Znanstvena istraživanja pokazuju da ponavljani udarci lopte glavom mogu dugoročno oštetiti mozak i povećati rizik od demencije, uključujući Alzheimerovu, Parkinsonovu bolest i bolest motoričkih neurona.
Profesionalni nogometaši i igrači američkog nogometa izloženi su znatno većem riziku od razvoja neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti te bolesti motoričkih neurona. Sve veći broj znanstvenih dokaza, piše BBC, upućuje na to da ponavljani udarci u glavu, uključujući i one koji se u sportu često smatraju „bezazlenima“, poput udaranja lopte glavom, mogu uzrokovati dugotrajna oštećenja mozga koja se klinički očituju tek desetljećima kasnije.
Iako je udaranje lopte glavom sastavni dio nogometne igre i često simbol vještine i odlučnosti, upravo ta radnja podrazumijeva izlaganje mozga ponavljanim silama koje s vremenom mogu imati ozbiljne posljedice.
Kontaktni sportovi i ozljede mozga: problem poznat gotovo 100 godina
Veza između ponavljanih udaraca u glavu i oštećenja mozga poznata je znanosti već gotovo jedno stoljeće. Još 1928. godine američki patolog Harrison Martland opisao je stanje koje su boksački krugovi nazivali „punch drunk“. Primijetio je da profesionalni boksači, osobito oni koji su često primali udarce u glavu, razvijaju nesiguran hod, poremećaje govora, mentalnu zbunjenost i kognitivni pad.
U težim slučajevima stanje je napredovalo u demenciju, kasnije nazvanu dementia pugilistica. Dugo se smatralo da je taj poremećaj specifičan isključivo za boks, no suvremena istraživanja pokazala su da slični obrasci oštećenja mozga postoje i u drugim kontaktnim sportovima.
Smrt sportskih legendi razotkrila je razmjere problema
Početkom 21. stoljeća niz smrti poznatih sportaša potaknuo je intenzivnija istraživanja. Engleski nogometaš Jeff Astle preminuo je 2002. godine u dobi od 59 godina nakon dijagnoze rane demencije. Američki nogometaš Mike Webster umro je u 50. godini života, nakon godina kognitivnog propadanja i simptoma nalik Parkinsonovoj bolesti.
U oba slučaja obdukcija mozga otkrila je kroničnu traumatsku encefalopatiju (CTE) — degenerativnu bolest mozga uzrokovanu ponavljanim udarcima u glavu. CTE se danas smatra modernim nazivom za ono što se nekada zvalo dementia pugilistica.
Slična dijagnoza postavljena je i bivšem igraču Chicago Bearsa Davidu Duersonu, koji je 2011. godine počinio samoubojstvo nakon dugotrajne borbe s depresijom. Njegov slučaj dodatno je naglasio povezanost CTE-a ne samo s kognitivnim propadanjem, već i s promjenama raspoloženja, impulzivnošću i depresijom.
Što je kronična traumatska encefalopatija?
– CTE je vrlo specifičan oblik degenerativne bolesti mozga jer se javlja isključivo kod osoba s poviješću ponavljanih ozljeda glave ili udaraca u glavu – objašnjava dr. Willie Stewart, neuropatolog sa Sveučilišta u Glasgowu.
Bolest je prepoznatljiva po karakterističnom nakupljanju abnormalnog proteina tau u određenim dijelovima mozga. Upravo taj uzorak razlikuje CTE od drugih oblika demencije.
– Ako imate profesionalnog nogometaša s demencijom, vjerojatnost da u mozgu ima CTE vrlo je visoka – ističe Stewart.
Koliko je CTE čest među profesionalnim sportašima?
Profesorica Ann McKee sa Sveučilišta u Bostonu od 2008. godine vodi jedan od najvećih istraživačkih programa o CTE-u. U studiji objavljenoj 2023. godine analizirani su mozgovi 376 bivših igrača Nacionalne lige američkog nogometa (NFL). Rezultati su pokazali da je čak 91,7% ispitanika imalo CTE.
Iako taj podatak ne odražava stvarnu učestalost bolesti među svim sportašima, jer su donatori često osobe koje su imale simptome, on jasno pokazuje razmjere problema. Za usporedbu, prevalencija CTE-a u općoj populaciji procjenjuje se na manje od 1%.
