U Mjesecu zdravlja upozoravamo na alarmantne podatke koji otkrivaju da su najskuplje bolesti one koje ne liječimo.
Budućnost čovjekova zdravlja već dugo ne ovisi samo i isključivo o liječenju. Ključ je postići održiv zdravstveni sustav, stavljajući preventivu u središte paradigme i motivirajući upravo ljude da prisvoje sve moguće alate i navike kojima mogu utjecati da se bolesti uopće ne pojave. I to sve u trenu kada su nezarazne bolesti istovremeno najveći globalni izazov i najveći zdravstveni trošak svake pojedinačne države. Jer, prema svjetskim podacima, upravo nezarazne bolesti uzrokuju oko 43 milijuna smrti godišnje, što čini čak 75 posto svih smrtnih slučajeva. U Europi te su brojke jednako poražavajuće – oko 1,8 milijuna ljudi godišnje umire od bolesti koje su se u velikoj mjeri mogle spriječiti pravovremenim javnozdravstvenim mjerama.
Istovremeno, stagnacija u prevenciji i liječenju nezaraznih bolesti europske zdravstvene sustave košta vrtoglavih 514 milijardi dolara godišnje. Toliko milijardi previše, jer najveći, kako zdravstveni tako i financijski teret, odnosi se na, pojedini bi rekli samo, četiri skupine bolesti. Prve su kardiovaskularne, zbog kojih se upisuje oko 19 milijuna smrti godišnje, rak s lica zemlje briše 10 milijuna života, još četiri milijuna smrti ide na kronične respiratorne bolesti, i dva milijuna smrtnih slučajeva koje su povezani s dijabetesom. Samo količina statističke smrti, šturo pobacana u izvješća, jasan su dokaz da prevencija više nije opcija, nego nužnost. I to nužnost koja se nedvojbeno tiče i Hrvatske. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, vodeći uzrok smrti i dalje su kardiovaskularne bolesti, koje čine gotovo 40 posto ukupne smrtnosti. Slijede maligne bolesti s udjelom od oko 25 posto. Pri tome posebno zabrinjava činjenica da su mnogi od tih “hrvatskih oboljenja” povezani s rizičnim životnim navikama – pušenjem, nepravilnom prehranom, nedostatkom tjelesne aktivnosti i pretilošću.
Upravo zato posljednjih godina sve veći naglasak stavlja se na nacionalne preventivne programe. Među najvažnijima su oni usmjereni na rano otkrivanje raka. Program probira raka dojke obuhvaća žene u dobi od 50 do 69 godina, koje svake dvije godine dobivaju poziv na besplatnu mamografiju. Program ranog otkrivanja raka debelog crijeva namijenjen je osobama od 50 do 74 godine i uključuje testiranje na okultno krvarenje, uz daljnju kolonoskopiju u slučaju pozitivnog nalaza. Tu je i program probira raka vrata maternice, koji omogućuje redovite Papa-testove za žene od 25 do 64 godine. Uz njih, razvijaju se i noviji programi, poput ranog otkrivanja melanoma te nacionalni program probira raka pluća, posebno važan za populaciju dugogodišnjih pušača. Unatoč razvijenoj mreži preventivnih programa koji su sve popularniji među građanima, još uvijek nije dovoljno razvijena svijest da prevencija ne počinje u bolnici nego u svakodnevnim odlukama pojedinaca. Stručnjaci naglašavaju kako su promjene ponašanja na razini populacije ključne za smanjenje tereta bolesti. Strategije prestanka pušenja i dalje su među najučinkovitijim intervencijama – u Hrvatskoj puši oko trećina odrasle populacije, što znatno povećava rizik od raka pluća i kardiovaskularnih bolesti.
