Na stručnom skupu Hrvatskog društva za internističku onkologiju otvorena su ključna pitanja kontinuiteta skrbi i dostupnosti suvremenih terapija. Stručnjaci upozoravaju da administrativna kašnjenja i neujednačena praksa mogu presudno utjecati na ishod liječenja i kvalitetu života pacijentica.
Kontinuitet skrbi, dostupnost suvremenih terapija i primjena personalizirane medicine bili su među ključnim temama o kojima se raspravljalo na ovogodišnjem stručnom skupu Hrvatskog društva za internističku onkologiju (HDIO), koji je u razdoblju od 13. do 16. studenoga okupio vodeće domaće onkologe i zdravstvene stručnjake. U fokusu rasprava našao se metastatski rak dojke, bolest koja se zahvaljujući terapijskim pomacima sve češće promatra kao kronično stanje, ali i dalje razotkriva slabosti sustava kada je riječ o brzini dijagnostike, dostupnosti liječenja i organizaciji skrbi.
Kontinuitet skrbi kao preduvjet uspješnog liječenja
Na važnost sustavnog i pravodobnog pristupa upozorava doc. dr. sc. Vesna Ramljak, liječnica s dugogodišnjim iskustvom u području onkologije i predstavnica udruge Europa Donna, hrvatskog foruma protiv raka dojke.
„Kontinuitet skrbi u metastatskom raku dojke ključan je jer se radi o kroničnoj, dugotrajnoj bolesti u kojoj ishodi liječenja ovise o pravovremenom donošenju odluka kroz cijeli put pacijentice: od inicijalne dijagnostike i precizne patološko-molekularne karakterizacije, preko optimalnog odabira linija terapije, pa sve do standardiziranog praćenja terapijskog odgovora i pravodobnog prepoznavanja progresije ili toksičnosti. U metastatskom raku dojke kontinuitet skrbi nije luksuz, nego preduvjet za učinkovitije liječenje“, ističe Ramljak.
Prema njezinim riječima, upravo u tim koracima u hrvatskoj praksi postoje značajne razlike koje izravno utječu na ishod liječenja.
„Najveće praznine u praksi u Hrvatskoj vidim u varijabilnosti dostupnosti i brzine dijagnostičkog procesa, neujednačenoj dostupnosti molekularnih testiranja te fragmentaciji praćenja pacijentica između različitih razina skrbi. Dodatni problem je nedovoljna integracija rane potporne i palijativne skrbi u tijek liječenja. U metastatskoj bolesti potporna skrb mora biti paralelna s onkološkim liječenjem, a ne rezervirana samo za završne faze bolesti“, naglašava Ramljak.
Takva fragmentacija, upozorava, otežava donošenje pravodobnih terapijskih odluka i dodatno opterećuje pacijentice koje se već suočavaju s dugotrajnim liječenjem.
Smjernice postoje, ali praksa kasni
Rasprave na HDIO-u otvorile su i pitanje provedbe međunarodnih smjernica u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Iako su one, prema riječima stručnjaka, u načelu ostvarive, u realnom vremenu često postoji razlika između preporučenog i dostupnog.
„Najveći izazov u provedbi smjernica danas nije stručno znanje, nego brzina i dostupnost terapije unutar sustava. Najteže se provode preporuke koje ovise o brzoj dostupnosti inovativnih terapija, proširenim indikacijama lijekova i sofisticiranim dijagnostičkim preduvjetima. Administrativne procedure i duljina procesa odobravanja terapije u metastatskoj bolesti mogu dovesti do terapijskih praznina između linija liječenja“, ističe Ramljak.
Posljedice kašnjenja u kliničkoj praksi
S posljedicama takvih kašnjenja u svakodnevnom radu susreće se i prim. dr. sc. Anuška Budisavljević, dr. med., onkologinja koja radi s pacijenticama oboljelima od metastatskog raka dojke.
„U području onkologije posljednjih godina svjedočimo iznimno brzom razvoju terapijskih opcija, osobito za metastatski rak dojke. Međutim, razvoj svake nove terapije prolazi strogo definiran put, od kliničkih ispitivanja i regulatornog odobrenja do uvrštavanja na nacionalne liste lijekova. To je proces koji zahtijeva vrijeme i nije izazov specifičan samo za Hrvatsku“, objašnjava Budisavljević.
Ipak, naglašava da kašnjenje može imati stvarne posljedice za pacijentice.
„Kasniji pristup modernim terapijama može utjecati na dinamiku napredovanja bolesti, mogućnost postizanja duljeg razdoblja bez progresije te ukupnu kvalitetu života. U kliničkoj praksi to često znači potrebu za češćim prilagodbama liječenja, primjenu starijih terapijskih opcija s potencijalno većom toksičnošću te povremeno nezadovoljstvo zbog razlike između međunarodnih smjernica i realno dostupnih mogućnosti“, kaže.
Hrvatska između izazova i prednosti sustava
Usporedba s drugim državama Europske unije, dodaje Budisavljević, pokazuje da prepreke nisu primarno medicinske prirode.
„Najveće prepreke su strukturne i organizacijske, složenost postupaka odobravanja i financiranja novih terapija te manji opseg kliničkih ispitivanja. S druge strane, Hrvatska ima i važne prednosti, poput dostupnosti sveobuhvatnog genskog profiliranja, čime se određenom broju pacijentica omogućuje pristup personaliziranim terapijama i prije njihova formalnog uvrštavanja na nacionalne liste“, ističe.
Personalizirana medicina kao smjer razvoja
Upravo je personalizirana medicina bila jedna od središnjih tema skupa HDIO 2025. Takav pristup omogućuje precizniji odabir terapije prema biološkom profilu tumora, bolju kontrolu bolesti i očuvanje kvalitete života.
„Personalizirana medicina znači da prava terapija mora doći do prave pacijentice u pravo vrijeme. Pomaci su mogući, ali zahtijevaju jačanje dijagnostičke infrastrukture i ubrzavanje administrativnih procesa kako bi inovacije doista bile dostupne pacijenticama onda kada im najviše trebaju“, zaključuje Ramljak.
Članak je dio inicijative podizanja svijesti o raku dojke tvrtke AstraZeneca Hrvatska, čiji je cilj unaprijediti razumijevanje javnosti o ranom otkrivanju i probiru, pružiti pouzdane informacije te potaknuti informirane razgovore sa zdravstvenim djelatnicima radi poboljšanja ishoda liječenja.