CTE je dijagnosticiran i kod bivših bejzbolaša, biciklista te hokejaša na ledu, što potvrđuje da ključni rizični čimbenik nisu same sportske discipline, već ponavljani udarci u glavu.
Nogometaši i povećan rizik od drugih neurodegenerativnih bolesti
CTE nije jedina bolest povezana s profesionalnim igranjem nogometa. U velikoj škotskoj studiji Football’s InfluencE on Lifelong health and Dementia risk (FIELD) analizirani su zdravstveni podaci gotovo 8.000 bivših profesionalnih nogometaša i uspoređeni s više od 23.000 osoba iz opće populacije.
Rezultati su pokazali da bivši nogometaši imaju:
- pet puta veći rizik od razvoja Alzheimerove bolesti
- četiri puta veći rizik od bolesti motoričkih neurona
- dvostruko veći rizik od Parkinsonove bolesti
Ukupno gledano, rizik smrti od neurodegenerativnih bolesti bio je 3,5 puta veći nego u općoj populaciji.
Rizik se značajno razlikovao ovisno o poziciji u igri. Najviši je bio kod braniča, koji najčešće udaraju loptu glavom, dok su vratari imali sličan rizik kao osobe koje se profesionalno nisu bavile nogometom. Duljina karijere također je bila važan faktor – što je karijera bila dulja, to je rizik bio veći, u nekim slučajevima i do pet puta.
Što se događa u mozgu pri udarcu glavom?
Iako udaranje lopte glavom rijetko uzrokuje akutne ozljede poput potresa mozga, ono stvara sile koje se prenose kroz mozak. Profesor Michael Lipton sa Sveučilišta Columbia s pomoću magnetske rezonancije (MRI) proučavao je mlade amaterske nogometaše koji su loptu glavom udarali od nekoliko puta godišnje do više tisuća puta.
Igrači s većim brojem udaraca pokazivali su slabije rezultate na testovima pamćenja i učenja te su imali vidljiva oštećenja u orbitofrontalnom korteksu, dijelu mozga smještenom neposredno iznad očiju.
Mozak je izrazito mekan, gotovo želatinozne strukture. Prilikom nagle promjene brzine glave, mozak se pomiče i „odbija“ unutar lubanje. To uzrokuje istezanje i oštećenje aksona – vlakana koja omogućuju komunikaciju između moždanih stanica.
Posebno su osjetljiva područja na granici između bijele i sive tvari, jer se ta dva tipa tkiva zbog različite gustoće kreću različitim brzinama, stvarajući sile smicanja. Najveća oštećenja zabilježena su kod osoba koje su udarale loptu glavom više od 1.000 puta godišnje.
Zašto ne obole svi sportaši?
Iako se promjene u mozgu mogu uočiti već u mlađoj dobi, ne razviju svi sportaši neurodegenerativnu bolest. Smatra se da ulogu imaju genetska predispozicija, stil života, oporavak od ozljeda te ukupna izloženost udarcima tijekom života.
Jedna od vodećih hipoteza jest da ponavljani udarci oštećuju krvne žile u mozgu i potiču kroničnu upalu, dok druga pretpostavlja postupno odumiranje neurona. Najvjerojatnije je riječ o kombinaciji više mehanizama.
Kako smanjiti rizik i zaštititi zdravlje mozga?
Prevencija je trenutačno najučinkovitiji način zaštite. U Ujedinjenom Kraljevstvu udaranje lopte glavom uklonjeno je iz nogometa za djecu, a smanjen je i broj takvih udaraca na treninzima odraslih igrača.
Istraživanja su pokazala da profesionalni nogometaši tijekom karijere mogu udariti loptu glavom i do 70.000 puta, pri čemu se velika većina tih udaraca događa na treninzima, a ne na utakmicama.
Tehnološka rješenja, poput kaciga s tekućim amortizerima u američkom nogometu, također pokazuju potencijal u smanjenju sile udarca.
– Kad bismo potpuno prestali udarati glavom u stvari, rizik bi nestao. No budući da to nije realno, cilj je smanjiti izloženost i zaštititi zdravlje mozga koliko god je moguće – zaključuje dr. Stewart.
(Ordinacija.hr)