– Prevencija kroničnih nezaraznih bolesti ključna je za održivi zdravstveni sustav. Primarna prevencija počinje promjenom životnih navika, odnosno pravilnom prehranom, tjelesnom aktivnošću i kontrolom tjelesne težine, a ne u bolnici. Takve promjene, uz ranu dijagnostiku i uz podršku novih tehnologija, omogućavaju pravovremenu intervenciju i smanjenje smrtnosti. Ključno je educirati i pacijente i liječnike, jer samo motivirani i informirani pacijent može učinkovito održavati zdravlje na dugoročnoj razini – kako je na nedavno održanoj zdravstvenoj konferenciji istaknuo izv. prof. dr. sc. Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
A nakon primarne prevencije, tu je i sekundarna, a Hrvatska, u usporedbi s drugim europskim zemljama, dodao je Capak, ima najširu paletu screening programa. Naime, rezultati pojedinih nacionalnih programa već pokazuju mjerljive učinke. U posljednjih deset godina, naglasio je Capak, smrtnost od raka dojke u Hrvatskoj smanjena je za oko 30 posto, što se u velikoj mjeri povezuje upravo s organiziranim probirnim programom i ranijim otkrivanjem bolesti. Pozitivni trendovi bilježe se i kod raka debelog crijeva, gdje se postupno smanjuje smrtnost, dok se istovremeno povećava preživljenje pacijenata kod onih karcinoma za koje su uvedeni sustavni programi ranog otkrivanja.
Istodobno, dodao je, preventivni programi nastavljaju se širiti i unapređivati. U tijeku je uvođenje nacionalnog programa probira raka prostate, a priprema se i sustavni program ranog otkrivanja melanoma, čime Hrvatska dodatno jača strategiju usmjerenu na rano prepoznavanje bolesti. No unatoč dostupnosti programa, jedan od najvećih izazova i dalje ostaje odaziv građana, jer bez aktivnog sudjelovanja populacije ni najbolji preventivni sustavi ne mogu ostvariti svoj puni učinak.
A kako bi se sugrađanima podigla svijest o ranom otkrivanju bolesti i važnosti preventivnih programa, samo u Zagrebu, kako je istaknula Lora Vidović, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, provodi se oko 60 javnozdravstvenih akcija i inicijativa u suradnji s udrugama i gradskim ustanovama.
– One nisu “iza zatvorenih vrata”, već su otvorene, vizualne i edukativne, dolazeći izravno na ulice, trgove i u parkove. Među njima, najposjećenija je “Djeluj sada!”, koja svake godine u proljeće nudi besplatne preglede madeža bez uputnice. Također, kroz 21 program “Štampar u tvom kvartu” doveli smo preventivne preglede i savjete liječnika izravno u zagrebačke gradske četvrti. Grad Zagreb još je 2004. započeo provedbu Programa preventivne mobilne mamografije radi ranog otkrivanja raka dojke. Od tada je pregledano gotovo 60.000 žena, a kod 40 posto njih radilo se o prvoj mamografiji, što pokazuje koliko je ovaj pregled relevantan – poručila je Lora Vidović.
Javne politike tako bi trebale ići “ruku pod ruku” s društvenim okruženjem. Škole, radna mjesta, lokalne zajednice i mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju zdravih životnih navika. Inicijative poput javnih akcija, edukativnih kampanja i dostupnih sportskih i prehrambenih programa omogućuju da prevencija postane dio svakodnevnog života, a ne privilegij ili dodatni napor.
Posebno mjesto u preventivnim strategijama zauzimaju kardiovaskularne bolesti, koje i dalje predstavljaju najveći pojedinačni uzrok smrti u Hrvatskoj, ali su ujedno i područje u kojem su također vidljivi konkretni pomaci. Naime, posljednjih godina bilježi se pad smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti, osobito kada je riječ o prijevremenim smrtnim ishodima prije 65. godine života. Taj trend povezuje se s boljom dostupnošću dijagnostike, učinkovitijim liječenjem, ali i sve većim naglaskom na ranoj prevenciji i kontroli rizičnih čimbenika poput povišenog krvnog tlaka, kolesterola i šećera u krvi.
