Poznata ginekologinja i stručnjakinja za plodnost govori o mitovima koji i dalje zbunjuju parove, utjecaju stresa i tehnologije te važnosti pripreme za trudnoću.
Dr. Larisa Čorda priznata je ginekologinja i opstetričarka, koja je međunarodno profesionalno iskustvo stekla u Velikoj Britaniji i Australiji. Kao osmogodišnjakinja se s roditeljima iz Sarajeva preselila u London, gdje je i diplomirala na Imperial Collegeu, a već devet godina kao stručnjakinja za plodnost gostuje u dugovječnoj ITV-jevoj emisiji “This Morning”. Autorica je knjige “The Conception Plan”, koja je ubrzo postala bestseler te jedna od najdarovanijih knjiga na Amazonu, a u kolovozu je objavljen i njezin hrvatski prijevod pod naslovom “Planiranje začeća”.
Svoj rad temelji na holističkom pristupu plodnosti, kombinirajući medicinsku stručnost s fokusom na životni stil, mentalno i duhovno zdravlje, a u intervjuu za magazin Zdravlje 2050. dr. Čorda progovara, između ostalog, o najčešćim mitovima o plodnosti, utjecaju, ali i opasnostima koje nosi suvremena tehnologija i umjetna inteligencija, te tome koje ključne promjene možemo očekivati u sljedećih 25 godina u području plodnosti i reproduktivnog zdravlja.
Kako biste opisali trenutačne trendove u području plodnosti i reproduktivnog zdravlja?
Jedan od najvećih i najvažnijih globalnih problema s kojima se trenutačno suočavamo jest smanjenje populacije. U usporedbi s čak samo nekoliko generacija unatrag, ljudi općenito imaju sve više zdravstvenih problema i poteškoća te doživljavaju smanjenje reproduktivnih sposobnosti. To nije ograničeno samo na stariju dob, već pogađa i ljude u 20-im i 30-im godinama, i muškarce i žene. Uz to, vidimo sve veći broj djece koja se suočavaju s različitim zdravstvenim problemima, od kojih su mnogi povezani s autoimunim bolestima. To znači da postoji globalni zdravstveni problem koji utječe na roditelje i djecu, a s obzirom na to da je u porastu, utječe na reproduktivni potencijal.
Kako globalne pojave poput urbanizacije, stresa i promjena životnog stila utječu na reproduktivno zdravlje i plodnost?
U skladu s tim promjenama, došlo je i do značajnih društvenih promjena koje su našem tijelu i umu donijele više kroničnog i stalnog stresa. To je nesumnjivo utjecalo na zdravlje ljudi kao i na njihovu plodnost. Dodatni stres nije samo psihološki, i hrana koju jedemo velikim je dijelom sada kontaminirana kemikalijama i nutricionistički osiromašena, ali tu su i naši obrasci spavanja, količina i kvaliteta tjelesne aktivnosti te toksini kojima se svakodnevno izlažemo putem proizvoda koje koristimo.
Koji su najčešći mitovi o plodnosti koje biste željeli razotkriti, a još uvijek utječu na odluke parova?
Jedna od najvećih zabluda u ovom području jest vjerovanje da trudnoća ne zahtijeva nikakvu pripremu te da mlada dob štiti od problema. Bez obzira na dob, smatram da je i muškarcima i ženama neophodno uložiti u barem tri mjeseca pripreme, a idealno i više, u optimizaciju tijela i uma za trudnoću. To ne samo da povećava prirodnu šansu za začeće nego i optimizira zdravlje buduće djece. Kada razmišljamo o plodnosti i začeću, moramo razmišljati transgeneracijski, odnosno o utjecaju naših postupaka i odluka na buduće generacije djece, pa i na njihovu djecu.
Koji su glavni izazovi s kojima se parovi koji pokušavaju začeti suočavaju danas?
Postoji mnogo izazova, ali među njima se ističu neregularne ovulacije, često povezane s policističnim jajnicima kod žena, endometriozom i niskim ovarijskim rezervoarom, kao i niska količina sperme ili abnormalnosti sperme kod muškaraca. Više od trećine parova koji imaju problema sa začećem dobilo je u tradicionalnom medicinskom sustavu dijagnozu „neobjašnjive neplodnosti“, jer se čini da nema očitog uzroka. Tada ulazimo u područje različitih stresora i trauma na koje konvencionalna medicina ne obraća pozornost, a koje imaju velik utjecaj.
