Mali broj bijelih krvnih stanica, stanje poznato kao leukopenija, može biti bezazlena pojava, ali i znak ozbiljne bolesti. Smanjena sposobnost tijela da se bori protiv infekcija zahtijeva pažnju i otkrivanje temeljnog uzroka.
Bijele krvne stanice, poznate i kao leukociti, ključni su dio našeg imunosnog sustava, djelujući kao prva linija obrane tijela protiv bakterija, virusa i drugih stranih napadača. Proizvode se u koštanoj srži i putuju krvotokom do mjesta gdje su potrebni kako bi se borili protiv uzročnika bolesti. Kada laboratorijski nalaz pokaže smanjen broj leukocita, govorimo o stanju koje se naziva leukopenija. Normalne vrijednosti za odrasle osobe kreću se između 3.400 i 9.700 bijelih krvnih stanica po mikrolitru krvi, a svaka vrijednost ispod donje granice signalizira da obrambeni mehanizmi tijela možda ne funkcioniraju optimalno, što osobu čini osjetljivijom na razne infekcije.
Rizik od teških i po život opasnih infekcija, drastično raste
Sama po sebi, leukopenija nije uvijek opasna po život, no njezine posljedice mogu biti iznimno ozbiljne. Budući da je imunosni sustav oslabljen, tijelo se teže bori protiv infekcija koje bi inače bez problema svladalo. To znači da obična prehlada ili manja posjekotina mogu prerasti u ozbiljan zdravstveni problem. Posebno zabrinjavajuće stanje nastaje kada broj leukocita padne ispod 1.000 po mikrolitru, što liječnici smatraju opasno niskom razinom. U takvim slučajevima, rizik od teških i po život opasnih infekcija, uključujući sepsu, drastično raste, jer se organizam ne može učinkovito obraniti ni od najmanjih prijetnji.
Uzroci smanjenog broja bijelih krvnih stanica su brojni i raznoliki, a mogu sezati od privremenih i prolaznih stanja do kroničnih i teških bolesti. Jedan od čestih uzroka su virusne infekcije; tijelo tijekom borbe s virusima poput gripe, hepatitisa, ospica ili HIV-a može privremeno smanjiti proizvodnju leukocita. Sličan učinak imaju i neke teške bakterijske infekcije. Osim toga, mnogi lijekovi mogu kao nuspojavu imati smanjenje broja leukocita. Tu se posebno ističu kemoterapija i terapija zračenjem, koje ciljaju brzorastuće stanice raka, ali pritom uništavaju i zdrave stanice u koštanoj srži, uključujući i bijele krvne stanice. Na popis lijekova koji mogu uzrokovati leukopeniju ubrajaju se i određeni antibiotici, antipsihotici te imunosupresivi koji se koriste za liječenje autoimunih bolesti.
Leukopenija može biti i pokazatelj ozbiljnijih sistemskih bolesti koje izravno utječu na koštanu srž, tvornicu naših krvnih stanica. Autoimune bolesti, poput lupusa ili reumatoidnog artritisa, mogu navesti imunosni sustav da pogrešno napada i uništava vlastite bijele krvne stanice. Također, bolesti koje primarno zahvaćaju koštanu srž, kao što su aplastična anemija, mijelofibroza ili zloćudne bolesti poput leukemije i limfoma, često kao jedan od prvih znakova imaju upravo pad broja leukocita. Uzrok mogu biti i nedostaci određenih nutrijenata, prvenstveno vitamina B12 i folata, koji su ključni za proizvodnju krvnih stanica. Stanja poput povećane slezene (splenomegalija) ili ciroze jetre također mogu dovesti do smanjenja broja leukocita u krvi.
Ključno je reagirati na znakove infekcije
Jedan od najvećih izazova s leukopenijom jest što ona sama rijetko uzrokuje vidljive simptome. Većina ljudi nije ni svjesna da ima nizak broj bijelih krvnih stanica sve dok se ne pojave znakovi infekcije, koja je posljedica oslabljenog imuniteta. Simptomi na koje treba obratiti pozornost uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, zimicu, znojenje, upalu grla, kašalj, otežano disanje, pojavu ranica u ustima ili bolno mokrenje. Zbog toga se leukopenija najčešće otkriva slučajno, prilikom rutinske kontrole kompletne krvne slike (KKS). Ako se potvrdi nizak broj leukocita, liječnik će provesti daljnje pretrage kako bi utvrdio točan uzrok, što može uključivati detaljnije krvne testove, pretrage na viruse ili, u nekim slučajevima, i biopsiju koštane srži.
Liječenje ovisi o uzroku, a prevencija o jačanju opreza
Pristup liječenju leukopenije izravno ovisi o njezinom uzroku. Ako je stanje izazvano lijekom, liječnik može odlučiti prekinuti terapiju ili zamijeniti lijek alternativnim. U slučaju bakterijske infekcije, propisuju se antibiotici. Kod težih oblika leukopenije, posebice kod pacijenata koji primaju kemoterapiju, mogu se primijeniti lijekovi koji potiču koštanu srž na proizvodnju većeg broja bijelih krvnih stanica. Za osobe s kronično niskim brojem leukocita ključno je poduzeti mjere za prevenciju infekcija. To uključuje redovito i temeljito pranje ruku, izbjegavanje kontakta s bolesnim osobama i boravka u gužvama, osobito tijekom sezone prehlada i gripe. Također se preporučuje uravnotežena prehrana bogata vitaminima i mineralima, dovoljno sna i upravljanje stresom kako bi se imunosni sustav održao što jačim.
( Ordinacija.hr )
