Multipla skleroza kronična je autoimuna bolest koja pogađa središnji živčani sustav, a zbog svoje nepredvidljivosti i raznolikosti simptoma često se naziva “bolešću s tisuću lica”. Iako uzrok ostaje nepoznat, rana dijagnoza i suvremene terapije ključne su za usporavanje njezina napretka.
Multipla skleroza (MS) je kronična bolest u kojoj imunološki sustav, umjesto da tijelo brani od vanjskih prijetnji poput virusa i bakterija, greškom napada vlastiti središnji živčani sustav. Meta napada je mijelinska ovojnica, zaštitni masni sloj koji obavija živčana vlakna u mozgu i kralježničnoj moždini. Liječnici često uspoređuju mijelin s izolacijom na električnoj žici; kada se ošteti, prijenos živčanih impulsa se usporava ili potpuno blokira. Na mjestima oštećenja nastaju ožiljci, odnosno skleroze, po kojima je bolest i dobila ime – multipla skleroza.
Prva dijagnoza između 20. i 40. godine života
Ova bolest najčešće pogađa mlade odrasle osobe, a prva dijagnoza se u pravilu postavlja u dobi između 20. i 40. godine života. Statistike pokazuju značajnu rodnu neravnotežu, jer žene obolijevaju dva do tri puta češće od muškaraca.
Zbog toga što oštećenja mogu nastati bilo gdje u mozgu ili kralježničnoj moždini, simptomi multiple skleroze su iznimno raznoliki i nepredvidivi. Ne postoje dva pacijenta s potpuno istim tijekom bolesti, zbog čega se i koristi naziv “bolest s tisuću lica”. Među najčešćim ranim simptomima su problemi s vidom, poput zamagljenja, dvoslika ili bolnog gubitka vida na jednom oku (optički neuritis). Česti su i senzorni poremećaji kao što su utrnulost, trnci ili osjećaj mravinjanja u rukama i nogama. Mnogi pacijenti prijavljuju i kronični umor, slabost mišića, probleme s ravnotežom i koordinacijom te kognitivne poteškoće poput problema s pamćenjem i koncentracijom.
Česti su i senzorni poremećaji kao što su utrnulost, trnci ili osjećaj mravinjanja u rukama i nogama. Mnogi pacijenti prijavljuju i kronični umor, slabost mišića, probleme s ravnotežom i koordinacijom
Točan uzrok multiple skleroze još uvijek je nepoznat, no vjeruje se da je riječ o složenoj interakciji genetskih i okolišnih čimbenika. Iako bolest nije izravno nasljedna, postojanje MS-a u obitelji blago povećava rizik. Istraživanja su identificirala više od 200 gena koji mogu pridonijeti sklonosti za razvoj bolesti. Među okolišnim čimbenicima, najjača veza utvrđena je s Epstein-Barrovim virusom, uzročnikom mononukleoze. Pušenje i pretilost u djetinjstvu također su prepoznati kao faktori koji povećavaju rizik.
Kako se bolest razvija i dijagnosticira?
Multipla skleroza može se manifestirati u nekoliko oblika, od kojih je najčešći relapsno-remitentni MS (RRMS), koji se javlja u oko 85 posto slučajeva. Ovaj oblik karakteriziraju razdoblja pogoršanja simptoma (relapsi ili napadaji), koja traju od nekoliko dana do nekoliko tjedana, nakon čega slijede razdoblja djelomičnog ili potpunog oporavka (remisije). Nakon niza godina, mnogi pacijenti s RRMS-om prelaze u sekundarno-progresivni oblik (SPMS), gdje se neurološko oštećenje postupno nakuplja neovisno o relapsima. Rjeđi je primarno-progresivni MS (PPMS), kod kojeg simptomi od samog početka bolesti kontinuirano i postepeno napreduju, bez izraženih relapsa i remisija.
Ključnu ulogu u dijagnostici ima magnetska rezonancija (MR), koja može vizualizirati karakteristična oštećenja (lezije) u mozgu i kralježničnoj moždini.
Postavljanje dijagnoze može biti dugotrajan i iscrpljujuć proces jer ne postoji jedan, konačan test za multiplu sklerozu. Liječnici se oslanjaju na kombinaciju metoda kako bi isključili druga stanja sa sličnim simptomima. Ključnu ulogu u dijagnostici ima magnetska rezonancija (MR), koja može vizualizirati karakteristična oštećenja (lezije) u mozgu i kralježničnoj moždini. Dijagnoza se postavlja prema strogim smjernicama poznatim kao McDonaldovi kriteriji, koji uzimaju u obzir kliničku sliku, nalaze MR-a te ponekad i analizu cerebrospinalne tekućine dobivene lumbalnom punkcijom.
Život s multiplom sklerozom
Iako lijek koji bi u potpunosti izliječio multiplu sklerozu još ne postoji, terapijske mogućnosti su se dramatično poboljšale u posljednja dva desetljeća. Cilj liječenja je usporiti napredovanje bolesti, smanjiti učestalost i jačinu relapsa te ublažiti simptome. U tu svrhu koriste se lijekovi koji modificiraju tijek bolesti (DMT), a akutni napadaji najčešće se tretiraju visokim dozama kortikosteroida. U neurologiji se sve više ističe načelo “vrijeme je mozak”, koje naglašava važnost što ranijeg početka liječenja kako bi se spriječilo trajno oštećenje živčanog sustava.
Redovita tjelesna aktivnost pokazala se iznimno korisnom za održavanje mišićne snage, ravnoteže i smanjenje umora.
Uz medikamentoznu terapiju, ključan je i cjelovit pristup koji uključuje promjene životnog stila. Redovita tjelesna aktivnost pokazala se iznimno korisnom za održavanje mišićne snage, ravnoteže i smanjenje umora. Važna je i briga o mentalnom zdravlju, s obzirom na to da su depresija i anksioznost česte kod oboljelih. Mnogi stručnjaci preporučuju stvaranje multidisciplinarnog tima koji uz neurologa uključuje i fizioterapeute, radne terapeute, psihologe i nutricioniste. Na kraju, ne treba zanemariti ni važnost društvene povezanosti jer socijalna izolacija može pogoršati psihičko stanje. Istraživanja koja provodi Svjetska zdravstvena organizacija i druge institucije otvaraju vrata novim, još učinkovitijim terapijama, pružajući nadu za bolju kvalitetu života i budućnost bez progresije bolesti. ( Ordinacija.hr )
