenta kao strano tijelo i pokušava ih ukloniti. No budući da su čestice prevelike, one ne mogu biti u potpunosti razgrađene. Umjesto toga, ostaju zarobljene unutar stanica kože, što tetovaže čini trajnim.
Međutim, tinta ne ostaje isključivo u koži. Istraživanja su pokazala da se čestice pigmenta mogu kretati kroz limfni sustav i nakupljati u limfnim čvorovima – ključnim strukturama koje sudjeluju u filtriranju imunoloških stanica i koordinaciji imunološkog odgovora.
Dugoročni učinci nakupljanja tinte u limfnim čvorovima još nisu u potpunosti razjašnjeni, ali s obzirom na njihovu važnu ulogu u obrani organizma, znanstvenici upozoravaju na mogući rizik dugotrajne izloženosti metalima i organskim toksinima.
Tetovaže i učinkovitost cjepiva
Nedavna istraživanja ukazuju na to da neki pigmenti za tetoviranje mogu utjecati na imunološku aktivnost, potaknuti upalne procese te čak smanjiti učinkovitost određenih cjepiva.
Znanstvenici su utvrdili da imunološke stanice u koži „preuzimaju“ tintu. Kada te stanice odumru, oslobađaju signale koji održavaju imunološki sustav u aktiviranom stanju, što može dovesti do upale u obližnjim limfnim čvorovima i do dva mjeseca.
U jednom istraživanju zabilježeno je da prisutnost tinte na mjestu cijepljenja može promijeniti imunološki odgovor, ovisno o vrsti cjepiva. Konkretno, primijećen je slabiji odgovor na cjepivo protiv COVID-19. Važno je naglasiti da to ne znači da su cjepiva zbog tetovaža nesigurna, već da pigmenti mogu, u određenim okolnostima, ometati imunološku signalizaciju – način na koji imunološke stanice međusobno komuniciraju.
Postoji li povezanost s rakom?
Trenutačno ne postoje čvrsti epidemiološki dokazi koji bi tetovaže izravno povezali s pojavom raka kod ljudi. Ipak, laboratorijska istraživanja i studije na životinjama ukazuju na potencijalne rizike. Određeni pigmenti mogu se s vremenom razgraditi, osobito pod utjecajem UV zračenja ili tijekom laserskog uklanjanja tetovaža, pri čemu nastaju toksični, pa čak i kancerogeni spojevi.
S obzirom na to da se mnogi oblici raka razvijaju desetljećima, ove je rizike teško proučavati, osobito jer je masovno tetoviranje relativno nov trend.
Najčešći zdravstveni problemi povezani s tetovažama
Najbolje dokumentirani zdravstveni rizici tetovaža su alergijske i upalne reakcije. Crvena tinta posebno se povezuje s dugotrajnim svrbežom, oticanjem i pojavom granuloma – malih upalnih čvorića koji nastaju kada imunološki sustav pokušava izolirati tvar koju ne može ukloniti.
Takve se reakcije mogu pojaviti mjesecima ili čak godinama nakon tetoviranja, a često ih potiču izlaganje suncu ili promjene u radu imunološkog sustava. Kronična upala povezuje se s oštećenjem tkiva i povećanim rizikom od raznih bolesti, zbog čega osobe s autoimunim bolestima ili oslabljenim imunitetom trebaju biti posebno oprezne.
Rizik od infekcija i problem regulacije
Kao i svaki postupak koji probija kožu, tetoviranje nosi rizik od infekcije. Neadekvatni higijenski uvjeti mogu dovesti do infekcija bakterijama poput Staphylococcus aureus, prijenosa hepatitisa B i C te, u rijetkim slučajevima, atipičnih mikobakterijskih infekcija.
Dodatni problem predstavlja nedostatak stroge i ujednačene regulacije. U mnogim zemljama tinte za tetoviranje regulirane su znatno slabije od kozmetičkih ili medicinskih proizvoda, a proizvođači nisu uvijek obvezni navesti potpuni sastav. Iako je Europska unija uvela stroža ograničenja za opasne tvari u tintama, globalni nadzor i dalje je neujednačen.
Što to znači za osobe s tetovažama?
Za većinu ljudi tetovaže ne uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme, no važno je naglasiti da nisu potpuno bez rizika. One unose u organizam kemijske tvari koje nisu namijenjene dugotrajnom boravku u ljudskom tkivu.
Glavna zabrinutost odnosi se na kumulativnu izloženost. Što su tetovaže veće, brojnije i šarenije, to je veće ukupno kemijsko opterećenje organizma. U kombinaciji sa sunčevim zračenjem, starenjem, promjenama u imunološkom sustavu ili laserskim uklanjanjem tetovaža, moguće su posljedice koje znanost još nije u potpunosti razjasnila.
Tetovaže su snažan oblik samoizražavanja, ali ujedno predstavljaju cjeloživotnu kemijsku izloženost. Iako trenutačni dokazi ne upućuju na široko rasprostranjenu opasnost, sve veći broj istraživanja otvara važna pitanja o toksičnosti, utjecaju na imunološki sustav i dugoročnom zdravlju – pitanja koja će u budućnosti zahtijevati dodatna istraživanja, bolju regulaciju i veću transparentnost.
(Ordinacija.hr)
