Traumatično iskustvo oružanog napada u školi ostavlja duboke i trajne psihološke posljedice koje se protežu daleko izvan trenutka tragedije. Oporavak je nelinearan i složen proces koji zahtijeva hitnu, ali i dugoročnu stručnu pomoć kako bi preživjeli mogli ponovno izgraditi svoje živote.
Bolne i uznemirujuće vijesti iz Graza, pa nedavne i iz Zagreba i Beograda, svjedoče dubokoj krizi društva. Kad u školama zavlada oružje, pa osvijestimo da je riječ uglavnom o napadima koji se odvijaju u nekoliko minuta i koji priječe bilo kakvo smisleno reagiranje, onda strah nadvlada svaki razum.
Traumatično iskustvo oružanog napada u školi ostavlja duboke i trajne psihološke posljedice koje se protežu daleko izvan trenutka tragedije. Oporavak je nelinearan i složen proces koji zahtijeva hitnu, ali i dugoročnu stručnu pomoć kako bi preživjeli mogli ponovno izgraditi svoje živote. Ili barem pokušati.
Analizom Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja (NBER) pod nazivom “Učinci pucnjava u školama na mentalno zdravlje učenika” utvrđeno je da upotreba lijekova za anksioznost i depresiju među mladima u blizini mjesta pucnjave raste za više od 21 % i ostaje povišena godinama nakon događaja.
Dugoročne posljedice nisu samo psihološke. Mnogi preživjeli prijavljuju i trajne fizičke zdravstvene probleme koji se pojavljuju mjesecima ili čak godinama kasnije. “Dugoročne zdravstvene posljedice na tijelu ne osjetite do druge godine, kada se stvari počnu slijegati”, objašnjava jedan sudionik istraživačkog projekta “Trajne rane” koji su proveli The Trace i Columbia Journalism Investigations, ističući probleme poput kroničnog umora, glavobolja i drugih bolesti povezanih sa stresom. Ponekad se psihološki simptomi, poput anksioznosti, čak i pojačavaju s vremenom, suprotno očekivanju da će vrijeme zaliječiti sve rane.
Trauma također preoblikuje cjelokupni životni put preživjelih, utječući na njihove društvene odnose, ambicije i financijsku stabilnost. Mnogi se suočavaju s bolnom socijalnom izolacijom jer prijatelji koji nisu prošli kroz isto iskustvo ne mogu razumjeti dubinu njihove patnje, a bore se i s potpunim nedostatkom motivacije, što se očituje u lošijem akademskom uspjehu i odustajanju od fakulteta.
Put ka oporavku: Terapija i podrška
Stručna pomoć nakon oružanog napada ključna je i započinje kriznom intervencijom odmah nakon događaja. Psihološka prva pomoć osigurava fizičku i emocionalnu sigurnost, dok krizni timovi sastavljeni od psihologa i socijalnih radnika pružaju podršku učenicima, osoblju i roditeljima. Nakon početnog šoka, započinje dugoročni proces oporavka koji uključuje različite oblike terapije. Individualna terapija, poput kognitivno-bihevioralne terapije (KBT) ili EMDR-a može pomoći pojedincima da procesuiraju traumatična sjećanja i razviju mehanizme suočavanja.
Budući da trauma utječe na cijelu obitelj, obiteljska terapija je često neophodna kako bi se poboljšala komunikacija i pružila međusobna podrška. Ključno je razumjeti da oporavak nije sprint, već maraton. Potrebna je kontinuirana, dugoročna podrška koja se prilagođava promjenjivim potrebama preživjelih.
-Ne čekajte. Ignoriranje i nada da će proći samo od sebe neće uspjeti. Liječenje se mora započeti što je prije moguće kako bi se djeca vratila na razvojni put na kojem bi bila da se tragedija nije dogodila. Pristup mentalnom zdravlju ne smije biti luksuz; to je osnovno ljudsko pravo i nužnost za ozdravljenje – upozorava dr. Gail Saltz, psihijatrica.
( Ordinacija.hr )
