Ako osjećate bol, oticanje i ukočenost zglobova, liječnik bi vas mogao uputiti na Waaler-Roseov test. Riječ je o ključnoj krvnoj pretrazi koja pomaže u otkrivanju reumatoidnog artritisa, no pozitivan nalaz ne znači nužno i konačnu dijagnozu.
Kada se pacijent javi liječniku zbog uporne boli, jutarnje ukočenosti i oticanja zglobova, osobito malih zglobova šaka i stopala, jedna od prvih sumnji jest reumatoidni artritis. Kako bi potvrdili ili isključili ovu kroničnu autoimunu bolest, specijalisti se oslanjaju na kombinaciju kliničkog pregleda i laboratorijskih nalaza, među kojima se desetljećima ističe Waaler-Roseov test. Nazvan po norveškom liječniku Eriku Waaleru, koji ga je razvio 1940. godine, i američkom liječniku H. M. Roseu, koji ga je kasnije modificirao, ovaj test služi za detekciju takozvanog reumatoidnog faktora (RF) u krvi. Reumatoidni faktor je autoantitijelo, odnosno protein koji imunosni sustav greškom proizvodi protiv vlastitih tkiva, specifično protiv dijela vlastitih imunoglobulina G (IgG). Upravo je prisutnost ovog faktora jedan od glavnih seroloških pokazatelja reumatoidnog artritisa.
Brz i jednostavan test
Princip na kojem se temelji Waaler-Roseov test jest proces poznat kao pasivna hemaglutinacija. U laboratorijskim uvjetima, uzorak seruma pacijenta miješa se s reagensom koji sadrži ovčje crvene krvne stanice (eritrocite) na koje su vezana zečja IgG protutijela. Ako u pacijentovom serumu postoji reumatoidni faktor, on će prepoznati i vezati se za ta zečja protutijela, uzrokujući pritom vidljivo sljepljivanje, odnosno aglutinaciju eritrocita. Ta reakcija, koja se može promatrati golim okom na testnoj pločici, jasan je znak pozitivnog rezultata. Cijeli postupak je jednostavan i brz, a moderni setovi za testiranje omogućuju dobivanje rezultata unutar samo nekoliko minuta, što ga čini praktičnim i isplativim alatom u rutinskoj dijagnostici.
Tumačenje nalaza može biti kvalitativno, odnosno “pozitivan” ili “negativan”, ili semikvantitativno, gdje se rezultat izražava kao titar. Titar predstavlja najveće razrjeđenje seruma pri kojem je aglutinacija još uvijek vidljiva.
Za pacijenta je postupak potpuno rutinski i ne razlikuje se od bilo kojeg drugog vađenja krvi. Rezultati su obično dostupni unutar 24 sata, ovisno o laboratoriju. Tumačenje nalaza može biti kvalitativno, odnosno “pozitivan” ili “negativan”, ili semikvantitativno, gdje se rezultat izražava kao titar. Titar predstavlja najveće razrjeđenje seruma pri kojem je aglutinacija još uvijek vidljiva. Uobičajeno se koncentracija RF-a manja od 8 IU/mL smatra negativnom, dok više vrijednosti ukazuju na prisutnost reumatoidnog faktora.
Negativan rezultat ne isključuje dijagnozu. Dijagnoza se nikada ne postavlja isključivo na temelju jednog laboratorijskog testa, već predstavlja slagalicu koju liječnik, najčešće reumatolog, sastavlja na temelju cjelokupne kliničke slike.
Iako je pozitivan nalaz Waaler-Roseova testa snažan pokazatelj, on nije apsolutni dokaz reumatoidnog artritisa. Procjenjuje se da između 70 i 80 posto pacijenata s reumatoidnim artritisom ima pozitivan reumatoidni faktor, što znači da postoji i značajan postotak takozvanih “seronegativnih” pacijenata koji imaju sve kliničke simptome bolesti, ali negativan nalaz RF-a. Stoga negativan rezultat ne isključuje dijagnozu. Dijagnoza se nikada ne postavlja isključivo na temelju jednog laboratorijskog testa, već predstavlja slagalicu koju liječnik, najčešće reumatolog, sastavlja na temelju cjelokupne kliničke slike, simptoma, fizikalnog pregleda i drugih dijagnostičkih metoda.
Što ako je nalaz pozitivan?
Važno je znati da se povišena razina reumatoidnog faktora ne pojavljuje isključivo kod reumatoidnog artritisa. Ovaj test može biti lažno pozitivan kod otprilike tri do pet posto zdrave populacije, a njegova učestalost raste s dobi. Osim toga, pozitivan nalaz može se javiti i kod drugih autoimunih bolesti, poput Sjögrenova sindroma ili sistemskog eritemskog lupusa (SLE). Prisutnost reumatoidnog faktora zabilježena je i kod nekih kroničnih infekcija, kao što su bakterijski endokarditis, tuberkuloza ili hepatitis, te kod određenih vrsta leukemije i kroničnih bolesti jetre. Zbog toga liječnik pozitivan nalaz uvijek stavlja u kontekst ostalih simptoma i nalaza kako bi postavio točnu diferencijalnu dijagnozu.
Uloga testa u modernoj dijagnostici
Unatoč svojoj dugoj povijesti, Waaler-Roseov test i danas ima svoje mjesto u reumatološkoj obradi. Ipak, moderna dijagnostika često ga nadopunjuje ili čak zamjenjuje novijim i specifičnijim testovima. Jedan od najvažnijih je test na anti-CCP protutijela (protutijela na ciklički citrulinirani peptid), koji ima višu specifičnost za reumatoidni artritis. Neke studije pokazuju da je kombiniranje testa na reumatoidni faktor s testom na anti-CCP protutijela najbolji pristup za postavljanje rane i točne dijagnoze. Na kraju, Waaler-Roseov test ostaje vrijedan, ali početni korak u kompleksnom procesu dijagnosticiranja reumatoidnog artritisa, bolesti koja zahtijeva sveobuhvatan i individualiziran pristup liječenju. ( Ordinacija.hr )