– Najčešće podcjenjujemo ono što nas ne boli. Visoki krvni tlak i povišen kolesterol najčešće nemaju simptome, a dugoročno su ključni uzrok infarkta i moždanog udara. Slično, kronični stres i loš san dugoročno povisuju tlak i šećer, dok pretilost, posebno visceralna masnoća, i sjedilački način života povećavaju rizik čak i kod osoba koje “nisu debele” ili se malo kreću. Zato prevencija mora početi puno ranije nego što mnogi misle, već u mladoj odrasloj dobi. Ateroskleroza je, primjerice, proces koji traje desetljećima, pa je važno već u 20-ima i 30-ima postaviti zdrave temelje: ne pušiti, redovito se kretati, održavati normalnu tjelesnu težinu te kontrolirati tlak i lipide. Ono što činimo u mladosti određuje rizik u srednjoj i starijoj dobi, a pravovremena prevencija može dugoročno sačuvati zdravlje srca i krvnih žila – objašnjava kardiologinja Ena Kurtić.
Jedan od najbrže rastućih javnozdravstvenih problema danas predstavlja i dijabetes. Prema podacima HZJZ-a, u Hrvatskoj je samo 2024. registrirano gotovo 400.000 osoba s dijabetesom u dobi od 20 do 79 godina. Međutim, procjenjuje se postavljenu dijagnozu nema gotovo 30 posto oboljelih, pa stvarne brojke, napominju stručnjaci, premašuju 520.000 ukupno oboljelih.
– Dijabetes tipa 2 vrlo je složena bolest, a u njezinu nastanku sudjeluju nasljedni i okolišni čimbenici te društvene odrednice zdravlja. Rizik za razvoj znatno se povećava kod osoba s pretilošću, nedovoljnom tjelesnom aktivnošću i nezdravim prehrambenim navikama, što pokazuje koliko je ključno rano prepoznavanje rizičnih faktora, promjena životnog stila i kontinuirana edukacija kako bi se spriječio razvoj bolesti i smanjile dugoročne komplikacije – objašnjava Anica Badanjak, dr. med., specijalistica interne medicine, subspecijalistica dijabetologije i endokrinologije.
Osim primarne prevencije koja uključuje uravnoteženu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost i održavanje zdrave tjelesne težine, pravovremene intervencije, dodaje Badanjak, omogućuje i rani probir te dijagnostika predijabetesa.
– Edukacija građana i podizanje svijesti o važnosti zdravog načina života ključni su za smanjenje komplikacija i dugoročne zdravstvene i financijske posljedice dijabetesa – zaključuje.
U kontekstu prevencije, jednako važna je i prehrana. Programi usmjereni na smanjenje unosa šećera, soli i zasićenih masti sve su prisutniji, a istovremeno se potiče konzumacija uravnoteženih obroka s dovoljnim udjelom voća, povrća, cjelovitih žitarica, orašastih plodova i zdravih masnoća, uz ograničenje unosa šećera, soli i zasićenih masti. Takav način prehrane dokazano smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i pretilosti. Stručnjaci ističu da pravilna prehrana nije važna samo za kontrolu tjelesne težine već i za regulaciju krvnog tlaka, kolesterola i glukoze u krvi, čime izravno pridonosi dugoročnom očuvanju zdravlja srca i krvnih žila.
Kao jedna od najjednostavnijih, ali i najučinkovitijih javnozdravstvenih mjera, promovira se i tjelesna aktivnost. Preporuka je najmanje 150 minuta umjerene aktivnosti tjedno, no velik dio populacije još uvijek ne doseže taj minimum. Redovita aerobna aktivnost poput hodanja, trčanja, vožnje bicikla, plivanja ili planinarenja, naime, pomaže u održavanju normalne tjelesne težine, snižava krvni tlak i razinu šećera u krvi, poboljšava lipidni profil te jača kardiovaskularni sustav. Uz aerobne aktivnosti, ističu stručnjaci, važno je uključiti i vježbe snage koje ciljaju velike mišićne skupine, jer pridonose boljoj funkcionalnoj snazi, metabolizmu i očuvanju mišićne mase, što je posebno važno s povećanjem životne dobi.
