Tetanus, poznat i kao zli grč, ozbiljna je i potencijalno smrtonosna bakterijska infekcija za koju ne postoji lijek, a zaštita cjepivom s vremenom slabi. Zbog toga je ključno znati kada je vrijeme za docjepljivanje, osobito nakon ozljede.
Tetanus je opasna bolest koju uzrokuje bakterija Clostridium tetani, čije se spore nalaze posvuda u našem okruženju, posebice u tlu, prašini i na metalnim predmetima. Infekcija ne nastaje samom prisutnošću bakterije, već kada njezine spore uđu u tijelo kroz posjekotinu ili ranu, osobito duboku i onečišćenu. U anaerobnim uvjetima, kakvi vladaju u dubokim tkivima, spore se aktiviraju i počinju proizvoditi tetanospazmin, iznimno snažan neurotoksin koji napada živčani sustav. Posljedice su zastrašujuće: bolni i nekontrolirani grčevi mišića, karakteristično kočenje čeljusti (“lockjaw”) koje onemogućuje otvaranje usta i gutanje te ukočenost vrata i trupa. U teškim slučajevima, grčevi mogu zahvatiti i dišne mišiće, što dovodi do gušenja i smrti. S obzirom na to da za tetanus ne postoji lijek, a smrtnost se kreće između 10 i 20 posto, cijepljenje je jedini pouzdan način prevencije i zaštite.
Zaštita uz cijepljenje
Zaštita od tetanusa postiže se cijepljenjem koje funkcionira tako da u organizam unosi oslabljenu verziju toksina, takozvani toksoid. Ovaj toksoid nije sposoban izazvati bolest, ali je dovoljan da potakne imunološki sustav na stvaranje specifičnih antitijela. Ta antitijela ostaju u tijelu i spremna su za brzu reakciju ako ikada dođe do stvarne izloženosti toksinu Clostridium tetani. Cjepivo protiv tetanusa rijetko se daje samostalno; najčešće je dio kombiniranih cjepiva. Za djecu mlađu od sedam godina koristi se DTaP cjepivo koje štiti od difterije, tetanusa i hripavca. Za stariju djecu i odrasle koriste se Tdap ili Td cjepiva, koja također štite od tetanusa i difterije, s tim da Tdap pruža i dodatnu zaštitu od hripavca. Cijepljenje je, prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), najsigurniji i najučinkovitiji način sprječavanja ove teške bolesti.
Cjepivo protiv tetanusa rijetko se daje samostalno; najčešće je dio kombiniranih cjepiva. Za djecu mlađu od sedam godina koristi se DTaP cjepivo koje štiti od difterije, tetanusa i hripavca
Redoviti kalendar cijepljenja ključan je za održavanje doživotnog imuniteta. Primarna serija cijepljenja započinje u dojenačkoj dobi s pet doza DTaP cjepiva koje se daju u dobi od 2, 4 i 6 mjeseci, zatim između 15. i 18. mjeseca te ponovno između 4. i 6. godine života. Nakon toga slijedi prva docjepna (booster) doza cjepiva Tdap u dobi od 11 do 12 godina. Za odrasle vrijedi jednostavno pravilo: docjepljivanje Td ili Tdap cjepivom preporučuje se svakih 10 godina. Iako neke studije sugeriraju da bi imunitet mogao trajati i duže, trenutna je preporuka zdravstvenih stručnjaka pridržavati se desetogodišnjeg ciklusa kako bi se osigurala maksimalna zaštita, budući da razina antitijela s vremenom opada, čineći osobu ponovno osjetljivom na infekciju.
Za odrasle vrijedi jednostavno pravilo: docjepljivanje Td ili Tdap cjepivom preporučuje se svakih 10 godina
Osim redovitog docjepljivanja, postoje specifične situacije, prvenstveno povezane s ozljedama, kada će liječnik preporučiti hitnu primjenu cjepiva. Ako zadobijete ranu, liječnik će procijeniti njezin tip i vaš cijepni status. Za čiste i manje rane, docjepljivanje je potrebno ako je od posljednje doze prošlo više od 10 godina. Međutim, kod dubokih ili kontaminiranih rana, pravila su stroža. U takve rane spadaju ubodi (npr. na zahrđali čavao), rane onečišćene zemljom, izmetom ili slinom (poput ugriza životinja), kao i opekline, otvoreni prijelomi ili rane s odumrlim tkivom. U tim slučajevima, docjepna doza preporučuje se ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od pet godina. Ako je vaš cijepni status nepoznat ili nepotpun (manje od tri doze), uz cjepivo se može primijeniti i humani antitetanusni imunoglobulin (TIG) koji pruža trenutačnu, pasivnu zaštitu neutraliziranjem toksina koji je već možda u cirkulaciji.
Posebne okolnosti i moguće nuspojave
Postoje i druge okolnosti u kojima je cijepljenje protiv tetanusa važno. Trudnicama se preporučuje primanje Tdap cjepiva tijekom trećeg tromjesečja (između 27. i 36. tjedna) svake trudnoće. Time se ne štiti samo majka, već se antitijela prenose i na novorođenče, pružajući mu ključnu zaštitu od hripavca u prvim mjesecima života. Ipak, cjepivo nije za svakoga. Osobe koje su imale tešku alergijsku reakciju na prethodnu dozu cjepiva ne bi ga smjele primiti. Također, potreban je oprez i konzultacija s liječnikom ako imate poremećaje živčanog sustava poput Guillain-Barré sindroma, povijest napadaja ili ste imali jaku bol ili oticanje nakon prethodnog cijepljenja. Nuspojave su uglavnom blage i prolazne, a najčešća je bol, crvenilo ili oteklina na mjestu uboda u nadlaktici. Mogu se javiti i umor, glavobolja, blago povišena temperatura te mučnina, što je neusporedivo s razornim posljedicama same bolesti. Ozbiljne reakcije iznimno su rijetke, što cjepivo protiv tetanusa, prema podacima Cleveland Clinic, čini jednim od najsigurnijih medicinskih pripravaka. ( Ordinacija.hr )
