Velika međunarodna studija Add-Aspirin istražuje može li svakodnevno uzimanje aspirina spriječiti povratak bolesti kod pacijenata liječenih od raka dojke, debelog crijeva, želuca i prostate. Rezultati bi mogli revolucionirati onkološku praksu i ponuditi jeftinu, globalno dostupnu terapiju.
Aspirin, jeftin i svima dostupan lijek koji se nalazi u gotovo svakoj kućnoj ljekarni, već se desetljećima povezuje s potencijalnim antikancerogenim djelovanjem. Brojne epidemiološke studije i pretklinički podaci upućivali su na to da bi redovito uzimanje aspirina moglo smanjiti rizik od nastanka određenih tumora, ali i spriječiti njihovo širenje. Kako bi se ova hipoteza konačno znanstveno potvrdila ili opovrgnula, pokrenuta je jedna od najvećih i najambicioznijih kliničkih studija u modernoj onkologiji – Add-Aspirin. U ovom golemom međunarodnom projektu, koji je uključio gotovo 11.000 pacijenata iz Ujedinjenog Kraljevstva, Irske i Indije, istražuje se može li aspirin, primijenjen kao dodatna (adjuvantna) terapija nakon završenog primarnog liječenja, smanjiti stopu povrata bolesti i produžiti preživljenje. Studija je usmjerena na četiri najčešća solidna tumora: rak dojke, kolorektalni rak, gastroezofagealni rak (rak jednjaka i želuca) te rak prostate, koji zajedno čine otprilike trećinu svih slučajeva raka i smrti od te bolesti na globalnoj razini.
Rigorozna studija
Dizajn studije Add-Aspirin postavljen je iznimno rigorozno kako bi se dobili što pouzdaniji rezultati. Riječ je o fazi III, dvostruko slijepom i placebom kontroliranom ispitivanju. Svi sudionici, koji su prethodno prošli potencijalno kurativno liječenje poput operacije ili radioterapije, najprije su ušli u osmotjednu “run-in” fazu. Tijekom tog perioda, svi su svakodnevno uzimali 100 mg aspirina kako bi se procijenila njihova podnošljivost lijeka i spremnost na dugotrajno pridržavanje terapije. Oni koji su uspješno prošli ovu fazu, bez značajnijih nuspojava, nasumično su raspoređeni u jednu od tri skupine: prva je nastavila uzimati 100 mg aspirina dnevno, druga je primala višu dozu od 300 mg dnevno, dok je treća dobivala placebo. Liječenje je predviđeno da traje najmanje pet godina, uz daljnje praćenje do deset godina. Zbog povećanog rizika od krvarenja, pacijenti stariji od 75 godina bili su raspoređeni samo u skupine s dozom od 100 mg ili placebom.
Jedna od najvećih briga prije početka studije bila je sigurnost, osobito rizik od gastrointestinalnog krvarenja kod pacijenata koji su prošli radikalne operacije probavnog sustava. Međutim, preliminarna analiza izvedivosti, provedena nakon prve dvije godine regrutacije, donijela je ohrabrujuće vijesti. Pokazalo se da pacijenti iznimno dobro podnose aspirin nakon završenog liječenja raka. Stopa teških nuspojava bila je vrlo niska, s manje od 0,5 % sudionika koji su prijavili toksičnost trećeg stupnja, a kod pacijenata s rakom jednjaka i želuca nije zabilježen nijedan slučaj ozbiljnog krvarenja. Uz to, pridržavanje terapije bilo je izvanredno – čak 95 % sudionika redovito je uzimalo propisanu tabletu. Ovi su podaci potvrdili da je dugotrajna primjena aspirina u ovoj populaciji sigurna i izvediva, otvarajući put za nastavak studije do samog kraja.
Aspirin djeluje tako što nepovratno blokira enzim COX-1 u trombocitima, čime zaustavlja proizvodnju molekule nazvane tromboksan A2 (TXA2), koja je ključna za njihovu aktivaciju.
