Stalno se osjećate loše nakon obroka, no ne možete otkriti što je uzrok? Mnogi sumnjaju na intoleranciju na hranu, no važno je razlikovati je od alergije i znati koji su testovi pouzdani, a koji bi vas mogli odvesti u krivom smjeru.
Učestala nadutost, bolovi u trbuhu, neobjašnjive glavobolje, kronični umor ili kožne promjene poput ekcema i akni simptomi su koji mogu značajno narušiti kvalitetu života. Kada se takve tegobe redovito javljaju nakon jela, mnogi posumnjaju da je krivac određena namirnica. Problem je što se reakcije često javljaju s odgodom, satima ili čak danima nakon konzumacije, što samostalno prepoznavanje uzroka čini gotovo nemogućom misijom. U potrazi za rješenjem, sve više ljudi okreće se testovima na intoleranciju na hranu, no ključno je razumjeti što ti testovi zaista mjere i razlikovati ih od testova na alergije, jer je razlika fundamentalna i može imati ozbiljne posljedice.
Najvažniji korak jest razlikovanje alergije na hranu od intolerancije
Prvi i najvažniji korak jest razlikovanje alergije na hranu od intolerancije. Alergija na hranu je burna reakcija imunosnog sustava koji pogrešno identificira određeni protein iz hrane kao prijetnju. Tijelo tada proizvodi IgE (imunoglobulin E) antitijela, što pokreće lančanu reakciju koja može zahvatiti kožu (koprivnjača, oteklina), dišni sustav (otežano disanje, kašalj) i probavni trakt (povraćanje, grčevi). Simptomi se obično javljaju unutar nekoliko minuta do dva sata i, u najtežim slučajevima, mogu dovesti do anafilaksije – po život opasnog stanja koje zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Najčešći alergeni su kikiriki, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, soja, pšenica, riba i školjke. S druge strane, intolerancija na hranu nije imunosna reakcija, već problem probavnog sustava. Događa se kada tijelo ne može pravilno razgraditi određenu hranu, najčešće zbog nedostatka enzima (kao kod intolerancije na laktozu) ili osjetljivosti na određene aditive. Simptomi su neugodni, ali nisu opasni po život i uglavnom su ograničeni na probavu: plinovi, nadutost, proljev ili zatvor.
Prave alergije na hranu dokazuju se medicinski priznatim metodama. Alergolozi koriste kožne ubodne testove (prick test), gdje se mala količina alergena nanosi na kožu, ili krvne testove koji mjere razinu specifičnih IgE antitijela kao odgovor na određenu hranu.
Dijagnostika ovih dvaju stanja potpuno je različita. Prave alergije na hranu dokazuju se medicinski priznatim metodama. Alergolozi koriste kožne ubodne testove (prick test), gdje se mala količina alergena nanosi na kožu, ili krvne testove koji mjere razinu specifičnih IgE antitijela kao odgovor na određenu hranu. Za neke intolerancije, poput onih na šećere kao što su laktoza, fruktoza ili saharoza, gastroenterolozi koriste pouzdane i neinvazivne vodikove izdisajne testove. Ovi testovi precizno mjere kako tijelo probavlja određene šećere i smatraju se zlatnim standardom u dijagnostici malapsorpcije. Sve ove metode temelje se na jasnim biokemijskim i imunosnim pokazateljima te pružaju pouzdane rezultate.
Tu dolazimo do široko dostupnih, ali znanstveno vrlo spornih testova intolerancije na hranu koji mjere IgG antitijela. Tvrtke koje nude ove testove tvrde da povišena razina IgG antitijela na određenu namirnicu ukazuje na “skrivenu” intoleranciju koja uzrokuje odgođene simptome. Međutim, vodeće svjetske organizacije za alergologiju i kliničku imunologiju, poput Američke akademije za alergiju, astmu i imunologiju, ne preporučuju ove testove i smatraju ih nepouzdanima. Glavni argument struke jest da je prisutnost IgG antitijela na hranu zapravo normalan fiziološki odgovor tijela. Ona ne signaliziraju problem, već su znak da je imunosni sustav bio u kontaktu s tom hranom i razvio toleranciju na nju.
Jesu li testovi intolerancije bacanje novca?
Pacijenti često dobivaju duge liste namirnica koje bi trebali izbjegavati, uključujući i one koje redovito konzumiraju bez ikakvih simptoma. Takve neutemeljene preporuke mogu dovesti do nepotrebno restriktivnih dijeta, nutritivnih nedostataka i poremećenog odnosa s hranom. Još opasnije, lažno negativan rezultat može stvoriti lažan osjećaj sigurnosti.
Što onda učiniti ako sumnjate na probleme s hranom?
Najpouzdaniji pristup za identifikaciju intolerancije na hranu jest eliminacijska dijeta provedena pod nadzorom liječnika ili nutricionista. Proces započinje vođenjem detaljnog dnevnika prehrane i simptoma tijekom nekoliko tjedana kako bi se uočili potencijalni obrasci. Nakon toga, sumnjive namirnice se na period od dva do četiri tjedna potpuno izbacuju iz prehrane. Ako se simptomi za to vrijeme povuku, namirnice se postupno, jedna po jedna, vraćaju u prehranu kako bi se potvrdilo koja od njih uzrokuje reakciju. Iako zahtijeva strpljenje i disciplinu, ova metoda jedina daje stvarne odgovore o tome kako vaše tijelo reagira na hranu. Prije bilo kakve samostalne eliminacije, ključno je posavjetovati se sa stručnjakom kako bi se isključila druga medicinska stanja sa sličnim simptomima, poput celijakije, sindroma iritabilnog crijeva (IBS) ili upalnih bolesti crijeva. ( Ordinacija.hr )
