Dio rješenja, smatra Capak, mogla bi ponuditi telemedicina i virtualne ordinacije, koje već omogućuju da obiteljski liječnik u suradnji sa specijalistom pregledava pacijenta i daje preporuke na daljinu. Posebno je izdvojio primjer Primorsko-goranske županije koja je na Krku, Cresu, Lošinju i Rabu uvela dodatne specijalističke preglede i dijagnostiku
Hrvatska ima 53 stalno naseljena otoka s ukupno oko 127.800 stanovnika, a istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) pokazuju da se na otocima u prosjeku živi dulje nego na kopnu, no uz veći rizik od prekomjerne težine, arterijske hipertenzije i mentalnih bolesti. Otočani žive dulje, tjelesno su aktivniji, češće konzumiraju ribu i koriste maslinovo ulje – čak pet puta češće nego stanovnici kopna. No, raste konzumacija crvenog mesa, prerađenog mesa i slastica, pa je danas gotovo jednaka kao na kopnu.
Hipertoničari se rjeđe liječe nego u kontinentalnoj populaciji, a i kontrola bolesti je slabija. Broj posjeta primarnoj zdravstvenoj zaštiti manji je nego na kopnu, istaknuo je ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak u javnozdravstvenom pregledu zdravlja stanovništva hrvatskih otoka na kongresu o zdravstvu u ruralnim regijama “Puls periferije“.
Od mediteranske dugovječnosti do suvremenih izazova
-Epidemiološke studije provedene posljednjih pedeset godina pokazale su da otočani u prosjeku imaju dulje očekivano trajanje života, što se prije svega pripisuje mediteranskoj prehrani i povoljnijim ekološkim uvjetima. No, istraživanja provedena 2007. i 2008. godine otkrila su i drugu stranu – povišenu prevalenciju prekomjerne tjelesne mase i arterijske hipertenzije, kao i već ranije potvrđene rizike za mentalno zdravlje zbog izoliranosti i konsangviniteta na pojedinim otocima – upozorio je Capak.
Posebnu je pozornost posvetio demografskoj slici koja pokazuje da djeca do 14 godina čine 12,7 posto otočne populacije, dok je na kopnu taj udio 14,3 posto.
– Udio starijih od 65 godina doseže 28,1 posto, što je znatno više od 22,3 posto na kopnu, a na pojedinim otocima penje se i iznad trećine stanovništva. Time su hrvatski otoci ušli u skupinu izrazito starih sredina, što donosi dodatne izazove za zdravstveni sustav -dodao je. Jedan od negativnih aspekata života na otocima odnosi se na prometnu izoliranost. Primjerice, putovanje katamaranom s Male Rave do Zadra traje sat i 15 minuta, a trajektom dva i pol sata. Svaka potreba za bolničkim pregledom ili hitnom intervencijom zahtijeva stoga vrijeme i logistiku koja može utjecati na ishode liječenja.
Dio rješenja, smatra Capak, mogla bi ponuditi telemedicina i virtualne ordinacije, koje već omogućuju da obiteljski liječnik u suradnji sa specijalistom pregledava pacijenta i daje preporuke na daljinu. Posebno je izdvojio primjer Primorsko-goranske županije koja je na Krku, Cresu, Lošinju i Rabu uvela dodatne specijalističke preglede i dijagnostiku, čime je znatno smanjila potrebu odlazaka na kopno. Otočki način života ima brojne prednosti ali i specifične rizike. Istraživanja pokazuju da je 44 posto otočana tjelesno aktivno više od jednom tjedno, u usporedbi s 26 posto stanovnika kopna. Gotovo ih 80 posto jede ribu barem jednom tjedno, dok je na kopnu to 32 posto. Svakodnevna upotreba maslinova ulja prisutna je kod 73 posto otočana, u odnosu na svega 15 posto kontinentalaca.
Učestalost karcinoma
Na specifične rizike ukazale su genetske studije otočana koje govore o većoj sklonosti hipertenziji i mentalnim poremećajima, a na južnodalmatinskim otocima i o većoj učestalosti pojedinih karcinoma, osobito raka jajnika. Uočene su i rijetke nasljedne bolesti, poput „mal de Meleda“ ili niskog rasta na Krku. Podaci Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu potvrđuju da je dostupnost hitnih službi ključna za otočane. Samo u prvih osam mjeseci 2025. helikopterska služba imala je 1564 intervencije, a pomorska 759, najčešće zbog kardiovaskularnih problema, moždanog udara ili trauma.
HZJZ provodi i javnozdravstvene akcije na otocima. Na Braču i Dugom otoku mjerio se krvni tlak i drugi parametri, a rezultati su pokazali da gotovo polovica sudionika ima povišene vrijednosti. – To nam govori da dio populacije ne ide redovito liječniku, niti se odaziva preventivnim pregledima, ali su se spremni odazvati na brzu javnozdravstvenu akciju u svom mjestu. To moramo proširiti i na druge dijelove Hrvatske – poručio je Capak. Predložio je i neke konkretne mjere za bolju zdravstvenu skrb na otocima, poput godišnjih otočnih javnozdravstvenih pregleda i savjetovanja, virtualnih ordinacija i telekonzultacija, stimulacijskih paketa za privlačenje zdravstvenih kadrova te mobilne dijagnostike poput ultrazvuka i mamografa s fiksnim otočnim terminima.
Hrvatski otoci kao “plave zone“
Capak se u svom predavanju osvrnuo i na istraživanja američkog autora Dana Buettnera, koji je skovao pojam „plave zone“ – mjesta u svijetu gdje ljudi najduže žive. Među tih pet svjetskih lokacija ističu se otoci, poput talijanske Sardinije i japanske Okinawe, a zajednički su im nazivnik zdrava prehrana, tjelesna aktivnost i snažna socijalna povezanost.
-Rekao bih da su naši otoci bili ‘plave zone’ prije pedeset ili sto godina. Ljudi su naporno radili u voćnjacima, maslinicima i vinogradima, pješačili su, hranili se mediteranski i živjeli u snažnoj socijalnoj koheziji, družeći se sa susjedima. Danas su, nažalost, otoci izgubili tu karakteristiku, ali oni to mogu ponovno postati – kao što se u Americi stvaraju takve zone primjenom pravila dugovječnosti u praksi. To se sigurno može učiniti i na hrvatskim otocima -poručio je Capak na kongresu „Puls periferije“ održanom u Novalji, u organizaciji Doma zdravlja Ličko-senjske županije. ( Hina )