Primjećujete li promjene u dobi kada ljudi odlučuju imati djecu i kako to utječe na plodnost?
Istina je da se muškarci i žene, u usporedbi s nekoliko generacija unatrag, sada odlučuju na djecu u starijoj dobi. Iako to može predstavljati izazove, ako osoba ulaže u dugoročnu pripremu za začeće, vidjela sam pacijente u 40-ima koji su ostvarili prirodno začeće, ali i one u 20-ima i ranim 30-ima koji su se mučili. Dob je faktor, ali budući da se njezin utjecaj može epigenetski modificirati našim odlukama, ona ne mora nužno imati negativan utjecaj. Štoviše, postoje mnoge prednosti roditeljstva u starijoj dobi za i roditelje i djecu.
Koje nove tehnologije ili metode liječenja neplodnosti smatrate najperspektivnijima u sljedećih 25 godina?
Umjetna inteligencija (AI) sve više dominira mnogim profesijama, uključujući medicinsko područje. Pri ovakvom tempu, gotovo je neizbježno da će utjecati na reprodukciju i nastavak života općenito. Ipak, smatram da je važnije nego ikad koristiti ove tehnologije s velikim oprezom te razvijati vlastitu sposobnost prosudbe i svijest tako da razumijemo odgovornosti koje dolaze s njihovom uporabom. Trenutačno kolektivna svijest o njihovoj upotrebi nije dovoljno razvijena, zbog čega ona postaje previše primamljiva bez obzira na stvarnu potrebu.
Moj je strah da će fokus, kao što već vidimo, biti na prebacivanju moći s pacijenta na tehnologije, umjesto na ono u što vjerujem, a to je da pacijenti shvate da su najspektakularnije sposobnosti liječenja zapravo u njima samima. Zato radim ono što radim, napisala sam i knjigu “Planiranje začeća” te kreirala online program za osnaživanje ljudi kako bi razumjeli koliko mogu utjecati na vlastite živote i zdravlje.
Koliko umjetna inteligencija i digitalni alati već sada mijenjaju pristup liječenju plodnosti?
Jako puno. Čak i sada vidimo kloniranje u obliku korištenja stanica kože za potencijalnu zamjenu reproduktivnih stanica ili gameta pri stvaranju beba. Također vidimo da cijeli proces od začeća do embriogeneze može provoditi AI, a trudnoću sada može izvoditi i robot dizajniran u Kini koji nosi dijete 9 mjeseci. Ako smo do toga došli sada, postavlja se pitanje gdje ćemo biti za samo nekoliko godina, osim ako ne razmislimo o dalekosežnom utjecaju na ljudsku vrstu i nastavak života.
Sudjelovanje u stvaranju života i njegovu kontinuitetu ponajprije je duhovni proces. Izgubimo li osjećaj za to, postoji opasnost da transhumanističke tehnologije preuzmu kontrolu, što može dovesti do potpune disocijacije uma, tijela i duše te prebacivanja naše moći na strojeve koji kontroliraju konačne ishode. To, u konačnici, ugrožava našu ljudskost i našu urođenu povezanost s prirodom.
Mislite li da će genetsko testiranje i personalizirana medicina znatno utjecati na uspjeh fertilizacije u budućnosti?
Vjerujem da će se u tom području uložiti veliki napori i da će to pomoći u slučajevima kad postoje indikacije. Ali, kao i s AI, iako ima prostora za to da ove tehnologije pomognu onima kojima je potrebno, to se ne bi trebalo početi koristiti neodgovorno ili stvarati dojam da to svakome treba. Inače ulazimo u zastrašujuće područje eugenike i iskrivljeni pogled na „savršenu“ osobu, bez ikakve svijesti o duhovnoj niti koja nas povezuje sa životom.
Što bi ljudi trebali znati o očuvanju plodnosti i preventivnim mjerama koje mogu poduzeti ranije u životu?
To je osnova knjige koju sam napisala, pa preporučujem da zainteresirani to pročitaju jer sadrži jako puno informacija. Ukratko, postoji 5 glavnih stupova kojima se treba baviti, a to su prehrana, tjelesna aktivnost, upravljanje stresom (uključujući traume iz ranijeg života i naslijeđene traume), život bez toksina te njegovanje odnosa sa sobom i partnerom. To su ključna područja na koja bi se trebali fokusirati oni koji žele poboljšati plodnost i opće zdravlje.
