S dolaskom vrućina, bazeni postaju omiljeno utočište, no s njima se vraća i stari strah od urinarnih infekcija. Dok mnogi upiru prstom u samu vodu, stručnjaci otkrivaju da je istina znatno složenija, a opasnost se često krije u našim navikama, a ne u kloru.
Uvriježeno je mišljenje da je kupanje u bazenu gotovo siguran put do neugodne urinarne infekcije, no medicinska struka naglašava kako je ta povezanost znatno kompleksnija. Sama bazenska voda, pod uvjetom da se ispravno održava, rijetko je izravan krivac za nastanak infekcije. Iako bazeni mogu sadržavati bakterije koje unose sami kupači, dokazano je da izlaganje vodi samo po sebi ne može prouzročiti upalu mokraćnog sustava ako se razina dezinficijensa, prvenstveno klora, održava na propisanoj razini. Problem nastaje kada se taj osjetljivi kemijski balans naruši. Znoj, prljavština, ulja za sunčanje i različiti kozmetički proizvodi koje svaki plivač unosi u vodu značajno smanjuju učinkovitost klora, ostavljajući tako više prostora za preživljavanje i razmnožavanje mikroorganizama. Glavni uzročnik urinarnih infekcija u čak 80 do 90 posto slučajeva je bakterija Escherichia coli, koja prirodno obitava u našim crijevima, a do infekcije dolazi kada ona dospije u mokraćnu cijev i mjehur.
Ako voda u bazenu nije direktni krivac, što onda jest?
Stručnjaci se slažu da rizik ne leži toliko u samom činu plivanja, koliko u navikama koje ga prate. Najveći faktor rizika jest dugotrajan boravak u mokrom kupaćem kostimu nakon izlaska iz vode. Toplo i vlažno okruženje koje stvara mokra tkanina priljubljena uz kožu idealno je za ubrzano razmnožavanje bakterija koje su se možda našle na koži ili u blizini uretre. Urinarne infekcije su, nažalost, jedna od najčešćih zdravstvenih tegoba s kojima se žene suočavaju tijekom života, a jedan od glavnih razloga leži u anatomiji. Žene imaju znatno kraću mokraćnu cijev u usporedbi s muškarcima, što bakterijama olakšava i ubrzava put do mokraćnog mjehura, gdje mogu izazvati upalu.
Tijekom vrućina više se znojimo i gubimo tekućinu, a ako je ne nadoknađujemo u dovoljnoj mjeri, mokraća postaje koncentriranija, a mokrenje rjeđe. To znači da se potencijalne bakterije ne ispiru iz urinarnog trakta dovoljno često
Osim mokrog kupaćeg kostima, postoje i drugi čimbenici koji tijekom ljetnih mjeseci povećavaju sklonost infekcijama. Jedan od njih je nedovoljan unos tekućine. Tijekom vrućina više se znojimo i gubimo tekućinu, a ako je ne nadoknađujemo u dovoljnoj mjeri, mokraća postaje koncentriranija, a mokrenje rjeđe. To znači da se potencijalne bakterije ne ispiru iz urinarnog trakta dovoljno često, što im daje više vremena za razmnožavanje. S time je povezano i odgađanje odlaska na toalet, navika česta kod djece zaigrane u vodi, ali i kod odraslih. Zadržavanje urina u mjehuru također pogoduje razvoju infekcije. Konačno, iako klor štiti, njegova previsoka koncentracija može imati suprotan učinak – iritirati osjetljivu sluznicu intimnog područja i narušiti prirodnu mikrofloru, čineći je podložnijom prodoru štetnih bakterija.
Suprotno popularnom vjerovanju, jak miris klora nije znak čistoće, već signal da je voda onečišćena urinom, znojem i drugim organskim tvarima s kojima se klor bori
Iako je urin gotovo u potpunosti sterilan, sastavljen od 95 posto vode, problem nastaje kada se njegove komponente, poput uree i amonijaka, pomiješaju s klorom u bazenu. Ta kemijska reakcija stvara spojeve poznate kao kloramini, koji su glavni uzročnici iritacije očiju i kože, ali i onog karakterističnog, oštrog “mirisa bazena”. Suprotno popularnom vjerovanju, jak miris klora nije znak čistoće, već signal da je voda onečišćena urinom, znojem i drugim organskim tvarima s kojima se klor bori. Istraživanja su poražavajuća: jedno američko istraživanje otkrilo je da čak 40 posto odraslih osoba priznaje da je barem jednom uriniralo u bazenu. Kada se tome doda činjenica da prosječan plivač u bazen unese i do jedne šalice urina, postaje jasno da je problem kloramina stvaran. Zdrav i čist bazen zapravo ima vrlo blag ili nikakav miris.
Kako se zaštititi i bezbrižno uživati?
Prevencija je ključna za izbjegavanje neugodnih ljetnih infekcija, a sastoji se od nekoliko jednostavnih, ali iznimno važnih koraka. Prva i osnovna mjera jest tuširanje prije i poslije svakog ulaska u bazen. Brzinsko tuširanje prije plivanja, u trajanju od samo jedne minute, ispire većinu znoja, kozmetike i mikroba s naše kože, čime se smanjuje onečišćenje vode i pomaže u očuvanju učinkovitosti klora. Tuširanje nakon izlaska iz bazena jednako je važno jer uklanja ostatke klora i potencijalne bakterije s kože. Odmah nakon tuširanja, ključno je presvući se iz mokrog kupaćeg kostima u suhu odjeću. Ne zadržavajte se u mokrome, čak ni za kratko vrijeme sunčanja ili ispijanja kave. Uz to, pijte puno vode tijekom cijelog dana kako biste osigurali redovito mokrenje i prirodno “ispiranje” urinarnog trakta. Također, važno je ne odgađati odlazak na toalet; mokrenje neposredno prije i poslije plivanja može mehanički ukloniti bakterije koje su možda dospjele do ulaza u mokraćnu cijev. Prepoznavanje ranih simptoma, kao što su peckanje pri mokrenju, učestali nagon za mokrenjem, bol u donjem dijelu trbuha ili zamućen urin, znak je da se trebate javiti liječniku. Primjenom ovih jednostavnih mjera, rizik od infekcija može se značajno smanjiti, omogućujući bezbrižno uživanje u ljetnim radostima. ( Ordinacija.hr )