Uloga tehnologije u prevenciji sve je izraženija. Telemedicina omogućuje dostupniju zdravstvenu skrb, osobito u ruralnim područjima, dok digitalni alati pomažu u praćenju kroničnih bolesti i promicanju zdravih navika. Umjetna inteligencija sve se više koristi u edukaciji pacijenata, analizi rizika i personalizaciji preventivnih programa. Aplikacije za praćenje aktivnosti, pametni uređaji za kontrolu krvnog tlaka i šećera, te virtualni zdravstveni asistenti pomažu ljudima da prepoznaju rizične faktore, pravovremeno reagiraju i zadrže motivaciju. Tehnologija tako postaje produžena ruka obiteljskog liječnika i javnozdravstvenog sustava, čime prevencija postaje dostupna svima – bilo u urbanim središtima bilo u udaljenim ruralnim sredinama.
Takva rješenja ne samo da povećavaju učinkovitost sustava nego i osnažuju građane da aktivnije upravljaju vlastitim zdravljem. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, telemedicina obuhvaća pružanje zdravstvenih usluga na daljinu uporabom informacijsko-komunikacijskih tehnologija, što uključuje razmjenu podataka važnih za dijagnozu, liječenje i prevenciju bolesti, znanstvena istraživanja, ali i evaluaciju te edukaciju zdravstvenih radnika. Zahvaljujući ovim rješenjima, pacijenti više ne moraju nužno dolaziti u bolnicu kako bi dobili stručno mišljenje ili terapiju, čime se povećava dostupnost i učinkovitost zdravstvene skrbi.
Telemedicinske usluge danas su dostupne u većini zdravstvenih ustanova diljem Hrvatske, od kliničkih bolničkih centara do domova zdravlja, te uključuju digitalnu razmjenu nalaza i snimaka, postavljanje dijagnoze, liječenje na daljinu i pružanje drugog stručnog mišljenja. Spektar usluga stalno se širi, obuhvaćajući specijalnosti poput radiologije, kardiologije, endokrinologije i psihijatrije, a temelje se na principima privatnosti i povjerljivosti, jednako kao i tradicionalni pregledi. Takva tehnološka rješenja ne samo da povećavaju učinkovitost sustava nego i osnažuju građane da aktivnije upravljaju vlastitim zdravljem, prate rizične faktore i pravovremeno reagiraju, čime se dugoročno smanjuje teret kroničnih bolesti.
Početkom godine HZJZ je predstavio i ZdrAVKA – AI digitalnog zdravstvenog asistenta, namijenjenog unapređenju zdravstvene pismenosti građana i lakšem pristupu provjerenim, relevantnim zdravstvenim informacijama. U samo mjesec dana ZdrAVKU se obratilo više od 7500 korisnika, čak 128.000 upita, a pokrio je više od 60 različitih zdravstvenih tema – od preventive, kroničnih bolesti i mentalnog zdravlja, do prehrane i cijepljenja.
Prevencija ne obuhvaća samo fizičko zdravlje. Mentalno zdravlje postaje sve važniji segment javnozdravstvenih politika. Depresija i anksiozni poremećaji među vodećim su uzrocima smanjene kvalitete života, a rani intervencijski programi u zajednici pokazuju značajne rezultate. Ubrzane tehnološke i društvene promjene sve više utječu na naš svakodnevni život i mentalno zdravlje. Digitalna okruženja, umjetna inteligencija i novi oblici rada donose pritiske, ali i prilike za pravovremenu prevenciju. Rani znakovi stresa, anksioznosti ili depresije mogu se danas prepoznati kroz kombinaciju psihoterapije, farmakoterapije i pametnih digitalnih alata, što omogućuje brzu intervenciju prije nego što problemi postanu ozbiljni.