Kako obrazovanje i javna svijest o plodnosti utječu na odluke mladih parova?
Riječ je o području u kojem mnogi mladi ljudi nisu uopće educirani. Većina edukacije usmjerena je na to kako ne zatrudnjeti, dok se vrlo malo pozornosti posvećuje podršci onima koji žele zatrudnjeti. Za one koji se suočavaju s poteškoćama u začeću, situacija je dodatno otežana jer nikada nisu dobili savjete ni skrb koja bi im omogućila aktivnu ulogu u svojoj plodnosti.
Koji se etički izazovi pojavljuju s novim tehnologijama u području plodnosti, poput zamrzavanja jajnih stanica ili genetske manipulacije?
Ima ih mnogo, posebno jer se područje AI-a brzo razvija. Kada je riječ o gametama, potrebna je jasna regulacija kako se smiju koristiti i u koje svrhe, osobito sada s uvođenjem AI organoida. Ključno je postaviti jasne granice i etičke smjernice o tome što se može, a što ne smije raditi. Znanost mora ispitati vlastiti ego i razumjeti da samo zato što nešto može, ne znači da to i treba činiti. U tome je razlika između nekoga tko djeluje s razvijenom sviješću i onoga tko to ne čini.
Kako društvo i zakonodavstvo mogu podržati parove u ostvarivanju reproduktivnih ciljeva?
Jedna od najvećih promjena koju bih voljela vidjeti jest uvođenje skrbi i edukacije prije začeća širom svijeta. Trenutačno to ne postoji, što je nevjerojatno uzmemo li u obzir koliko je važno i koliko buduće generacije ovise o tome.
Kako zamišljate područje plodnosti za 25 godina? Koje promjene bi mogle biti najveće?
Kao što sam spomenula, AI će vjerojatno izazvati velike promjene i sada je važnije nego ikad voditi potrebne rasprave o regulaciji i namjeri kako bi se osiguralo korištenje ovih tehnologija s razvijenom sviješću.
Koje bi bolesti, kao posljedica današnjeg načina života, mogle utjecati na plodnost parova u sljedećih 25 godina?
Moramo se naučiti ponovno povezati sa sobom, svojim tijelom i dušom. Trebamo oživjeti staru predanu mudrost naših predaka koja je zaboravljena, a stoljećima je pomagala širenju života na planetu. Bolest je posljedica života u neskladu s našom pravom prirodom pri čemu zaboravljamo tko smo na razini duše. Poboljšanje zdravlja i život u najzdravijem i najproširenijem stanju zapravo znači vraćanje sebi i razumijevanje da postoji mnogo toga što se može epigenetski učiniti kako bi se promijenio tijek događaja.
U kojoj je mjeri moguće utjecati na plodnost i produljenje razdoblja plodnosti kod parova te smatra li se izglednim da će to u budućnosti biti ostvarivo?
Vjerujem da možemo imati veliki utjecaj na to. Nekada se smatralo da geni koje nasljeđujemo gotovo u potpunosti određuju naše zdravlje, no znanost sada konačno počinje razumijevati da je važnije okruženje u kojem ti geni postoje jer ono oblikuje njihovo ponašanje i utječe na njega. To znači da možemo utjecati na svoje reproduktivno razdoblje i na utjecaj starenja.
Postoje li nove terapije ili istraživanja koji bi mogli donijeti revoluciju u pristupu plodnosti?
Područje epigenetike bit će nova granica koja će donijeti revoluciju u našem razumijevanju zdravlja i tome koliko je ono u našim rukama. Zato su odluke koje donosite danas, kao budući roditelj, iznimno važne, ne samo za vaše dugoročno zdravlje, već i za zdravlje vaše buduće djece.
Koji biste savjet dali mladim ljudima koji razmišljaju o osnivanju obitelji, imajući u vidu buduće mogućnosti u području plodnosti?
Savjetovala bih im da što prije počnu ulagati u svoje zdravlje prije začeća te da uče kako tumačiti poruke svog tijela i komunicirati s njim. Naša su tijela izvor nevjerojatne mudrosti, a kada se povezujemo s njom i poštujemo njezine smjernice, možemo doživjeti duboke transformacije koje mijenjaju naš život i zdravlje, kako za nas tako i za našu djecu.
(Ida Balog)
