Kada temperature padnu, ljudsko tijelo ulazi u tihu borbu za preživljavanje koje često nismo ni svjesni dok ne postane kritično. Prepoznavanje ranih i suptilnih znakova pothlađenosti može značiti razliku između života i smrti, stoga je ključno razumjeti što se točno događa u našem organizmu kada je izložen ekstremnoj hladnoći.
Hipotermija je stanje koje nastupa mnogo brže i podmuklije nego što većina ljudi pretpostavlja, a definira se kao pad tjelesne temperature ispod 35 stupnjeva Celzijusa, što je granica na kojoj vitalni organi počinju gubiti svoju funkcionalnost. Iako je normalna tjelesna temperatura oko 37 stupnjeva, tijelo posjeduje sofisticirane mehanizme za regulaciju topline, no kada je gubitak topline brži od njezine proizvodnje, sustav se počinje urušavati. Do ovog stanja ne dolazi samo na ekstremnim minusima; ono se može dogoditi i na temperaturama iznad nule ako je osoba mokra, iscrpljena ili izložena jakom vjetru koji ubrzano odvodi toplinski omotač s površine kože. Voda je posebno opasan medij jer odvodi tjelesnu toplinu čak 25 puta brže od zraka, zbog čega pad u hladnu vodu ili nošenje mokre odjeće predstavlja jednu od najsmrtonosnijih prijetnji tijekom zimskih mjeseci. Kada temperatura jezgre tijela počne padati, organizam automatski žrtvuje periferiju kako bi spasio vitalne organe – srce, pluća i mozak – što dovodi do drastičnih promjena u fiziologiji koje žrtva često nije u stanju sama prepoznati.
Prva linija obrane tijela protiv hladnoće je drhtanje
Prva linija obrane tijela protiv hladnoće je drhtanje, koje predstavlja automatski pokušaj mišića da brzom kontrakcijom stvore toplinu, no to je ujedno i prvi znak da se tijelo bori s održavanjem temperature. U ovoj fazi, poznatoj kao blaga hipotermija, osoba je još uvijek pri svijesti, ali se mogu primijetiti suptilne promjene poput ubrzanog disanja, bljedila kože i hladnih ekstremiteta. Kako se krvne žile u rukama i nogama sužavaju u procesu vazokonstrikcije kako bi toplu krv zadržale u središtu tijela, dolazi do gubitka fine motorike, što se manifestira nespretnošću, ispadanjem predmeta iz ruku ili poteškoćama pri zakopčavanju gumba. Liječnici često koriste mnemotehniku koja uključuje “spoticanje, mrmljanje i petljanje” kao ključne indikatore da je osoba ušla u opasnu zonu. Nažalost, kako se stanje pogoršava, drhtanje može prestati, što je iznimno loš znak koji ukazuje na to da je tijelo iscrpilo svoje energetske rezerve i više se ne može aktivno zagrijavati, čime se otvaraju vrata prema umjerenoj i teškoj hipotermiji gdje su šanse za preživljavanje bez hitne medicinske intervencije drastično smanjene.
Najopasniji aspekt hipotermije leži u njezinom djelovanju na mozak i živčani sustav, jer pad temperature uzrokuje usporavanje kognitivnih funkcija, što dovodi do zbunjenosti, loše procjene situacije i rizičnog ponašanja. Osoba koja pati od pothlađenosti često postaje apatična, pospana ili dezorijentirana, a njezin govor postaje nerazgovijetan i mumljav, što promatrači ponekad pogrešno mogu protumačiti kao znak alkoholiziranosti. U fazama teške hipotermije, kada tjelesna temperatura padne ispod 27 stupnjeva, mogu se javiti bizarne reakcije poput “paradoksalnog svlačenja”, fenomena u kojem dezorijentirana žrtva, unatoč smrzavanju, počinje skidati odjeću sa sebe zbog lažnog osjećaja vrućine uzrokovanog paralizom živaca koji kontroliraju krvne žile.
Smrznuto tkivo u početku može biti crveno i bolno, no s vremenom postaje bijelo, sivo ili plavičasto te gubi osjet, što je znak da se u stanicama formiraju kristali leda koji uzrokuju trajna oštećenja. Kombinacija hipotermije i smrzotina zahtijeva iznimno oprezno postupanje jer grubo rukovanje ili trljanje smrznutih dijelova tijela može uzrokovati dodatna oštećenja tkiva.
Osim sistemskog pada temperature, izlaganje hladnoći uzrokuje i lokalne ozljede tkiva poznate kao smrzotine, koje se najčešće javljaju na izloženim dijelovima poput nosa, ušiju, prstiju na rukama i nogama. Smrznuto tkivo u početku može biti crveno i bolno, no s vremenom postaje bijelo, sivo ili plavičasto te gubi osjet, što je znak da se u stanicama formiraju kristali leda koji uzrokuju trajna oštećenja. Kombinacija hipotermije i smrzotina zahtijeva iznimno oprezno postupanje jer grubo rukovanje ili trljanje smrznutih dijelova tijela može uzrokovati dodatna oštećenja tkiva i oslobađanje hladne krvi iz ekstremiteta natrag u srce, što može izazvati smrtonosne srčane aritmije. Važno je naglasiti da alkohol, suprotno uvriježenom mišljenju, ne pomaže u zagrijavanju; on širi krvne žile i ubrzava gubitak topline, istovremeno smanjujući sposobnost tijela da drhti, čime se rizik od smrzavanja značajno povećava.
Pravilna prva pomoć
U trenutku kada posumnjate da netko pati od hipotermije, hitna medicinska pomoć je apsolutni prioritet, no postupci poduzeti dok se čeka dolazak stručnjaka mogu biti presudni za preživljavanje. Prvi korak je nježno premještanje osobe u toplo i suho okruženje, zaštićeno od vjetra i hladnoće, pri čemu treba izbjegavati nagle pokrete koji bi mogli destabilizirati srčani ritam. Ako je odjeća mokra, mora se odmah, ali pažljivo ukloniti i zamijeniti suhim pokrivačima, kaputima ili dekama, pri čemu je ključno pokriti glavu i vrat jer se preko njih gubi velika količina topline. Aktivno zagrijavanje treba provoditi postupno, fokusirajući se na središnji dio tijela – prsa, vrat i prepone – koristeći tjelesnu toplinu druge osobe ili tople (nikako vruće) obloge, pazeći da se ne uzrokuju opekline na koži koja je izgubila osjet.
Nikako se ne smije pokušavati zagrijavanje uranjanjem u vruću kupku ili korištenjem direktnih izvora topline poput grijalica neposredno uz kožu, jer to može dovesti do šoka ili oštećenja tkiva.
Ako je osoba pri svijesti i sposobna gutati, davanje toplih, slatkih i bezalkoholnih napitaka može pomoći u podizanju tjelesne temperature iznutra i osiguravanju potrebne energije za metabolizam. Nikako se ne smije pokušavati zagrijavanje uranjanjem u vruću kupku ili korištenjem direktnih izvora topline poput grijalica neposredno uz kožu, jer to može dovesti do šoka ili oštećenja tkiva. Kod osoba koje su bez svijesti i ne pokazuju znakove života, potrebno je provjeravati disanje i puls puno duže nego inače, ponekad i do jedne minute, jer hipotermija može ekstremno usporiti vitalne funkcije. U takvim slučajevima, ako ste obučeni, započinje se s reanimacijom koja se ne smije prekidati sve dok medicinsko osoblje ne preuzme brigu. ( Ordinacija.hr )
