U povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, Latica Mirjanić poziva na veće razumijevanje i bolju prilagodbu grada osobama s oštećenjem vida.
Najveću prepreku, među ostalim, predstavljaju im iznenadni radovi i postavljene skele na ulicama. Kulturni i sportski sadržaji uglavnom im nisu prilagođeni, a poslodavci se teško odlučuju na njihovo zapošljavanje. Dio je to problema s kojima se u svakodnevnom životu susreću slijepe i slabovidne osobe koje žive u Zagrebu, no tehnologija koja im olakšava život i pruža sve veću samostalnost, danas igra ključnu ulogu.
Na koji način sugrađani mogu pomoći slijepim i slabovidnim osobama, što se može učiniti po pitanju zapošljivosti te je li Zagreb dovoljno siguran grad za osobe s ovom vrstom invaliditeta, ali i na koji način povećati inkluziju, u povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, upitali smo Laticu Mirjanić iz Udruge slijepih Zagreb.
1. Možete li nam ukratko predstaviti Udrugu slijepih Zagreb? Koliko članova broji, čime se bavi i koji su glavni ciljevi?
Udruga slijepih Zagreb je neprofitna organizacija koja okuplja osobe s oštećenjem vida s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Trenutačno broji 1105 članova. Osnovni cilj Udruge je poboljšati kvalitetu života slijepih osoba kroz različite oblike podrške, edukacije, uključivanjem u kulturne i sportske aktivnosti te zagovaranjem prava osoba s invaliditetom.
Udruga također provodi projekte usmjerene na zapošljavanje, samostalnost i socijalnu uključenost svojih članova, surađuje s institucijama i lokalnom zajednicom te podiže svijest javnosti o izazovima s kojima se susreću osobe oštećena vida.
2. Kakvo je trenutačno stanje pristupačnosti u Zagrebu za slijepe i slabovidne osobe kada je riječ o javnom prijevozu, zgradama, ulicama, bankama…
Jedan manji dio Grada Zagreba prilagođen je osobama s oštećenjem vida, no ta prilagodba nije sveobuhvatna niti sustavna i na njoj se treba još dosta raditi. Prepoznate prilagodbe odnose se na zvučne najave u i izvan vozila ZET-a, ozvučivanje semafora, postavljanje linija vodilja i polja upozorenja na trasama kojima se kreću osobe s oštećenjem vida.
Kada govorimo o zatvorenim prostorima, oni su također limitirano prilagođeni i označeni linijama vodiljama, ozvučenim dizalima i natpisima na Brailleovom pismu, pogotovo ako govorimo o institucijama i bolnicama. Jednako je bitna prilagodba usluga i aplikacija banaka govornim jedinicama na mobitelu, odnosno na računalu.
3. Koje su najveće prepreke s kojima se slijepe i slabovidne osobe svakodnevno susreću u gradu?
Najveća prepreka u ovom trenutku, uz nedovoljno prilagođenih raskrižja i smjerova kretanja, su iznenadni popravci, radovi, postavljene skele ili često odsječeni dijelovi pločnika, označeni s oznakom za videće osobe, narančasta strelica pješaci. Tu oznaku osobe s oštećenjem vida neće primijetiti i neće biti u mogućnosti locirati novo označeni pješački prijelaz.
Uz to, stišavanje zvučnih najava i zvučnih semafora predstavlja velik problem jer ugrožava sigurno kretanje, a stvarni cilj svih signalizacija je da osobe s oštećenjem vida budu samostalne na putevima kojima se često kreću.
4. Kako tehnologija (npr. mobilne aplikacije, pametni uređaji) pomažu u svakodnevnom životu slijepih i slabovidnih?
Tehnologija danas ima iznimno važnu ulogu u svakodnevnom životu slijepih i slabovidnih osoba. Pametni telefoni i računala s ugrađenim čitačima ekrana, aplikacije za prepoznavanje teksta, boja, predmeta ili osoba te navigacijske aplikacije znatno olakšavaju samostalno kretanje i obavljanje svakodnevnih zadataka.
Uz to, postoje i praktična pomagala poput zvučnog tlakomjera, zvučnog toplomjera ili uređaja poput Luna S povećala koji pomažu osobama s oštećenjem vida u čitanju i praćenju svakodnevnih aktivnosti. Pametni satovi, zvučni asistenti i drugi uređaji povezani s internetom dodatno povećavaju neovisnost i sigurnost. Sve te tehnologije omogućuju bolju samostalnost, lakšu komunikaciju i veću uključenost u društvo.
5. Kakvo je trenutačno stanje što se tiče zapošljivosti slijepih i slabovidnih u Zagrebu? Koji postotak ljudi je zaposlen i o kojim poslovima je najčešće riječ?
Veliki je problem samog tržišta rada na kojem ne postoje radna mjesta za koja se osobe s oštećenjem vida obrazuju, recimo telefonist. Ako je osoba s oštećenjem vida i završila fakultet, opet joj je potrebna prilagodba radnog mjesta i radnih zadataka.
