Tranzitorna ishemijska ataka, poznata kao TIA ili “mini-moždani udar”, kratkotrajni je poremećaj koji služi kao ključno upozorenje. Iako njezini simptomi nestaju, ona dramatično povećava rizik od pravog moždanog udara, a pravovremena reakcija može spriječiti i do 80 posto teških posljedica.
Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) podmukli je neurološki događaj koji mnogi pogrešno smatraju bezazlenim jer njegovi simptomi, koji su identični onima moždanog udara, u potpunosti nestaju. Riječ je o privremenom prekidu dotoka krvi u određeni dio mozga, najčešće uzrokovanom kratkotrajnim začepljenjem krvne žile ugruškom ili komadićem plaka. Za razliku od pravog moždanog udara, kod TIA-e blokada je prolazna i ne uzrokuje trajno oštećenje moždanog tkiva. Simptomi obično traju tek nekoliko minuta, a najčešće se povuku unutar jednog sata, iako mogu potrajati i do 24 sata. Upravo ta prolaznost čini TIA-u varljivom – ona nije bolest sama po sebi, već glasan alarm koji signalizira da postoji ozbiljan problem s cirkulacijom i da prijeti stvarna opasnost.
Ne ignorirajte simptome
Ignoriranje TIA-e može imati katastrofalne posljedice. Podaci pokazuju da će otprilike jedna od tri osobe koje dožive TIA-u u budućnosti pretrpjeti pravi, teški moždani udar, a kod gotovo polovice njih to će se dogoditi unutar godinu dana od “mini-udara”. Najkritičnije razdoblje je unutar prvih 24 do 48 sati, kada je rizik od moždanog udara najveći. Zbog toga se TIA smatra hitnim medicinskim stanjem koje pruža jedinstvenu priliku za djelovanje. Hitnom i agresivnom terapijom nakon TIA-e moguće je spriječiti čak 80 posto budućih moždanih udara. Shvaćanje ovog događaja kao posljednjeg upozorenja, a ne kao riješenog problema, ključno je za spašavanje života i sprječavanje teškog invaliditeta.
Simptomi TIA-e nastupaju iznenada i ovise o tome koji je dio mozga pogođen nedostatkom kisika. Najčešći i najprepoznatljiviji znak je iznenadna slabost, utrnulost ili potpuna paraliza mišića na jednoj strani tijela. To se može manifestirati kao spušteni kut usana, nemogućnost podizanja jedne ruke ili osjećaj da noga “vuče” pri hodu. Osoba može osjetiti trnce ili potpuni gubitak osjeta u ruci ili nozi, što se često opisuje kao osjećaj “mrtvila”. Budući da su ovi simptomi istovjetni onima kod moždanog udara, ključno je ne čekati da prođu, jer u trenutku njihova nastanka nitko ne može znati radi li se o prolaznom napadu ili početku trajnog oštećenja mozga.
Osoba može imati poteškoća s izgovaranjem riječi, govor može postati nerazumljiv i “zapetljan” ili može doći do problema s pronalaženjem pravih riječi (afazija)
Uz motoričke ispade, vrlo su česti i problemi s govorom i vidom. Osoba može imati poteškoća s izgovaranjem riječi, govor može postati nerazumljiv i “zapetljan” ili može doći do problema s pronalaženjem pravih riječi (afazija). Jednako tako, može se javiti i poteškoća u razumijevanju onoga što drugi govore. Problemi s vidom mogu uključivati naglo zamagljenje, pojavu dvoslika ili čak potpuni gubitak vida na jednom ili oba oka, što se ponekad opisuje kao da se “zavjesa spustila”. Mogući su i simptomi poput iznenadne vrtoglavice, gubitka ravnoteže i koordinacije, što otežava stajanje ili hodanje. U trenutku pojave bilo kojeg od ovih simptoma, potrebno je odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć, jer je svaka minuta dragocjena.
Što uzrokuje TIA-u i tko je u opasnosti?
Uzroci TIA-e gotovo su isti kao i kod ishemijskog moždanog udara. U većini slučajeva radi se o aterosklerozi, procesu nakupljanja masnih naslaga (plakova) u arterijama, što ih sužava i čini podložnijima stvaranju ugrušaka. Komadić takvog plaka ili ugrušak može se otkinuti, putovati krvotokom i privremeno začepiti arteriju u mozgu. Čest uzrok je i fibrilacija atrija, poremećaj srčanog ritma zbog kojeg se u srcu mogu stvarati ugrušci koji zatim putuju prema mozgu. Rizik od TIA-e značajno raste s godinama, osobito nakon 55. godine života, a češća je kod muškaraca. Faktori rizika na koje se može utjecati su povišeni krvni tlak, koji je najvažniji pojedinačni rizični faktor, zatim povišeni kolesterol, šećerna bolest, pušenje, prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost. Obiteljska povijest moždanog udara također povećava rizik.
Rizik od TIA-e značajno raste s godinama, osobito nakon 55. godine života, a češća je kod muškaraca.
Ključ je u brzoj dijagnozi i prevenciji
Liječenje TIA-e usmjereno je isključivo na sprječavanje budućeg moždanog udara. Nakon što pacijent stigne u bolnicu, dijagnoza se postavlja na temelju opisa simptoma, no nužno je provesti hitnu slikovnu dijagnostiku mozga, po mogućnosti magnetskom rezonancijom (MRI) ili CT-om, kako bi se isključilo trajno oštećenje i potvrdilo da se radilo o TIA-i. Također se provode pretrage kojima se traži uzrok, poput ultrazvuka karotidnih arterija u vratu kako bi se provjerilo postoji li opasno suženje, te EKG-a i drugih kardioloških pretraga. Terapija ovisi o uzroku, no gotovo uvijek uključuje antitrombocitne lijekove poput aspirina za sprječavanje zgrušavanja krvi, statine za snižavanje kolesterola te lijekove za regulaciju krvnog tlaka i šećera. Ako se utvrdi značajno suženje karotidne arterije, može biti potreban kirurški zahvat (karotidna endarterektomija) kako bi se plak uklonio. Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, promjena životnih navika ključan je dio prevencije. ( Ordinacija.hr )