Prevencija mentalnih poteškoća tako više nije samo individualna odgovornost već zajednički cilj društva, u kojem škole, radna mjesta i lokalne zajednice igraju ključnu ulogu u očuvanju emocionalne otpornosti i socijalne povezanosti. U tom kontekstu, moderna psihijatrija postaje most između pojedinca i zajednice, pružajući alate za održavanje ravnoteže u sve zahtjevnijem digitalnom svijetu.
U Hrvatskoj se sve više razvijaju i programi psihološke podrške u školama, na radnim mjestima i u lokalnim zajednicama, s ciljem pravovremenog prepoznavanja problema i smanjenja stigme. U tom kontekstu, inovacije poput virtualnih zdravstvenih influencera, samoposlužnih dijagnostičkih centara i multidisciplinarnih timova u školama nisu važne samo za fizičko zdravlje već i za mentalnu dobrobit učenika. Digitalni alati i preventivni programi omogućuju ranije prepoznavanje znakova stresa, anksioznosti ili emocionalnih poteškoća te potiču učenike da pravovremeno potraže pomoć. Na taj način se povezuje briga o tijelu i umu, a psihološka podrška postaje dostupna u okruženju koje je učenicima blisko i razumljivo.
Ključ uspješne prevencije leži u snažnoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Obiteljski liječnici imaju presudnu ulogu u ranom otkrivanju bolesti, edukaciji pacijenata i praćenju rizičnih čimbenika. Upravo oni predstavljaju prvu liniju obrane protiv kroničnih bolesti. Redoviti pregledi, kontrola krvnog tlaka, razina šećera i kolesterola, kao i savjetovanje o prehrani i tjelesnoj aktivnosti, ključni su alati u sprečavanju razvoja ozbiljnih bolesti. Kada pacijent aktivno sudjeluje u svom zdravlju, obiteljski liječnik može pravovremeno uočiti rizične faktore i preporučiti preventivne mjere koje znatno smanjuju rizik od komplikacija.
Sve navedeno vodi prema jasnom zaključku: prevencija je dugoročno isplativija od liječenja. Bolesti koje se spriječe ne opterećuju zdravstveni sustav, ne smanjuju kvalitetu života i ne uzrokuju dodatne ekonomske gubitke. Prije spomenutih 514 milijardi dolara godišnje koje europski sustavi troše na nezarazne bolesti pokazuje koliko skupo liječenje postaje kad prevencija izostane. Prevencija tako nije samo zdravstvena nego i ekonomska potreba.
– Europska unija je prije desetak godina donijela strategiju “Switch to Prevention”. Mislim da bismo i mi trebali još puno poraditi na tome da prijeđemo s intenzivnog ulaganja u liječenje posljedica na ulaganje u prevenciju. Naravno da trebamo i dijagnostiku, i dobru terapiju, i rehabilitaciju, ali ako prebacimo dio novca koji se troši na liječenje posljedica kroničnih nezaraznih bolesti u prevenciju, dugoročno ćemo imati dobre rezultate. Dugoročni rezultati nikada nisu kratkoročni, pa politika često nije previše zainteresirana, jer rezultata nema odmah. No trebamo se svi skupa više potruditi i više zdravstvenog novca usmjeriti u preventivne aktivnosti koje se tiču upravo onih ponašajnih rizika koji nam stvaraju velike probleme – zaključio je Capak.
U kontekstu Mjeseca zdravlja koji je inicirao Večernji list s Ordinacijom.hr, a u čijem su središtu upravo preventivni programi kao i sve što pojedinac može i treba poduzeti, poruka je jasna – ulaganje u prevenciju nije samo zdravstvena nego i društvena i ekonomska strategija. Jer najskuplje bolesti nisu one koje liječimo, nego one koje smo mogli spriječiti, a nismo.
(Ida Balog, Lana Kovačević Levaj)