Unatoč dobro zamišljenom Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te mnogih poticaja i programa koje poslodavcima nudi Republika Hrvatska, poslodavci se teško odlučuju na zapošljavanje osoba s oštećenjem vida i nisu upoznati s poticajima države. U članstvu imamo osobe s oštećenjem vida koje aktivno traže posao te smo otvoreni za komunikaciju s poslodavcima koji bi se voljeli informirati o oštećenju vida na radnom mjestu.
6. Postoji li dovoljno podrške od Grada Zagreba i institucija kada je riječ o zapošljavanju, obrazovanju i socijalnim uslugama?
Naše je iskustvo da su postojeći programi, poput javnih radova Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i srodni programi, ograničenog trajanja i nakon njih računa se da će osoba s oštećenjem vida ostati zaposlena na tržištu rada. To se nažalost ne događa. Postoji premalo programa prekvalifikacije specijaliziranih za osobe s oštećenjem vida. Uz to ne postoji sustav pripravništva specijaliziran za osobe s oštećenjem vida, koji je nužan.
U suradnji s Zavodom za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom, Udruga provodi pilot projekt radnog asistenta, čiji je smisao osigurati pomoć na radnom mjestu osobi s oštećenjem vida koja je potrebna unatoč korištenju pomagala, što je npr. slučaj kod rada u školi.
7. Kako građani mogu bolje razumjeti i pomoći slijepim i slabovidnim osobama u svakodnevnim situacijama?
Građani mogu puno pomoći već s malim gestama – najvažnije je pokazati razumijevanje, strpljenje i poštovanje. Ako vidite slijepu ili slabovidnu osobu koja izgleda kao da treba pomoć, prvo je pitajte treba li je, umjesto da automatski reagirate. Ponuditi ruku pri prelasku ceste, opišite što se nalazi oko nje ili jednostavno prilagodite komunikaciju – sve to čini razliku. Također, važno je ne ometati psa vodiča i ne ostavljati prepreke na pločnicima ili taktilnim stazama.
Uz to, edukacija građana, djece i mladih o potrebama slijepih i slabovidnih osoba iznimno je važna. Kroz radionice, medije i školske programe može se razvijati svijest o inkluziji i empatiji, što dugoročno stvara društvo u kojem se svi osjećaju ravnopravno i prihvaćeno.
8. Koje aktivnosti i programi Udruge najviše doprinose uključivanju članova u društveni život?
Udruga članove u društveni život uključuje putem cijelog niza projekata, od kojih bismo istaknuli trogodišnji program Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike „Udruga i vi da budemo na ti“ te projekte koje financiraju Zagrebačka županija i gradovi kao što su Dugo Selo, Zaprešić, Velika Gorica, Ivanić-Grad.
Tijekom godine provodimo cijeli niz aktivnosti u udruzi i izvan udruge. Aktivnosti u udruzi, osim socijalizacijske komponente, uključuju razvoj vještina i kontinuirano učenje i razmjenu iskustava kako živjeti sa sljepoćom, pogotovo jer svake godine udruga ima 20-ak novih članova, koji su gotovo svi stariji od 60 godina i u toj dobi su izgubili vid.
Aktivnosti izvan udruge odnose se na odlazak u društvenu zajednicu zbog sudjelovanja u sportskim, kulturnim i drugim sadržajima. Udruga je također pružatelj socijalne usluge osobne asistencije koju obavlja videći pratitelj, uz kojeg osoba s oštećenjem vida može biti u potpunosti samostalna za uključivanje u društveni život u zajednici.
9. Kakva je situacija s kulturnim i sportskim sadržajima, koliko su oni pristupačni osobama s oštećenjem vida?
Kulturni i sportski sadržaji još su uvijek premalo prilagođeni osobama s oštećenjem vida. Prilagodba se sastoji od korištenja audiodeskripcije, što je zvučno opisivanje vizualnih sadržaja koje se odvija pored konverzacijskog sadržaja.
Osim pojedinih kazališnih predstava koje su prilagođene i nogometnih utakmica GNK Dinamo i Hrvatske nogometne reprezentacije, ne postoji sustavna prilagodba niti televizijskog niti kulturnog i sportskog sadržaja. Znamo da u Republici Hrvatskoj postoji dovoljno stručnjaka koji kvalitetno rade audiodeskripciju, no ona nije obavezni dio izrade medijskih i drugih sadržaja, što za naše članove znači da ne mogu u potpunosti uživati u kulturnim i sportskim sadržajima.
10. Koje biste promjene voljeli doživjeti u idućih nekoliko godina kako bi Zagreb postao pristupačniji i inkluzivniji grad?
Voljeli bismo doživjeti veću prilagodbu Grada Zagreba osobama s oštećenjem vida, u potpunosti uvažavajući specifičnosti oštećenja vida u propisima i pravilnicima. Osim toga voljeli bismo doživjeti veći razvoj sustava brige za starije osobe, pogotovo one s oštećenjem vida te proširenje mogućnosti zapošljavanja osoba s oštećenjem vida, kako bi ih se uvelo u tržište rada i kako bi oni konačno dobili priliku.
(Ida Balog)