Znanstvena podloga za djelovanje aspirina protiv raka leži u njegovom utjecaju na krvne pločice, trombocite. Iako je njihova primarna uloga zgrušavanje krvi, danas znamo da aktivirani trombociti igraju ključnu ulogu u procesu metastaziranja. Oni se vežu za stanice raka koje cirkuliraju krvotokom, stvarajući oko njih zaštitni omotač koji ih skriva od imunološkog sustava i pomaže im da se pričvrste za stijenke krvnih žila u udaljenim organima, gdje zatim formiraju nove tumore. Aspirin djeluje tako što nepovratno blokira enzim COX-1 u trombocitima, čime zaustavlja proizvodnju molekule nazvane tromboksan A2 (TXA2), koja je ključna za njihovu aktivaciju. Na taj način, aspirin “smiruje” trombocite i oduzima stanicama raka njihovog glavnog saveznika u procesu širenja po tijelu.
Povišeni rizik i mehanizam djelovanja
Detaljna podstudija provedena u sklopu Add-Aspirin projekta otkrila je da pacijenti, čak i nakon uspješnog liječenja raka u ranoj fazi, imaju trajno povišene razine tromboksana, što ukazuje na kroničnu aktivaciju trombocita. To je bilo posebno izraženo kod pacijenata s tumorima probavnog sustava. Analiza je potvrdila da i niska doza aspirina od 100 mg dnevno uspješno suzbija proizvodnju tromboksana za otprilike 76 %, dok viša doza od 300 mg nije donijela značajno veće smanjenje. Ovo sugerira da bi i niska doza mogla biti dovoljna za postizanje željenog anti-trombocitnog učinka. Budući da viša doza aspirina može ciljati i druge molekularne puteve neovisne o trombocitima, konačni rezultati studije pokazat će postoji li razlika u kliničkoj učinkovitosti između dviju doza.
Budućnost terapije
Nedavno istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Cambridgeu, objavljeno u prestižnom časopisu Nature, otkrilo je još jedan, potpuno neočekivan mehanizam djelovanja aspirina. Njihov rad je pokazao da tromboksan A2, osim što aktivira trombocite, ima i snažan supresivni učinak na T-stanice, ključne vojnike našeg imunološkog sustava zadužene za uništavanje stanica raka. Blokiranjem proizvodnje tromboksana, aspirin zapravo “oslobađa kočnice” s imunološkog sustava, omogućujući T-stanicama da učinkovitije prepoznaju i unište mikrometastaze. Profesorica Ruth Langley, glavna istraživačica studije Add-Aspirin s University College London, komentirala je ovo otkriće kao iznimno važno, jer će pomoći u interpretaciji rezultata studije i identificiranju pacijenata koji bi mogli imati najviše koristi od terapije.
Ako se pokaže da ovaj stari i jeftini lijek može značajno smanjiti rizik od povratka raka, to bi predstavljalo pravu revoluciju u liječenju. Uvođenje aspirina kao standardne adjuvantne terapije, moglo bi spasiti tisuće života godišnje.
Konačni rezultati tek se očekuju
Regrutacija za studiju Add-Aspirin je završena, a onkološka zajednica diljem svijeta s nestrpljenjem iščekuje konačne rezultate. Ako se pokaže da ovaj stari i jeftini lijek može značajno smanjiti rizik od povratka raka, to bi predstavljalo pravu revoluciju u liječenju. Uvođenje aspirina kao standardne adjuvantne terapije, moglo bi spasiti tisuće života godišnje, uz minimalne troškove za zdravstvene sustave. To bi imalo ogroman utjecaj na globalno zdravlje, posebno u zemljama s nižim prihodima. Ipak, stručnjaci upozoravaju da pacijenti ne bi trebali samoinicijativno uzimati aspirin u svrhu prevencije raka bez konzultacije s liječnikom, jer lijek nosi rizik od ozbiljnih nuspojava. Konačnu riječ dat će znanost, a odgovori koje donosi Add-Aspirin mogli bi zauvijek promijeniti način na koji se borimo protiv ove opake bolesti. ( Ordinacija.hr )
