Kada standardna krvna slika pokaže manjak crvenih krvnih stanica, liječnici se okreću analizi koja zaviruje dublje u rad našeg tijela. Određivanje broja retikulocita, mladih crvenih krvnih stanica, ključan je pokazatelj radi li koštana srž ispravno i kako se tijelo bori protiv anemije.
Retikulociti su nezrele crvene krvne stanice, svojevrsni “tinejdžeri” u svijetu eritrocita, koji predstavljaju prijelazni oblik između stanica s jezgrom u koštanoj srži i potpuno zrelih eritrocita koji prenose kisik našim tijelom. Nakon što se proizvedu u koštanoj srži, provedu ondje dva do tri dana sazrijevajući, a zatim se otpuštaju u krvotok gdje im je potreban još otprilike jedan dan da postanu funkcionalna crvena krvna zrnca. Ono što ih razlikuje od zrelih stanica jest prisutnost ostataka ribonukleinske kiseline (RNK) u njihovoj citoplazmi, što im pod mikroskopom, uz posebno bojenje, daje karakterističan mrežasti izgled po kojem su i dobili ime. Njihov broj u perifernoj krvi izravno odražava trenutačnu produktivnost “tvornice” krvi, odnosno koštane srži.
Važnost određivanja broja
Temeljna važnost određivanja broja retikulocita leži u odgovoru na ključno pitanje kod svakog anemičnog pacijenta: reagira li koštana srž adekvatno na manjak eritrocita? Povišen broj retikulocita, stanje poznato kao retikulocitoza, u pravilu je dobar znak. To znači da je koštana srž prepoznala problem i pojačala proizvodnju kako bi nadoknadila gubitak. Takva se, takozvana regenerativna eritropoeza, događa u situacijama poput akutnog krvarenja, gdje tijelo hitno treba nove prijenosnike kisika, ili kod hemolitičkih anemija, stanja u kojima se crvene krvne stanice prebrzo uništavaju. U tim slučajevima, zdrava koštana srž radi “prekovremeno”, a nalaz retikulocita to i potvrđuje.
Liječnici će zatražiti analizu retikulocita uvijek kada postoji sumnja na anemiju, pogotovo ako su uzroci nejasni nakon standardne kompletne krvne slike.
S druge strane, normalan ili smanjen broj retikulocita kod anemične osobe predstavlja ozbiljan znak za uzbunu. Takav nalaz, poznat kao retikulocitopenija, upućuje na to da problem nije u gubitku ili razgradnji eritrocita, već u samoj proizvodnji. Koštana srž iz nekog razloga ne uspijeva proizvesti dovoljan broj novih stanica da kompenzira manjak, što karakterizira neregenerativne anemije. Uzroci mogu biti različiti, od nedostatka ključnih “sirovina” za proizvodnju poput željeza, vitamina B12 ili folne kiseline, preko kroničnih upalnih bolesti i oštećenja bubrega, pa sve do teških stanja kao što su aplastična anemija ili oštećenje koštane srži uslijed kemoterapije i zračenja.
U teškim anemijama, gdje je ukupan broj zrelih eritrocita drastično smanjen, relativni postotak retikulocita može biti lažno povišen iako stvarna proizvodnja nije zadovoljavajuća.
Upravo zbog te dijagnostičke moći, liječnici će zatražiti analizu retikulocita uvijek kada postoji sumnja na anemiju, pogotovo ako su uzroci nejasni nakon standardne kompletne krvne slike. No, njihova uloga tu ne prestaje. Ovaj je test neprocjenjiv i u praćenju učinkovitosti liječenja. Primjerice, kod osobe koja prima terapiju željezom, nagli skok broja retikulocita, ponekad nazvan “retikulocitna kriza”, prvi je i najraniji pokazatelj da terapija djeluje, i to danima prije nego što se normaliziraju razine hemoglobina. Jednako je ključan i za procjenu oporavka funkcije koštane srži nakon transplantacije ili agresivnih onkoloških tretmana, dajući liječnicima uvid u to budi li se hematopoetski sustav.
Što sve otkriva moderna tehnologija
Iako se broj retikulocita često izražava kao postotak ukupnog broja eritrocita, taj podatak može zavarati. U teškim anemijama, gdje je ukupan broj zrelih eritrocita drastično smanjen, relativni postotak retikulocita može biti lažno povišen iako stvarna proizvodnja nije zadovoljavajuća. Zbog toga je apsolutni broj retikulocita daleko precizniji pokazatelj stvarne aktivnosti koštane srži. Suvremeni hematološki analizatori, koji koriste metode poput protočne citometrije, omogućuju iznimno precizno i brzo brojanje desetak tisuća stanica, što je ogroman napredak u odnosu na staro, nepouzdano ručno brojanje pod mikroskopom.
Porast IRF-a najraniji je mogući signal pojačane eritropoeze, koji se javlja i prije porasta ukupnog broja retikulocita. Drugi važan parametar je sadržaj hemoglobina u retikulocitima (CHr ili Ret-He).
Osim samog broja, moderna tehnologija pruža i uvid u dodatne, sofisticirane parametre. Jedan od najvažnijih je frakcija nezrelih retikulocita (IRF), koja mjeri udio najmlađih stanica svježe otpuštenih iz koštane srži. Porast IRF-a najraniji je mogući signal pojačane eritropoeze, koji se javlja i prije porasta ukupnog broja retikulocita. Drugi važan parametar je sadržaj hemoglobina u retikulocitima (CHr ili Ret-He). Budući da retikulociti cirkuliraju samo dan ili dva, ovaj parametar daje gotovo trenutačnu informaciju o dostupnosti funkcionalnog željeza za sintezu hemoglobina u posljednjih nekoliko dana, što ga čini izuzetno osjetljivim pokazateljem za rano otkrivanje nedostatka željeza. ( Ordinacija.hr )
