Test klirensa kreatinina ključan je pokazatelj funkcije bubrega, a provodi se kombinacijom uzorka krvi i 24-satnog urina. Iako se može činiti kompliciranim, neophodan je za dijagnosticiranje i praćenje bubrežnih bolesti te prilagodbu terapije.
Kada liječnik želi dobiti precizan uvid u rad bubrega, jedan od najpouzdanijih alata koji mu stoji na raspolaganju jest test klirensa kreatinina. Kreatinin je kemijski nusprodukt koji nastaje prirodnom razgradnjom mišićnog tkiva tijekom svakodnevnih aktivnosti. Zdravi bubrezi neprestano filtriraju kreatinin iz krvi i izlučuju ga putem urina. Mjerenjem i usporedbom razine ove tvari u krvi i urinu, liječnici mogu procijeniti brzinu glomerularne filtracije (GFR), odnosno koliko učinkovito bubrezi pročišćavaju krv od otpadnih tvari. Upravo ta usporedba daje ovom testu prednost pred jednostavnijom pretragom kreatinina samo iz krvi, jer nudi potpuniju i točniju sliku bubrežne funkcije.
Urin tijekom 24 sata
Sam postupak testiranja sastoji se od dva dijela koja se provode unutar 24 sata. Prvi dio je rutinsko vađenje krvi, najčešće iz vene na ruci, kako bi se odredila razina kreatinina u serumu. Drugi, zahtjevniji dio, podrazumijeva sakupljanje cjelokupnog urina tijekom 24 sata. Proces započinje ujutro, kada pacijent prvo jutarnje mokrenje odbacuje, ali zabilježi točno vrijeme. Nakon toga, tijekom sljedeća 24 sata, sav urin, uključujući i prvo jutarnje mokrenje sljedećeg dana, prikuplja se u posebnu, čistu posudu dobivenu u laboratoriju. Izuzetno je važno prikupiti svu količinu urina jer svako propuštanje može dovesti do netočnih rezultata. Tijekom prikupljanja, posudu s urinom potrebno je čuvati na hladnom i tamnom mjestu, najčešće u hladnjaku.
Ovaj se test preporučuje pacijentima kod kojih postoji sumnja na oštećenje bubrežne funkcije ili neku bubrežnu bolest. Liječnik ga može zatražiti ako pacijent ima simptome poput oticanja ruku i nogu, stalnog umora, svrbeža kože, gubitka apetita ili primjetnih promjena u učestalosti i izgledu urina
Ovaj se test preporučuje pacijentima kod kojih postoji sumnja na oštećenje bubrežne funkcije ili neku bubrežnu bolest. Liječnik ga može zatražiti ako pacijent ima simptome poput oticanja ruku i nogu, stalnog umora, svrbeža kože, gubitka apetita ili primjetnih promjena u učestalosti i izgledu urina. Također, klirens kreatinina koristi se za probir i redovito praćenje osoba koje imaju povišen rizik od razvoja bubrežnih bolesti. U tu rizičnu skupinu spadaju osobe s dijabetesom, visokim krvnim tlakom ili obiteljskom poviješću bubrežnih oboljenja. Test je neprocjenjiv i za praćenje napretka već dijagnosticirane bolesti, procjenu uspješnosti liječenja te za provjeru kako određeni lijekovi, koji mogu biti štetni za bubrege, utječu na njihovu funkciju.
Smanjena vrijednost obično upućuje na to da bubrezi ne filtriraju krv dovoljno učinkovito, što može biti znak oštećenja bubrega, infekcije, smanjenog protoka krvi ili čak začepljenja mokraćnih puteva.
Nakon što laboratorij analizira uzorke krvi i urina, izračunava se klirens kreatinina, a rezultat se najčešće izražava u mililitrima u minuti (mL/min). Ta vrijednost pokazuje koliko mililitara krvi bubrezi uspiju očistiti od kreatinina u jednoj minuti. Smanjena vrijednost obično upućuje na to da bubrezi ne filtriraju krv dovoljno učinkovito, što može biti znak oštećenja bubrega, infekcije, smanjenog protoka krvi ili čak začepljenja mokraćnih puteva. Ipak, važno je znati da na razinu kreatinina utječu i drugi čimbenici poput dobi, spola, tjelesne težine i mišićne mase. Primjerice, bodybuilderi mogu imati prirodno više vrijednosti, dok starije osobe s manje mišićne mase mogu imati niže. Zbog toga je ključno da nalaz uvijek interpretira liječnik, koji će ga sagledati u kontekstu cjelokupnog zdravlja pacijenta.
Koliko često se test provodi i gdje?
Učestalost provođenja testa klirensa kreatinina nije fiksno određena, već ovisi o individualnom stanju pacijenta i preporuci liječnika. Budući da se test često koristi za praćenje stanja, ponavlja se prema potrebi kako bi se nadzirala progresija bubrežne bolesti ili odgovor na liječenje. Pacijenti s kroničnim stanjima mogu ga raditi češće od onih kod kojih se radi o jednokratnoj provjeri. Test je široko dostupan i može se obaviti u brojnim javnim zdravstvenim ustanovama, kao i u privatnim laboratorijima i poliklinikama, što pacijentima omogućuje fleksibilnost pri odabiru mjesta testiranja. Iako za privatne laboratorije nije potrebna uputnica, konzultacija s liječnikom koji će pravilno protumačiti rezultate uvijek je preporučena.
( Ordinacija.hr )
